Kamatne stope će desetljećima biti rekordno niske. Što to znači za ekonomiju?

Očekivanja da će kamatne stope početi rasti, očito je, nisu su se ostvarila pa prevladava uvjerenje da se treba prilagoditi ili naučiti živjeti u svijetu jeftinog novca. Koliko će potrajati to “prolongirano” razdoblje niskih kamatnih stopa, teško je znati, ali neki se klade da bi u pitanju mogla biti i desetljeća. Ako su investitori spremni ulagati u njemačke obveznice uz negativne kamatne stope na rok od deset godina, ističe jedan strani financijski stručnjak, “jasno je kakva su im očekivanja”.

Vedran Šošić, glavni ekonomist HNB-a, kaže da su analitičari u ovom trenutku neuobičajeno složni u ocjenama da Europu proganja bauk “japanifikacije”, višedesetljetni scenarij vrlo niske inflacije i kamatnih stopa. Pritom podsjeća da je prinos na njemačke tridesetogodišnje obveznice od 0,2 posto “jedva u pozitivnom teritoriju”. Ovih se dana i hrvatska država uspjela zadužiti na 15 godine uz kamatu od jedan posto. Što će dugo razdoblje niskih kamatnih stopa značiti za štednju i investicije?

Podaci središnje banke

Oročenje štednje u bankama više ne nosi gotovo nikakve prinose. Štoviše, podaci njemačke središnje banke pokazuju da gotovo 60 posto banaka u toj zemlji obračunava negativne kamatne stope na depozite poduzeća, a više od 20 posto čini to i kad su u pitanju depoziti stanovništva. Kalkulatori hrvatskih banaka pokazuju da se kamatne stope na štednju sada najčešće kreću od 0,1 do 0,2 posto. Unatoč tome, u mnogim zemljama EU, pa i u Hrvatskoj, štednja kućanstava znatno raste. U Europskoj komisiji taj trend nazivaju “štednjom iz opreza”. Više je razloga tome, ali najvažniji je to što su ljudi manje optimistični u pogledu budućnosti, a pogoršani ekonomski uvjeti pojačavaju strah od rasta nezaposlenosti i pada prihoda. Stoga pojačano štede i nerado donose odluke o velikoj kupnji npr. kuće, stana i drugih trajnih dobara. Osim toga, niske kamatne stope, pretpostavlja se, utječu na ljudi tako da zapravo štede više kako bi ostvarili zacrtani cilj. U svakom slučaju, niske kamatne stope nisu nikakva prepreka za rast štednje. Međutim, nije u pitanju samo štednja u bankama, nego i u drugim financijskim institucijama, kao što su mirovinski fondovi i osiguravajuća društva.

Vrlo popularan oblik štednje sredinom dvijetisućitih bilo je životno osiguranje, dijelom zahvaljujući i tome što su prilično agresivni agenti osiguravajućih društava obećavali vrlo visoke prinose. Međutim, posljednjih godinu-dvije prisiljeni su klijentima slati obavijesti da nisu uspjeli ostvariti nikakav prinos. Stoga bi nakon 20 ili 30 godina izdvajanja za životno osiguranje, mnogi mogli ostati prilično razočarani. Primjer koji iznosi jedan osiguravatelj pokazuje da je klijent godišnje izdvajao 60 eura i u 12 godina uštedio oko 8600 eura. U tom razdoblju ostvario je prinos od 158 eura. - To možda zvuči malo, ali samo ako se životno osiguranje gleda kao štednja. No, glavni smisao tog instrumenta ipak je financijska zaštita u slučaju nezgode - objašnjava on.

Ipak, osiguravatelji su ovih dana održali seminar upravo na temu “Izazovi društava za osiguranje u povijesnom okruženju niskih kamatnih stopa“. Goran Pavlović, viši upravitelj investicijskim strategijama u Uniqa Capital Markets, smatra da pad kamatnih stopa “ima posebno velik utjecaj na osiguratelje koji se bave životnim osiguranjima s obzirom na dugoročnost obveza i jamstva ugrađena u proizvode životnih osiguranja”. Stoga je na europskim tržištima, koja su se s problemom pada kamatnih stopa susrela prije Hrvatske, prisutna promjena investicijskih strategija.

