Europski parlament ranije ove godine usvojio je sveobuhvatne političke preporuke za postizanje ugljično neutralnog, ekološki održivog, netoksičnog i potpuno kružnog gospodarstva najkasnije do 2050. godine.
Zastupnici Parlamenta pozvali su Komisiju da što prije donese novi zakon kojim se proširuje opseg Direktive o ekološkom dizajnu i uključuje proizvode koji nisu povezani s energijom.
Time bi se trebali postaviti standardi specifični za pojedine proizvode, tako da proizvodi koji se stavljaju na tržište EU-a imaju dobru izvedbu, trajni su, mogu se ponovno upotrijebiti i lako popraviti, nisu toksični, mogu se nadograditi i reciklirati, sadrže reciklirani sadržaj te su resursno i energetski učinkoviti.
Zastupnici su se posebno bavili e-otpadom i zatražili da EU osigura duži vijek trajanja proizvoda ponovnom uporabom i popravcima.
Izvjestitelj EP-a Jan Huitema (Renew) istaknuo je da posebnu pozornost treba posvetiti sektoru e-otpada, jer u tom sektoru recikliranje kaska za proizvodnjom.
„U svijetu je 2017. proizvedeno 44,7 milijuna metričkih tona e-otpada, a samo 20 posto je reciklirano na odgovarajući način", rekao je Huitema, "Poticanje novih inovativnih poslovnih modela dovest će do gospodarskog rasta i novih prilika za zapošljavanje koji su Europi potrebni za oporavak.”
Kroz činjenice i brojke, donosi kratko objašnjenje o e-otpadu i važnosti recikliranja.
Što je e-otpad?
E-otpad je elektronički i električni otpad. Prema podacima Eurostata, veliki kućanski uređaji poput perilica i električnih štednjaka čine više od polovice (52,7 %) svog e-otpada.
Oprema široke potrošnje i fotonaponske ploče čini otprilike šestinu prikupljenog e-otpada (14,6%).
Slijedi IT oprema i oprema za komunikacije poput prijenosnih računala i printera (14,1%) te mali kućanski uređaji kao usisivači i tosteri (10,1%). Sve druge kategorije, primjerice električni alati i medicinski uređaji, zajedno čine 8,4 posto.
Zašto se e-otpad reciklira?
Odbačeni elektronički i električni proizvodi sadrže metale, plastiku i slične materijale koji se mogu nakon recikliranja ponovno koristiti kao sekundarna sirovina za neki novi proizvod.
Međutim, e-otpad također sadržava potencijalno štetne tvari koje onečišćuju okoliš i povećavaju rizik za osobe koje se bave recikliranjem e-otpada. Osim toga, veliki broj rijetkih minerala koji se koriste u modernim tehnologijama potječe iz zemalja u kojima se ne poštuju temeljna ljudska prava. EU je stoga donio zakon kojim se sprečava uporaba određenih kemikalija, primjerice olova, kao i pravila kojima se od europskih uvoznika rijetkih materijala zahtijeva provjera podobnosti dobavljača.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj?
U Europskoj uniji se u prosjeku reciklira manje od 40 posto e-otpada, a ostatak je nerazvrstan. Hrvatska je primjerice 2017. bila država članica s najvećom stopom recikliranja – čak 81,3 posto elektroničkog i električnog otpada je reciklirano. Država koja je najmanje reciklirala e-otpad je Malta s 20,8 posto.
Kako možemo smanjiti stvaranje e-otpada?
Najbolji način za smanjenje elektrootpada je popravak proizvoda. Međutim, zastupnici EP-a su nedavno upozorili na sve rašireniji problem planiranog zastarijevanja proizvoda. Nova potrošačka strategija trebala bi uspostaviti pravo na popravak proizvoda i zabraniti planirano zastarijevanje proizvoda.
"Kad govorimo o zaštiti potrošača u kontekstu održivog jedinstvenog tržišta onda posebnu pozornost treba posvetiti borbi protiv planiranog zastarijevanja proizvoda. Namjerno osmišljavanje i ugrađivanje mehanizama u proizvode kako bi im se skratio vijek trajanja za nas je neprihvatljivo. Potrebno nam je stoga više informacija o problemu planiranog zastarijevanja proizvoda", izjavio je nedavno zastupnik Tomislav Sokol (EPP).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....