'Mi smo izgubili svu ušteđevinu, a direktori kompanije uživaju u brojnim nekretninama'

- Dok smo mi izgubili svu našu ušteđevinu, direktori i bivši direktori kompanije žive bezbrižnim životom i voze se svojim helikopterima, jašu svoje konje i uživaju u svojim nekretninama – požalila se Christine Anderson, jedna od žrtava prevare britanske kompanije London Capital & Finance (LCF).

Kompanija vrijedna 236 milijuna funti je, kako piše BBC, proglasila bankrot, a tisuće ljudi koji su uložili u njen program izdavanja obveznica, ostalo je bez svog novca. Točnije, iz tvrtke koja vodi proces stečaja LCF-a rekli su da će investitori u najboljem slučaju dobiti 20 posto uloženog novca.

Da pojasnimo, Britanci u svakoj poreznoj godini mogu investirati određenu svotu novca koji, jednom kada od njega zarade, nije oporezivan. Riječ je o tzv. individualnom štednom računu (ISA), a kompanija LCF obećavala je svojim investitorima čak osam posto tog dozvoljenog odstupanja na koje nije potrebno platiti porez. Uz to je, kako bi se ponuda činila još boljom, na oglasima stajala usporedba s bankama koje osiguravaju jedan do dva posto neoporezivog povrata novca od investicija.

No, iza toga zapravo stoji nešto sasvim drugo. LCF je imao dopuštenje britanskog tijela za nadzor financijskog sektora (Financial Conduct Authority, FCA), no kako su objasnili u FCA, samo za pružanje financijskog savjetovanja za potrošače, a ne za prodaju obveznica ili za ISA-u. Uz to, iz FCA su nekoliko puta i zatražili da se spomenuti oglasi povuku budući da je riječ o “nejasnim, obmanjujućim i pogrešnim informacijama”, a u konačnici je to nadzorno tijelo samo bilo prisiljeno ukloniti reklame. Uz to, u tu se kompaniju nije niti moglo uložiti s ISA računa, odnosno i da su investitori zaradili ikakav novac, on bi itekako u potpunosti bio oporezivan jer obveznice LCF-a nisu zadovoljavale kriterije potrebne da se u njih može uložiti s ISA računa.

- To je bio novac za naše unuke, nismo išli na nikakva egzotična putovanja ili kupovali skupocjene automobile. Riječ je o teško zarađenom novcu koji smo štedjeli cijeli život. Štedjeli smo, štedjeli i štedjeli - ispričao je John Wright dodavši da je shrvan i da se osjeća kao potpuna budala budući da ga je privukla atraktivna, ali obmanjujuća marketinška kampanja.

Naime, većina investitora bili su debitanti u tom svijetu i radilo se uglavnom o ljudima koji su naslijedili određen iznos, vlasnicima malih poduzeća ili pak tek umirovljenima, a neki od njih morat će se, unatoč tome što su se umirovili, vratiti na posao kako bi ponovno zaradili izgubljeni novac.

- Većina nas uložili smo novac koji su nam ostavili naši roditelji ili ono malo što smo dobili umirovljenjem i sada je odjednom 35 godina štednje nestalo - kazao je Wright.