S tradicionalnih ulaganja, kao što su obveznice, kreću se prema alternativnim, koja nose veće prinose. A među alternativnim ulaganjima, kako je objasnio Davor Iljaš, član Uprave Allianz Investa, su infrastrukturni projekti, fondovi rizičnog kapitala, ulaganja u robu odnosno sirovine, razni “hedge” fondovi... Kako su u imovini europskih i svjetskih osiguratelja i mirovinskih fondova takva ulaganja uvelike već zastupljena, zakonske promjene očekuju se i u Hrvatskoj. No, to podrazumijeva i znatno veća specifična znanja samih upravitelja imovinom. S obzirom da raspolažu znatnom većom imovinom, još su više zabrinuti mirovinski fondovi koji, također, većinu portfelja imaju u državnim obveznicama, s prinosima svedenim na minimum. Ako ne mogu osigurati temeljnu funkciju, da kapitaliziraju povjerenu im mirovinsku štednju, nameće se pitanje smisla njihova postojanja. Financijska industrija, očito je, morat će osmisliti nove poslovne modele, prilagođene produljenom razdoblju niskih kamatnih stopa.

Iako se čini da su štediše najveće žrtve fenomena niskih kamatnih stopa, one nisu osobit poticaj ni za investicije. Jeftini novac je na stolu, ali samo rijetki ga uzimaju. Bankarski krediti poduzećima u eurozoni u prosjeku rastu sporije od nominalnog rasta BDP-a, ali njihovom dinamikom ne mogu se pohvaliti ni ostale zemlje pa ni Hrvatska. U uvjetima slabašnog rasta ekonomije poduzeća jednostavno nemaju interesa za širenje poslovanja. Kako u svojim posljednjim prognozama navodi EK, Europa ne ulazi samo u prolongirano razdoblje niskih kamatnih stopa, nego i ekonomskog rasta koji je godinama predvodila njemačka proizvodnja, zahvaljujući izvozu, osobito u Kinu. S Njemačkom su profitirali i mnogi drugi europski proizvođači. Kao neizgledniji investitor u razdoblju niskih kamatnih stopa, čini se, nameće se javni sektor. OECD je ovih dana pozvao vlade da poduzmu “hitne mjere” kako bi poboljšale izglede za rast ekonomije u srednjem roku. Ta međunarodna organizacija smatra da bi razvijene ekonomije, “s odvažnim javnim investicijama”, trebale potaknuti privatna “ulaganja u nove energetske tehnologije i digitalizaciju”. Osim toga, banke i ne žele ulaziti u rizičnije investicijske projekte pa se od različitih nacionalnih ili europskih inicijativa očekuje da bolje popune te praznine.

Uravnoteženi proračuni

Unatoč brojnim kritikama politike niskih ili negativnih kamatnih stopa, u Europskoj komisiji vjeruju da ipak prevladavaju pozitivni učinci koji, među ostalim, uključuju jeftino financiranje državnog duga. No, proteklih godina mnoge su zemlje znatno smanjile dug i uravnotežile proračune pa se otvara pitanje fiskalnih kriterija definiranih u Paktu o stabilnosti i rastu.

Također, među dobitnicima bi se mogla naći siromašnija kućanstva, koja imaju skromnu imovinu i mogućnost uzimanja, primjerice, stambenog kredita uz nisku kamatu. Sada je stambeni kredit već moguće dobiti po kamatnoj stopi nižoj od tri posto, ne samo u programu APN-a. Kako navodi jedan klijent, prije nekoliko godina u svojoj banci ugovorio je fiksnu kamatnu stopu od 4,4 posto. Druga banka sada mu nudi kamatnu stopu od 2,6 posto. Borba za klijente, očekuje se, samo će se zaoštravati.

Tradicionalno se smatralo da niske kamatne stope, ispod razine inflacije, štete vjerovnicima kojima se smanjuje realna vrijednost imovine. No, kako ističe Šošić, rast cijena financijske imovine, kao što su dionice i obveznice, kao i nefinancijske imovine, među kojom se ističu stambene nekretnine, u prvi je mah povećao imovinsku nejednakost. Tako mlade generacije, koje se tek zapošljavaju i još nisu akumulirale znatniju imovinu, nekretnine plaćaju vrlo skupo, što donekle poništava povoljan učinak niskih kamatnih stopa. Prema njegovu mišljenju, glavna bojazan povezana s iznimno niskim kamatnim stopama je ograničavanje učinkovitosti monetarne politike u slučaju usporavanja ekonomije. Dodatni valovi popuštanja monetarne politike, dodaje, imaju sve slabije povoljne učinke, a sve više jačaju negativni učinci, poput napuhivanja financijskih balona, većeg preuzimanja rizika, slabljenja bankarskog sektora i neefikasne alokacije investicija.