Karlovačka Mješovita industrijsko-obrtnička škola (MIOŠ) šest godina nije upisala nijednog učenika u program zidara i nije jedina. Broj učenika u tom se zanimanju u posljednjih desetak godina prepolovio: 2013. godine u školama smo imali 217 učenika u programu zidara, a sada ih je u čitavoj Hrvatskoj 112. Podaci nedvosmisleno ukazuju na to da u trenutku kada država vapi za obnovom uspijeva školovati jedva četiri razreda zidara u 12 gradova. Najviše je njih, po 15-ak, u Križevcima, Požegi, Varaždinu. Jedina zagrebačka škola s programom zidara prema podacima Ministarstva obrazovanja ima 13 učenika, Split devet, Rijeka i Čakovec po osam, a primjerice Sisak i Bedekovčina po tri, odnosno četiri učenika.
Graditeljsko-geodetska škola Osijek po potvrdi ravnatelja Darka Pšihistala lani je upisala jednog učenika u program zidara. Sada ih je ukupno šest, a riječ je o jedinstvenoj školi u čitavom tom području. Imaju svega 14 keramičara, upola manje soboslikara. Taj je, nekadašnji osječki Građevinski školski centar, osnovan 1969. godine u prvih 50 godina prošlo oko 14.500 učenika.
- Svatko tko završi školu danas se odmah zapošljava. Zidar ima plaću od osam do 10 tisuća kuna. Posla u Slavoniji ima koliko želite, no radnika nema. Ako moramo uvoziti Nepalce, onda znate koliko je sati - kaže Pšihistal, uz nadu da će idućih godina situacija ići na bolje.
Ipak, stanje u graditeljskim zanimanjima djeluje jako loše. Službeni podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja pokazuju da se u ovome trenutku u Hrvatskoj školuje osam krovopokrivača, deset podopolagača, 18 fasadera (Čakovec i Zagreb), 19 limara, 49 tesara, 51 klesar, 95 zavarivača. Bolje je stanje u programu keramičar-oblagač, pa ih se po dostupnim podacima u 14 škola obrazuje 348. Budućih montera suhe gradnje u školama je pak 214.
Od 141 tisuće učenika upisanih u 400-tinjak srednjih škola (strukovne i gimnazije) svega ih je 2,5 posto u graditeljskim zanimanjima. Riječ je o oko 3600 učenika u ukupno 35 škola. U njima se provodi 14 obrazovnih programa, većina u trajanju od tri godine.
- Oni koji su se odlučili za trogodišnje obrazovanje za zanimanja, kao što su primjerice zidar, tesar, fasader, keramičar, spadaju u one kvalifikacije koja su jako tražene na tržištu rada i ti će učenici po završetku svog obrazovanja vrlo lako i brzo pronaći posao. Nažalost, upisi u te programe nisu onakvima kako bi svi željeli, i kakve su potrebe tržišta rada, jer upisne kvote za ta zanimanja gotovo u pravilu nikad nisu popunjene - potvrđuje ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Mile Živčić.
Predsjednica Zajednice graditeljskih škola Hrvatske Snježana Erdeljac u obrazovanju za obrtnička zanimanja radi više od 30 godina, kao nastavnica stručnih predmeta, voditeljica praktične nastave, a posljednjih deset godina kao ravnateljica karlovačke Mješovite industrijsko-obrtničke škole (MIOŠ). Tijekom tih godina svjedočila je promjenama koje ne idu u prilog nikome. Svi smo, upozorava, na tom putu nešto važno izgubili: obrtničke škole su izgubile učenike, nastavnici su izgubili motivirane učenike, obrtništvo je izgubilo stručne, samostalne i kompetentne radnike, društvo je izgubilo povjerenje u majstore, majstori su izgubili motivaciju za učenjem naučnika, naučnici nisu dobili potrebna znanja, stekli autoritete i još mnogo, mnogo toga.
- Pamtim 80-ih i 90-ih godina razrede u trogodišnjim obrtničkim zanimanjima gdje smo bez problema upisivali 25 pekara, mesara, keramičara, zidara i liste učenika ispod crte na upisu frizera. Tada je i demografska struktura bila drugačija, bilo je puno djece, ali su škole bile veliki školski centri specijalizirani za određena područja obrazovanja. Rasformiranjem velikih školskih centara u male škole, otvaranjem škola s istim obrazovnim sektorima u istim županijama ili neposrednoj blizini dovela je do pada kvalitete obrazovanja, borbe za svakog učenika, upisa učenika pod svaku cijenu bez obzira na ocjene i predispozicije učenika, bez obzira na mogućnost provedbe i kvalitete praktične nastave, kaže Erdeljac. Tada smo, podsjeća, u razredima imali 20 do 30 učenika u nekom zanimanju. Od tih 30 učenika 10 je sigurno bilo zainteresirano, motivirano, sposobno kvalitetno savladati gradivo, uspješno položiti završni ispit i danas su to obrtnici koji imaju svoj obrt ili su poslovođe na gradilištima. Neki od njih nisu ostali u tom zanimanju i to je sasvim normalno.
