Javna rasprava o uvođenju eura kao službene valute plaćanja u Hrvatskoj polagano se zahuktava. Rezultati Eurobarometra pokazuju trend pada podrške euru i eurozoni među hrvatskim građanima, a isti je trend uočen i u drugim članicama EU koje još nisu uvele euro. Istodobno, trend podrške raste u zemljama koje već imaju euro pa danas tri četvrtine građana eurozone podržava euro i eurozonu (u nekima od novih članica poput Slovenije, Estonije ili Latvije, podrška prelazi i 80 posto).
Međutim, treba biti oprezan u tumačenjima rezultata standardnog Eurobarometra jer ocijenjena razina podrške odražava odgovore na pitanje „Podržavate li europsku ekonomsku i monetarnu uniju s eurom kao jedinstvenom valutom?“. Tim se pitanjem, dakle, ne ispituje potpora uvođenju eura u zemljama koje nisu u europodručju.
Rezultati ankete
Kada se u anketama postavi jasno pitanje „Treba li Hrvatska uvesti euro?“, iste pokazuju da većina ispitanika odgovara potvrdno. Prema posljednjoj anketi Ipsosa čiji su rezultati objavljeni prije neki dan, 51,7 posto ispitanika izjasnilo se da Hrvatska treba uvesti euro, 40,4 posto je bilo protiv, a 7,9 posto ispitanika nije se izjasnilo ili je izjavilo da ne zna treba li Hrvatska uvesti euro. To je vrlo slično rezultatima iste ankete iz kolovoza prošle godine, što pokazuje da je podrška euru među hrvatskim građanima stabilno natpolovična (slika 1).
Izvor: Eurostat
Rast cijena i pad kupovne moći ispitanici su označili kao najveći rizik uvođenja eura (oko 40 posto svih ispitanika), dok su ostale stavke poput gubitka vlastite valute, nespremnost za euro, nepovoljan odnos kune prema euru tijekom konverzije i sl., označili tek u zanemarivom broju (slika 2).
Izvor: Eurostat
Jasno se uočava da građane zapravo najviše brine mogući rast cijena: 41 posto ispitanika odgovorilo je da će se cijene znatno povećati kao posljedica uvođenja eura, a još 37 posto ih je odgovorilo da će se cijene blago povećati. Dakle, gotovo četiri petine građana očekuje da će cijene u većoj ili manjoj mjeri porasti prilikom konverzije kuna u eura. No, je li ta bojazan od rasta cijena opravdana? Najdetaljniji pregled dosadašnjih iskustava o učincima uvođenja eura na kretanje potrošačkih cijena te ocjenu mogućih učinaka u Hrvatskoj napravila je Pufnik (2017) pa pogledajmo neke od najvažnijih naglasaka iz tog rada.
Bojazan
Pufnik tako navodi rezultate brojnih istraživanja koja pokazuju da je učinak konverzije nacionalnih valuta u euro na rast potrošačkih cijena u zemljama europodručja u pravilu bio blag i jednokratan. Prema ocjeni Eurostata učinak konverzije nacionalnih valuta u euro u siječnju 2002. na ukupni HIPC (harmonizirani indeks potrošačkih cijena) za europodručje kao cjelinu iznosio je između 0,1 i 0,3 postotna boda.
Nešto izraženiji rast cijena zbog konverzije zabilježen je kod uslužnog sektora pa su tako porasle cijene usluga u restoranima i kafićima, usluge smještaja, frizerske usluge, rekreacijske i sportske usluge, usluge različitih popravaka i sl. No, njihov je udio u ukupnoj košarici za izračun indeksa potrošačkih cijena relativno mali pa je učinak spomenutih poskupljenja na ukupni indeks bio blag. S druge strane, cijene dobara u pravilu nisu u velikoj mjeri porasle zbog konverzije. Ipak, nešto izrazitiji učinak konverzije na rast cijena zabilježen je kod dobara koja se češće kupuju, poput novina ili pekarskih proizvoda, a koji su ujedno relativno jeftini tako da je zaokruživanje cijena naviše dovelo do njihova znatnog poskupljenja.
Percepcija potrošača
Premda je konverzija imala blage učinke na ukupnu inflaciju u zemljama koje su uvele euro, većina građana tih zemalja smatrala je da je uvođenje eura potaknulo znatan rast cijena. To je vidljivo iz znatnog povećanja razlike između razine inflacije koju percipiraju potrošači i stvarne inflacije mjerene službenim indeksom potrošačkih cijena u razdoblju nakon konverzije.
