Kod nas je normalno kupiti uređaj za koji nakon 2 godine nema dijelova. I sve je legalno

Teška drama odvijala se prošlog tjedna na drugom katu jedne zgrade u zagrebačkom naselju na istoku grada.

Moja prijateljica, malo puknuta na čišćenje, ustanovila da joj je došlo vrijeme zamijeniti filter na usisavaču pa se zaputila u trgovinu u kojoj je, prije nešto više od dvije godine, kupila neku super marku usisavača bez vrećica.

“Au, ma kakvi, nemamo vam mi već dugo tih filtera”, hladno joj objasnili na blagajni.

“Kako mislite – nemate? Pa usisavač bez filtera ne može raditi....”, počela histerizirati, a prodavačica je, jednako nezainteresirana kao i minutu prije, uputila neka se obrati u ovlašteni servis.

Žena skroz-naskroz poludjela, ali nema druge pa se zaputila prema ovlaštenom servisu u kojem su je dočekali otprilike jednako kao i u trgovini.

“Ništa, ne držimo vam mi te filtere već neko vrijeme. Zapravo, uopće ne znam zašto su vas poslali k nama, trgovina je uvoznik filtera i ako ih oni nemaju, onda ih, bogami, ne može imati ni servis”, pojasnio joj prodavač i lijepo pokazao izlaz.

Ravno u smeće

Što ti je lijepo živjeti u Hrvatskoj: kupiš uređaj, iskeširaš za njega 700-tinjak kuna, koristiš se njime 24 mjeseca, a nakon toga – s njim ravno u smeće.

“I što da ja sad radim s tim usisavačem? Tko će mi za njega vratiti novac”, zavapila moja prijateljica, a ja se dala u istraživanje.

Je li trgovac dužan potrošaču osigurati rezervne i druge dijelove nužne za funkcionalnost uređaja?

I, ako jest, koliko dugo?

Pretražila sam stoga Zakon o obveznim odnosima koji u jednom svojem dijelu definira status jamstva, ali tamo ne pronalazim ni jednu jedinu riječ o osiguranju rezervnih dijelova.

To mi potvrđuju i u Ministarstvu pravosuđa pod čijom se nadležnošću nalazi ovaj propis, a koji se dotiče isključivo odgovornosti trgovca za materijalne nedostatke stvari te odgovornosti iz jamstva za ispravnost prodanog primjerka.

Dužni otkloniti kvar

Ukratko, prema tom propisu, trgovac ili proizvođač potrošaču su dužni jamčiti da je prodana stvar ispravna, i to u razdoblju od dvije godine od kupovine, a pokaže li se da uređaj ima neki feler, onda su ga trgovac ili proizvođač o svoj trošak dužni otkloniti.

Nikakvi rezervni, potrošni ili drugi dijelovi uređaja ovdje se ne spominju pa sreću okušavam u Zakonu o zaštiti potrošača.

On se također bavi pitanjem jamstva, ali tako da definira kako je trgovac dužan ispunjavati jamstvo ako ga je izdao, no ponovo se nigdje ne spominju rezervni ni drugi dijelovi, kao ni obveza trgovca ili proizvođača da ih osiguraju kupcima uređaja.

Djelomično razrješenje situacije dolazi u odgovoru Ministarstva gospodarstva koje me upućuje na Zakon o trgovini, točnije njegov članak 16a. Upravo je u njemu, stavkom jedan, propisano da je svaki trgovac koji na tržište stavlja tehničke proizvode za njih dužan izdati i jamstvo, a drugim stavkom dalje je pak propisano da je za trajanja jamstva, koliko god ono bilo, trgovac kupcima dužan osigurati servis, ali i sve rezervne dijelove potrebne za rad proizvoda. Ne osigurali li to, nastavljaju u Ministarstvu gospodarstva, trgovcima prijete novčane kazne između četiri tisuće i 250 tisuća kuna, što je vjerojatno dovoljan motiv da vam nabave sve dijelove koje trebate.

“Eureka!” nazivam prijateljicu, ali, umjesto suza radosnica, samo je bacim u još veći očaj.

“Meni je jamstvo na usisavač isteklo prije mjesec dana...” kroz plač mi pojašnjava, a ja sam nemoćna da je utješim. Zovemo stoga trgovinu da ih ipak zamolimo da se smiluju i naruče filtere, ali trgovac je hladan kao špricer i ponavlja jedno te isto.

“Ne mogu vam pomoći, gospođo, mi vam to jednostavno više ne nabavljamo”, progovara potpuno nezainteresiran za ovaj apsurdni slučaj.

Formalno-pravno, hrvatski je potrošač pritom prepušten samome sebi, i to uglavnom zato što se rodio u pogrešnoj državi. Mnoge druge europske zemlje, naime, već prije dugog niza godina bahate trgovce i proizvođače natjerale su da jamstvo i obvezu osiguranja rezervnih dijelova prošire na vijek trajanja uređaja, a koji je mahom daleko dulji od uobičajenih godinu do dvije dana (najčešće on iznosi pet).

Minimalni period

U Grčkoj i Rumunjskoj, primjerice, trgovci i proizvođači rezervne su dijelove dužni osigurati u očekivanom vijeku trajanja uređaja, a slično je na snazi i u Portugalu, u kojem potrošači imaju pravo na ispomoć nakon kupovine te osiguranje rezervnih dijelova u očekivanom vijeku trajanja uređaja.

Ne moramo ići tako daleko, već možemo skoknuti do susjedne Slovenije: tamo potrošači pravo na rezervne dijelove za kupljene uređaje imaju još tri godine nakon isteka jamstvenog lista – što znači da su ih trgovac odnosno proizvođač toliko dugo dužni osiguravati.

U Velikoj Britaniji jamstvo za uređaje zakonski je propisano na minimalno razdoblje od šest, a u Škotskoj pet godina – a toliko dugo proizvođači su onda dužni osiguravati i sve rezervne i druge dijelove bez kojih uređaji ne mogu raditi. I što da ja vama sada kažem osim: zašto po usisavač na skoknete u Sloveniju?

Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.