Komentirajući manjak buduće radne snage, Erdeljac se pita koliko će završenih učenika uopće ostati u struci, koliko je njih sposobno sutra voditi svoj obrt, ugovarati poslove, napisati troškovnik, svakodnevno se suočavati s promjenama tehnologija, uvođenjem novih materijala, poštivati rokove i volje investitora?
- Statistika i zakon vjerojatnosti nam govori da je taj broj jako mali. Tijekom tih godina postali smo svjesni sve lošije i lošije situacije pa smo uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja, osnivača, vlastitim sredstvima i sredstvima EU opremali škole, praktikume, ulagali u edukacije nastavnika, stipendirali učenike, ali sve to nije pomoglo. Upisi u trogodišnja zanimanja uz sva nastojanja svake godine sve više opadaju. Najveći pad broja u MIOŠ-u bio je ukidanjem bodovnog praga i uvođenjem državne mature. Kada je učenik izgubio mogućnost vertikalne prohodnosti, upisa u sljedeći nivo školovanja, roditelj više nije želio takvu školu za svoje dijete. Danas smo toga svi svjesni i spašavamo što se spasiti dade - kaže Snježana Erdeljac.
Dobar primjer je po njezinu mišljenju Karlovačka županija koja posljednjih nekoliko godina stipendira učenike i pokriva troškove školovanja za neka deficitarna zanimanja kao što su tesar i limar. Pritom Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Agencija za strukovno obrazovanje uz pomoć fondova EU ulažu u opremanje škola i pisanje novih kurikuluma. Ministarstvo poduzetništva i obrta je do prošle godine vrlo izdašno stipendiralo učenike u Obrtničkim programima po Jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO). Poslodavci u županiji kao što je Mesna industrija PPK, Interijeri Brakić, AB gradnja, Limarski obrt Brodarić, Izgradnja Popovački i mnogi drugi daju stipendije učeniku koji je kod njih na praksi.
- Svi učenici po završetku školovanja odmah dobivaju posao. Karlovačka županija uvela je bodovni prag za sve tehničke četverogodišnja i gimnazijske programe, što je usmjerilo jedan dio učenika u trogodišnja zanimanja. Škola se svim sredstvima uključuje u promociju zanimanja, surađuje s poslodavcima, oprema školske praktikume i nabavlja potrošni materijal za odvijanje kvalitetne prakse. Sve su to dobra nastojanja, mali koraci kojima pokušavamo zadržati sadašnji broj učenika ili ga malo povećati. To nije dovoljno. Moramo kao društvo promijeniti odnos prema radu, rad nije sramota. Dobili smo generacije učenika, djece koja su roditelji štitili od svih poslova, opravdavali njihovi inertnost. Djeca su naše najveće blago, moramo ih štititi, ali ne od posla, već od opasnosti, a to su lijenost i nevoljkost - smatra ravnateljica.
Prema njezinu mišljenju, uvođenjem male mature i vanjskog vrednovanja u osnovnoj školi, uvođenjem tehničkog odgoja i domaćinstva gdje djeca stječu vještine i rade rukama, ranije usmjeravanje učenika u osnovnim školama prema sposobnostima i afinitetima dovela bi do puno boljeg i realnijeg upisa. Erdeljac napominje kako je velika odgovornost i na poslodavcima, oni svojim primjerom, odnosom prema radu i učeniku također promoviraju to zanimanje. Dosta učenika se upisuje upravo na temelju preporuke prijatelja.
- Svjesna sam da je na njima velika odgovornost jer primaju 15-godišnjaka na praksu, u ozbiljno radno okruženje, vrlo često opasno i teško. Nemaju uvijek potporu roditelja. Sve je dobro dok je dobro, čim se nešto dogodi učeniku tada su oni i škola izloženi inspekcijama koje ne vide sve ono dobro što su do tada radili. Mi dobro surađujemo s poslodavcima i svi ugovori koji se potpisuju najčešće su upravo zbog tih dobrih odnosa. Obrtnička komora se uključuje, ali još uvijek to nije dovoljno. U dosta zanimanja nema dovoljno licenciranih radionica, poslodavci ne vide svrhu licenciranja, nisu zainteresirani za obučavanje naučnika, što neminovno dovodi do nedostatka kvalificiranog kadra - nabraja Erdeljac.