“U školi sam oduvijek najviše voljela predmete poput matematike, fizike i kemije pa sam prilikom odabira studija znala da ću ići u tom smjeru. Sviđala mi se egzaktnost prirodnih znanosti i njihova utemeljenost na neupitnim činjenicama, u čemu sam osobno pronalazila neku sigurnost. Pred kraj diplomskog studija fizike i matematike, odlučila sam upisati doktorat jer me najviše od svega privlačila znanost. Ubrzo nakon toga sam postala asistentica na Odjelu za fiziku na splitskom PMF-u, te su mi se tako otvorile brojne mogućnosti za karijeru u znanosti. Jedna od tih mogućnosti je i doktorat na Sveučilištu Sorbonne u Parizu”.
Odgovor je to doc. dr. sc. Bernarde Lovrinčević s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu o tome što ju je usmjerilo na put bavljenja znanošću i počecima znanstvene karijere u razgovoru koji je objavilo Sveučilište u Splitu povodom Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti koji se obilježava 11. veljače odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda.
Dr. Bernarda Lovrinčević diplomirala je fiziku i matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, izradila dvojni doktorat na Sveučilištu Sorbonne u Parizu i na Sveučilištu u Splitu te je doktorirala u Parizu 2013. godine. Zvanje docentice stekla je 2016. godine. Voditeljica je uspostavnog HRZZ projekta „Dinamika u sustavima u kojima postoji mikro-segregacija“ i ima 23 objavljena znanstvena rada u međunarodnim časopisima. Doc. Lovrinčević je, navode sa Sveučilišta senzibiliziranost na temu uloge žena u znanosti iskazala i sudjelovanjem na prošlogodišnjem Festivalu znanosti prezentacijom o profesionalnom i privatnom životu žena dobitnica Nobelove nagrade za fiziku.
Govorreći o iskustvu izrade dvojnog doktorata, dr. Lovrinčević ističe kako je uvijek dobivala kvalitetnu podršku, kako u Parizu, tako i u Splitu.
- Međutim, neki administrativni procesi vezani uz doktorski studij, primjerice oni koji se odnose na organizaciju obrane teme i samog rada, su jednostavniji u francuskom obrazovnom sustavu. Također, proces digitalizacije je kod njih počeo mnogo ranije, tako da ih u tome trebamo još sustići – kazala je.
Odgovarajući na upit o usklađivanju osobnih i profesionalnih obveza i o rodnim stereotipima, rekla je i kako je realnost da je ženama općenito teže uskladiti karijeru i obiteljski život, sviđalo se to nekome ili ne.
- Pandemija COVID-a 19 je te nejednakosti između žena i muškaraca samo produbila. Nedavna istraživanja su pokazala da je znatno opala produktivnost znanstvenica u pandemijskom periodu, gledano po prijavama znanstvenih radova i projekata. To ne iznenađuje, ako uzmemo u obzir da većinu kućanskih poslova ipak odrađuju žene. Rad u znanosti je specifičan zbog toga što zahtijeva stalan angažman, usavršavanje i učenje. Mnoge znanstvenice, a prije svega mislim na one koje skrbe o djeci i/ili drugima, nemaju dovoljno podrške svojih najbližih. Bez pomoći moje obitelji, prvenstveno mog muža, ne bih mogla graditi uspješnu karijeru i biti majka dvoje male djece – istaknula je dr. Lovrinčević.
Što se tiče rodnih stereotipa, nekoliko puta je, kaže, bila izložena neugodnim komentarima od strane muških kolega.
- Fizika je još uvijek percipirana kao ”muška” znanost, a jedini način da se to promijeni je da se fizičarke same aktiviraju i na neki način izađu iz sjene. Poznato je da se slavna Marie Curie željela zaposliti na Sveučilištu u Krakowu, no nije uspjela jer je bila žena. Svakako da je stanje za žene u znanosti bolje nego na početku 20. stoljeća, ali napredak je vrlo spor – kazala je dr. Lovrinčević.
Jedno od pitanja bilo je o tome jesu li mladi danas zainteresirani za bavljenje znanošću, kako ih motivirati?
- Budući da je novac većini mladih ljudi najveći motivator, mnogi od njih koji su vrlo talentirani i bili bi sjajni znanstvenici, nažalost se ne odlučuju na taj put. Motivaciju za bavljenje znanošću najviše mogu potaknuti njihovi nastavnici, ali i roditelji. Interesantna je činjenica da je svaka od žena koje su dobile Nobelovu nagradu iz fizike imala snažan roditeljski, odnosno učiteljski uzor u znanosti. Naravno, poticaj treba doći i od nas kao znanstvenika pa trebamo iskoristiti svaku priliku za promociju znanosti – održavanjem predavanja, radionica i slično. Veliki mi je užitak i čast što ove godine sudjelujem kao mentorica na Centru izvrsnosti prirodoslovlja u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nadam se da će neki od tih mladih odabrati znanost kao svoj životni put – istaknula je dr. Lovrinčević.
Naglasila je i kako nam definitivno treba više žena u znanosti, pa bi djevojčicama, odnosno djevojkama koje žele svoju karijeru ostvariti u istraživanjima i znanosti prvo čestitala na tom odabiru.
- Zatim bih im savjetovala da slijede svoje snove i naporno rade da ih ostvare. Neka budu spremne na stalno učenje, usavršavanje i putovanja. Uz malo sreće i podrške okoline, uspjeh neće izostati! - poručila je doc. dr. sc. Bernarda Lovrinčević s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu.
Sa Sveučilišta u Splitu navode kako je cilj obilježavanja ovog dana potaknuti što više žena i djevojaka na uključivanje u znanost, promovirati razvoj karijera u znanosti i povećati svijest o doprinosu žena u znanosti.
Naglašavaju kako se području rodne ravnopravnosti na Sveučilištu u Splitu oduvijek pružala velika pažnja, a posebice zadnjih godina kada je poduzeto niz mjera i aktivnosti za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti. Senat Sveučilišta u Splitu je na svojoj sjednici u studenom 2021. usvojio Plan rodne ravnopravnosti 2021.-2027., u kojem su u potpunosti implementirane i aktivnosti Europske komisije koja je kao dio svoje Strategije rodne ravnopravnosti 2020.-2025. iskazala posvećenost promicanju rodne ravnopravnosti u istraživanjima i inovacijama.
Eurozastupnica Sunčana Glavak, koja je u svom parlamentarnom radu posvećena pitanjima ravnopravnosti između muškaraca i žena, prigodom Međunarodnog dana djevojaka i žena u znanosti izjavila je kako je isticanje postignuća i pozitivnih primjera uspješnih žena u znanosti ohrabrujuće i nadahnjujuće za mlade djevojke, ali i cijelo društvo.
Navela je i kako se položaj žena u znanosti ne razlikuje puno od položaja žena na tržištu rada općenito – i istraživačice obično imaju kraće karijere, manje su plaćene za svoja istraživanja i ne napreduju jednako kao i muški kolege. Posljedično, nejednakost u plaćama dovodi i do nejednakosti u mirovinama te većem riziku od siromaštva.
Kako bi se takva praksa privela kraju, Europska unija donijela je brojne mjere, poput Strategije za ravnopravnost spolova do 2050. i zakonodavnih akata o unaprjeđenju ravnoteže između poslovnog i privatnog života, uvođenje pravila o roditeljskom dopustu, fleksibilnom radnom vremenu i dopustu za njegovatelje.
