Od 4660 ponuđenih radnih dozvola za turizam, stranci izvadili samo 1180 dozvola

Dok se u Hrvatskoj i dalje vode rasprave odakle bi bio prihvatljiv uvoz radnika za potrebe naše turističke sezone, realnost je da sezonski rad u Hrvatskoj strancima uopće nije privlačan. Prema podacima koje smo dobili iz Hrvatske gospodarske komore, od 4660 radnih dozvola za strane radnike u turizmu koje je država ponudila, nije iskorištena niti trećina.

- Iako su potrebe za radnicima i puno veće od odobrenih kvota, prema podacima MUP-a, na dan 06. travnja 2018. iskorištene su samo 1188 kvote - navode u HGK. Najviše otvorenih radnih mjesta za strance imamo u pomoćnom osoblju restorana i hotela, 3715, za pomoćne kuhare i konobare te čistačice i sobarice.

- Kvote nisu ispunjene jer u zemljama iz okruženja, kao i na kontinentu Hrvatske, radi masovnijeg iseljavanja u razvijene zemlje EU nema više na raspolaganju radne snage koja bi se mobilizirala za potrebe turizma - kažu u HGK, čije Turističko poslovno vijeće vidi rješenje problema, među ostalim, i kroz sklapanje bilateralnih sporazuma s, kako predlažu, nekom od susjednih zemalja o uvozu radnika.

Procjenjuje se da Hrvatska ni ove godine neće moći sama osigurati oko 150 tisuća radnika u turizmu i ugostiteljstvu te u branšama koje zbog 'sezone' imaju potrebe za većom zaposlenošću. Od spomenutog ukupnog broja, dvadesetak je tisuća 'sezonaca', petina kojih se namjeravala privući iz inozemstva.

- Od prvog dana tvrdim da uvoz radnika nije rješenje manjka radne snage u turizmu - komentira predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić. Uvoz radnika, prema Andriću, u jednome trenutku se nekome učinio kao rješenje, jer je valjda, ističe naš sugovornik, vidio da se to tako radi u drugim članicama Europske unije.

- Sada se vidi da je ideja o stranim radnicima promašaj. Slab interes za radom u Hrvatskoj, na žalost, posljedica je čiste računice. Konobar u Austriji, primjerice, može računati na 1800 eura plaće plus plaćeni smještaj i hrana. U nas može dobiti šest do sedam tisuća kuna bez plaćenog smještaja i hrane - komentira Andrić. Naš sugovornik smatra da ni odobrenih 4660 radnih dozvola nije rješenje za manjak radnika, ako se problem želi riješiti uvozom. Andrić, naime, procjenjuje da su potrebe duplo veće od iskazanih.

- Prave potrebe su oko 15000 nedostajućih radnika u svim onim malim obrtima, zalogajnicama, fast-foodovima, mini pekarama i sličnim ugostiteljskim radnjama koje ne prijavljuju potrebu za radnicima Zavodu za zapošljavanje. Prema tome, rješenje nije u uvozu radne snage, nego u stvaranju uvjeta da oni koji već rade u turizmu i ugostiteljstvu budu bolje plaćeni, da se vežu uz svoje radno i mjesto življenja, a zatim i da se kroz te bolje uvjete privuku na rad u turizmu naši nezaposleni i oni nezadovoljni sadašnjim poslovima i plaćama u drugim branšama - smatra predsjednik Sindikata turizma i usluga.

Veće plaće zaposlenih u ugostiteljstvu i turizmu, predlaže Andrić, mogu se osigurati smanjenjem davanja državi na plaće, ukidanjem parafiskalnih nameta i poreznim olakšicama.

- Plaća dobrog kuhara u hotelu kreće se oko 18 tisuća kuna, a to je za našeg poslodavca oko 36 tisuća kuna bruto. Takvo porezno opterećenje nema nijedna zemlja u okruženju, pa i šire. Turizam u poreznoj politici nema ono mjesto koje mu pripada i to je izvor svih problema. A ja ne znam što bi gospodarstvo ove države i njezine javne financije da nema prihoda od turizma - zaključuje Andrić.

Apsurde trenutne situacije na tržištu rada u turizmu i ugostiteljstvu upotpunjuju podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) prema kojima trenutno oko 14 tisuća prijavljenih na Zavod ima kvalifikacije, radno iskustvo ili želju raditi u uslugama i ugostiteljstvu. Gotovo isti broj radnika preko Zavoda traže i poslodavci u turizmu i ugostiteljstvu, no očito je da nema 'sjedinjenja' ponude i potražnje.