Mora li se baš sad jesti sladoled? Zar trenutno nemamo drugih briga? Imamo sigurno. Svatko od nas. Bilo zbog obitelji, bilo zbog prijatelja ili zbog posla. A vjerojatno i zbog svega toga.
Ali, zbog toga se sad zgražati što sladoledar uspješno prodaje sladoled neumjesno je. Rainer Winter je osnivač i vlasnik slastičarnice Keiserlich u Kölnu i on svoj sladoled pravi ručno. Dok je god mogao, on je nastojao održavati svoj posao – pravilima o držanju rastojanja, dodatnim mjerama higijene i pravilima ponašanja. Nije to, istina, bilo zlatno vrijeme, ali je ipak funkcioniralo. „Kupci su se držali pravila i to je bilo odlično“, kaže Winter.
Ali, bilo je i kritika na društvenim mrežama. Neki su mu predbacivali pohlepu za novcem, neki neodgovornost. „A odgovornost koju mi imamo prema svojim zaposlenicima, to nitko nije vidio“, kaže on. „Iza svakog poduzeća stoje ljudi.“
Podaci Saveznog statističkog ureda pokazuju o koliko se ljudi stvarno radi. Na mala i srednja poduzeća u Njemačkoj otpada 99,3 posto svih poduzeća. Više od 60 posto svih zaposlenih rade u tim poduzećima.
Gospodarski preživjeti
Po navodima Njemačkog saveza industrijskih i trgovinskih komora (DIHK) mnoga poduzeća se nadaju nebirokratskim mjerama potpore ili financijskoj pomoći od države – ali i sama nastoje prebroditi krizu.
Na brojnim zaključanim vratima trgovina izvješeni su oglasi o posebnim ponudama ili bonovi kojima trgovci, ponuđači usluga i gastronomi pokušavaju ostati u svijesti potrošača, ostati vidljivi i prije svega: gospodarski preživjeti.
Na Instagramu mnogi pod hashtagom #gutscheinestattklopapier (bonovi umjesto toaletnog papira) promiču ovu ideju. Sličan cilj imaju i #supportyourlocals, #buchsolidarität ili #stillopen i brojni drugi.
Teško je imati pregled o svim ponudama i kampanjama u vrijeme epidemije koronavirusom. Toga je bila svjesna i Vanessa Janneck, vlasnica jednog lokala za održive dizajnerske proizvode u Hamburgu.
U neobičnim situacijama su potrebne neobične mjere
„I sama sam primijetila kako teško je za samostalne poduzetnike doći do informacija o aktualnom stanju“, kaže ona. Skupa s Borisom Arnoldom i Florianom Brendlom pokrenula je web-platformu Website 2gather.jetzt. Tu samostalni poduzetnici mogu ponuditi pomoć drugima ili doći do važnih informacija kako bi preživjeli u vremenima krize. Na svom Instagram-profilu nude platformu tražim/nudim.
U neobičnim situacijama su potrebne neobične mjere. „Pandemija nije bila dio moga poslovnog plana“, kaže Vanessa Janneck u jednoj objavi na društvenoj mreži Xing. Sigurno nije jedina koja tako misli.
Ali, osobito u zadnje vrijeme se uočava koliko jaka je solidarnost, kaže ona u razgovoru za DW. „Još prošlog tjedna je raspoloženje bilo sasvim drukčije. Sad nastaje sve više kreativnih ideja, ljudi se umrežavaju i međusobno pomažu.“
„Sad smo svi u istom čamcu“, smatra i Saskia Wichelhaus. Ona je vlasnica male trgovine Coco u Kölnu. Na izlogu je velikim slovima napisano: "Social distance shopping", a izlog je dobro popunjen svakakvim sitnicama.
„Mislila sam, iz ove situacije čovjek mora napraviti ono najbolje što je moguće“, kaže ona. „Zato sam u izlog stavila nekoliko lijepih sitnica – svijeće, igračke, privjeske, stvari kojima se nekoga može razveseliti.“
Kupci su oduševljeni
Tako unatoč socijalnoj izolaciji šetnja pored izloga ne mora izostati – razumljivo, s dovoljnim rastojanjem. Narudžba se onda može obaviti elektroničkom poštom ili telefonom. „Reakcije su jako dobre, svaka povratna informacija mi daje snage“, kaže Wichelhaus. „Čovjek se dobro osjeća kad doživi solidarnost.“ Nekoliko narudžaba i reakcija je izvjesila i u izlog.
Prodajni hit u Cocou je zaštitna maska marke crepes suzette. Nju sama šiva Susanne Kelber, vlasnica unikatne marke crepes suzette.
Ona zapravo sa svojim suradnicama šiva unikatne školske torbe i jastučiće s imenima. Ali, trenutno izrađuju samo zaštitne maske jer je potražnja tako velika. Maska ne nudi stopostotnu zaštitu, ali zahvaljujući umetnutoj sterilnoj gustoj tkanini jednako je učinkovita kao i obične maske za jednokratnu uporabu – koje štite uglavnom druge od nas samih.
Ni Rainer Winter se nije predao. Otkako slastičarnice moraju biti zatvorene on u jednoj svojoj slastičarnici nudi sladoled za ponijeti. „To se sigurno ne isplati“, kaže on. Ali, ipak ima dobar razlog da tako čini. „Želimo zadržati malo normalnosti u svakodnevici, za nas same i za naše klijente."
I to dobro funkcionira, kupci su oduševljeni. Porcija sladoleda je vrhunac dana. „Prodajemo malo sreće, u čaši, u kornetu ili u velikoj kutiji“, kaže Winter. Upravo ono što je njegovim klijentima sada jako potrebno.
-->
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....