Potaknut prema njegovu mišljenju pomodarskim potezom dijela trgovačkih lanaca koji su ukinuli polietilenske vrećice koje kupci mogu kupiti na blagajnama te nekritičkim promišljanjima dijela vlasti da polietilenske vrećice treba zabraniti jer su ekološki opasne, Danijel Drčić, vlasnik tvrtke Optiplast iz sisačke Odre, jednog od najvećih hrvatskih proizvođača polietilenskih vrećica i folija, krenuo je u kampanju s osnovnom porukom: "Ne ukidajmo plastiku. Reciklirajmo!"
S tim ciljem tvrtka Optiplast postavit će diljem Hrvatske jumbo plakate kojima žele upozoriti da se polietilenske vrećice mogu u cijelosti reciklirati, a da zamjenske vrećice - papirnate, platnene, pa čak i plastične biorazgradive - više štete okolišu od polietilenskih. Posebice su, kako tvrde u Optiplastu, papirnate vrećice iz više razloga puno veća opasnost za okoliš od polietilenskih.
- Nije ovo samo samoobrambena reakcija i borba za opstanak, jer raspolažemo podacima znanstvenih institucija ne samo iz Hrvatske (Fakultet strojarstva i brodogradnje) nego i iz Austrije, Engleske i Danske prema kojima polietilenske vrećice nisu ekološka ugroza. Samo treba osigurati da se ne bacaju u prirodu i na smetišta - tvrdi Danijel Drčić. Jer, kako navodi, polietilenske vrećice jeftine su, lagane, čvrste, jednostavne za nošenje, mogu se više puta koristiti, mogu se reciklirati za nove namjene, a mogu se i energetski oporabiti jer gore bez ostatka, a ogrjevna moć im je veća od one kamenog ugljena.
Znanstvene studije pokazuju, tvrdi Drčić, da su zamjene poleitilenskih vrećica, papirnate i platnene, odnosno njihova proizvodnja, puno veća ugroza za prirodu. - Da bi se proizvela tona polietilena, od koje se proizvede oko 200.000 plastičnih vrećica, nije potrebno trošiti vodu. Međutim, da bi se proizvela tona papira, od koje se prosječno proizvede oko 10.000 papirnatih vrećica, potroši se između 17.000 i 20.000 litara vode. Jednako tako, ni platnene vrećice nisu za ugrozu prirode manje štetne jer se za proizvodnju pamuka koristi više od 10 posto svih kemijskih pesticida i čak 25 posto insekticida na svijetu te ogromne količine vode. Na primjer, Aralsko jezero gotovo je isušeno zbog proizvodnje pamuka, a za jednu pamučnu vrećicu treba treba čak 2700 litara vode, iznosi Drčić podatke iz brojnih studija o ovoj temi. Dodaje kako istraživanje poznatog austrijskog instituta Denkstat pokazuje da je proizvodnja i korištenje plastičnih vrećica energetski znatno povoljnije od papirnatih vrećica i platnenih trobi, a na kraku životnog vijeka plastične se vrećice mogu ne samo reciklirati nego i energetski oporabiti.
Što se tiče biorazgradivih plastičnih vrećica, koje Optiplast također proizvodi, Drčić tvrdi da su s aspekta zaštite okoliša te vrećice također lošije od klasičnih polietilenskeih jer se neće razgraditi u prirodi, nego isključivo u pogonu za kompostiranje koji radi pod točno utvrđenim uvjetima temperature, vlažnosti i mikroorganizama. - Dakle, i biorazgradive vrećice treba odvojeno sakupljati i slati na kompostiranje. Bačene u prirodu, zagađuju jednako kao i klasične plastične vrećice.
Rješenje, prema mišljenju ljudi iz Optiplasta, nije u zabranama polietilenskih vrećica nego u edukaciji potrošača i uspostavi cjelovitog sustava gospodarrenja otpadom, odnosno u razdvajanju i recikliranju oporbaljivih frakcija. - Polietilenske vrećice mogu se 100 posto reciklirati, mi u svojoj proizvodnji ne bacimo ni gram polietilena, sve se reciklira. Predlažemo da ekološke vlasti povlače poteze u tom smjeru, a ne da se rješenje traži u zabranama. Sve me podsjeća na halabuku protiv dizelskih motora i nekritičku promociju električnih autmobila kao ekološki savršenih vozila, bez uzimanja u obzir koliku ekološku ugrozu stvara proizvodnja baterija za električne automobile, odnosno njihova razgradnja i odlaganje, smatra Drčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....