Kao jedan od razloga zašto je percipirana inflacija (subjektivni dojam o kretanju cijena prisutan u javnosti) bila znatno viša od stvarne inflacije u razdoblju nakon uvođenja eura, navodi se činjenica da građani u pravilu svoje percepcije o razini inflacije zasnivaju na kretanju cijena većinom jeftinijih proizvoda koje često kupuju, a pokazalo se da je baš porast cijena relativno jeftinijih proizvoda tijekom konverzije često bio izrazitiji. Do povećanja percipirane inflacije može doći i zbog očekivanja građana o kretanju cijena nakon konverzije, smanjene transparentnosti cijena, količine vijesti o inflaciji u medijima, usporedbe tekućih cijena sa zastarjelim cijenama u nacionalnoj valuti itd.
Kako bi se ograničio učinak konverzije na povećanje cijena, mogu se poduzeti određene mjere koje su se pokazale učinkovitima u drugim zemljama. Tako se kao jedan od efikasnijih načina pokazala mjera obveznog dvojnog označavanja cijena 6 mjeseci prije i poslije službenog uvođenja eura, čime se potrošačima olakšalo prepoznavanje neosnovanog porasta cijena. Učinkovitima su se pokazale i razne medijske i informativne kampanje pa su, primjerice, pojedina poduzeća (osobito ona velika) u nastojanju da izbjegnu negativan publicitet koji može donijeti neopravdano povećanje cijena, cijene ostavljali nepromijenjenima ili ih čak i snižavale.
Pufnik na kraju procjenjuje, temeljem iskustava drugih država članica EU koje su dosad provele konverziju svojih nacionalnih valuta u euro, da bi učinak konverzije u Hrvatskoj mogao iznositi oko 0,20 postotnih bodova na povećanje indeksa potrošačkih cijena, odnosno oko 0,37 postotnih bodova na povećanje harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC ima veći udio smještaja u indeksu) u razdoblju od pola godine prije i poslije konverzije. Drugim riječima, ako bi uobičajena inflacijska kretanja bez uvođenja eura bila oko 2 posto, zbog konverzije će inflacija u navedenom periodu biti oko 2,2 posto odnosno oko 2,37 posto. Dakle, bojazan od znatnog porasta cijena zbog prelaska na euro u najvećoj mjeri nije utemeljen, no u javnom prostoru svejedno dominiraju brojni mitovi.
Efikasan način
Primjerice, protivnici eura često plaše građane kako će Hrvatska s uvođenjem zajedničke europske valute dobiti „europske cijene i hrvatske plaće“, što je potpuno deplasirano jer, kao što je to ispravno istaknula zamjenica guvernera Sandra Švaljek, ne postoji tako nešto kao europske cijene. Članice EU imaju različite razine cijena koje su u najvećoj mjeri određene stupnjem gospodarskog razvoja svake pojedine zemlje (baš kao i plaće), a kako zemlje europodručja nisu gospodarski jednako razvijene, ni njihove razine cijena nisu iste. Primjerice, Irska ima u prosjeku dvostruko veće cijene od Litve: obje te zemlje koriste euro kao službenu valutu, što znači da euro očigledno nije doveo do ujednačavanja njihovih razina cijena.
Pogledajmo još i primjer nama susjedne zemlje, Slovenije, koja je uvela euro 2007. Često možemo čuti tezu kako su se „cijene u Sloveniji udvostručile zbog uvođenja eura“, no podaci to naprosto ne potvrđuju.
Na slici 3 prikazano je usporedno kretanje cijena u Hrvatskoj i Sloveniji. Primjećuje se iznimno snažna korelacija u kretanju cijena: postoje određene razlike od godine do godine, no otkad je Slovenija uvela euro pa do kraja prošle godine, cijene su kumulativno porasle za 24 posto – baš kao i u
Hrvatskoj koja nije imala euro! Uostalom, da je euro doveo do takvog rasta cijena kako neki govore, ne bi podrška euru u Sloveniji danas bila na 80 posto.
Izvor: Eurostat
Dakle, iskustva drugih zemalja pokazuju da je konverzija nacionalnih valuta u euro imalo tek blagi i privremeni utjecaj na povećanje cijena. U javnosti svejedno prevladavaju razni mitovi, zablude i strahovi, stoga će na njih, kao i na sva druga pitanja, trebati strpljivo odgovarati u predstojećoj javnoj raspravi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....