Nenad Bakić odnedavno je u biznisu u kojem ga nitko nije očekivao: Ušao je u svijet mode

Za neke on je Prometej modernog obrazovanja, predvodnik STEM revolucije. Za druge burzovni mag na čije se ulagačke pothvate, ma kako neuobičajeni, gleda s poštovanjem. Financial Times uvrstio ga je na listu 100 ljudi koji Europu čine boljom, a njegov projekt Croatian Makers Google je nedavno podržao sa 250 tisuća dolara kako bi knjižnice pretvorio u digitalne centre. Ime Nenada Bakića možete vezati uz štošta. Uz zagrebački Prirodoslovno-matematički fakultet, tamo je napustio mjesto asistenta da bi postao poduzetnik. MojPosao, prodajom tog portala britanskom investitoru 2008. godine došao je do prvog ozbiljnog kapitala. Petrokemija, Đuro Đaković i Valamar samo su neke od dionica njegova portfelja. Robotika, kroz svoj Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) uveo ju je u osnovne škole.

No, Nenadu Bakiću rijetko bi tko pripisao ulogu u kojoj se danas našao. Svi koji redovito prate njegov blog Eclectica znaju da on odnedavno pliva u vodama visoke mode. Kako nam je priznao, snašao se tu poprilično dobro.

Naime, nakon što je početkom godine sa 20 milijuna kuna dokapitalizirao Varteks, varaždinsku modnu kuću koja se ove godine, baš na svoj okrugli, stoti rođendan, našla na rubu bankrota, postao je većinski dioničar, s malo više od 50 posto udjela u tom tekstilcu.

- To je situacija s kojom nisam bio oduševljen, ali preuzeo sam tu odgovornost. Sada imam, prvi put u životu, odgovornost za tvrtku s tisuću zaposlenih, od kojih je većina na jako malim plaćama. Tu je i društvena odgovornost prema Varaždinu i Varaždinskoj županiji. Ljudi su tamo umorni od toga da Varteks propada, a propada sad već trideset godina - otkriva nam Bakić.

Kako kaže, s tim velikim teretom na leđima izabran je u Nadzorni odbor Varteksa, na mjesto predsjednika, a onda je imenovan i predsjednikom novoosnovanog Odjela za razvoj i strategiju u Varteksu. Tamo je otkrio novi svijet, posve udaljen od programiranja, matematičkih formula i burzovnih grafova. Svijet fine ruske vune, kašmira, ljetnih i zimskih kolekcija, odijela po mjeri. Ipak, on odijela nosi tek u prilikama koje to zahtijevaju. Ne naginje osobito na tu formalnu stranu. Srećom, njegov Varteksov sako ide i na traperice. Danas, kako kaže, odijelo više nije ni fetiš ni privilegija statusno povlaštenih. Pa u Hrvatskoj ih se godišnje proda više od 120 tisuća.

Poznati ste kao edukator, ulagački aktivist, STEM-ovac, ali izgleda da ste se brzo prilagodili modnom sektoru, iako je to posve netipična uloga za vas?

- U zadnje vrijeme, znate i sami, najviše sam posvećen razvoju školstva. Inicijativa za robotiku Croatian Makers koju smo stvorili najveći je edukacijski program te vrste u Europi i to je nešto čime se želim baviti u životu. Međutim, ujedno sam investitor. Tako sam se našao i u investiciji Varteksa, koja se pokazala puno kompliciranija i teža nego što sam očekivao. Stoga nisam imao izbora nego se tomu posvetiti. Puno čitati i učiti.

Kada je početkom godine u medije izašla vijest da ste upravo vi dokapitalizirali Varteks, rekli ste tada da to nije situacija u kojoj ste se željeli naći.

- Kompanija je u zadnjih 12 godina napravila čak 800 milijuna kuna gubitaka. Početkom godine bila je praktički bankrotirana. Ta dokapitalizacija od 20 milijuna kuna vjerojatno je i prvi svježi novac koji je ušao u tvrtku nakon njezina osnivanja prije točno 100 godina. Uz to sam veći iznos osobnih sredstava uplatio kao beskamatnu pozajmnicu za potrebe plaća radnicima i saniranja dugovanja. U Varteksu su sada, prvi put nakon puno godina, plaće redovite.

Koliko je ljudi trenutno zaposleno u Varteksu?

- Trenutno imamo 1050 zaposlenih, s tim da 800 radi u pogonu. Najveći nam je uspjeh što smo nedavno napokon uspjeli zaustaviti odljev ljudi. Znalo je u prosjeku mjesečno odlaziti i do 15 radnika.

Pretpostavljam da su male plaće radnici izdvajali kao glavni problem.

- Plaće u tekstilu jako su male, to je poznato, ali vjerujem da za radnike problem nije bio samo u tome. To dugogodišnje propadanje Varteksa dovelo je do toga da se unutar tvrtke razvila posebna kultura prešućivanja istine i pravog stanja stvari. Rekao bih kultura “bullshita”.

Tu mislite da bivšu upravu?

- Mislim općenito na atmosferu netransparentnosti koja je nastala. Prekinuli smo i praksu da predsjednik uprave sjedi na svom katu upravne zgrade i da ga vozikaju u luksuznom autu. Uvodimo kulturu služenja, gdje svatko u hijerarhiji mora služiti one ispod sebe kako bi bili uspješniji, a u konačnici svi moraju služiti radnike u pogonu. Dodatno, bilo je tu puno odličnih radnika koji su bili zatomljeni, kako u proizvodnji tako i u menadžmentu, kojima smo morali udahnuti novi entuzijazam. Međutim, svjestan sam i toga da se male plaće radnika ne mogu promijeniti nekim inspirativnim govorom, pred nama je dug put.

Kako onda to planirate postići?

- Mi bismo plaće ionako podigli i bez povećanja minimalca. Veće plaće su naš prioritet, ali nije lako brzo ispraviti rezultate 30 godina propadanja. Ne želim živjeti u društvu gdje su plaće toliko niske, ali imam i ja svoje odgovornosti. Moram zaštititi svoje ulaganje, ali u poslu mi nikad prioritet nije zaraditi maksimalno nauštrb drugih dionika. Radije ću ostati na nuli i spasiti tvrtku nego zaraditi, a da tvrtka ode dovraga.

Kakva je sada financijska situacija u Varteksu?

- Iako je prvi kvartal ove godine, posebno u prihodima od maloprodaje, bio možda najlošiji u zabilježenoj povijesti Varteksa, izgleda da će ovaj kvartal biti u prihodima i dobiti od maloprodaje najbolji u jako puno godina. To je impozantan preokret. Također, u odnosu na početak godine, police dućana sada su pune, a planiramo otvoriti još tri dućana. U Metkoviću, Puli i outlet na Zagrebačkom velesajmu. Imali bismo onda ukupno 28 maloprodajnih dućana te ćemo nastaviti otvarati dućane. To je dobar znak, ali još ništa nije gotovo. Ako uspijemo okrenuti Varteks, takav pothvat za bilo koga bio bi životno djelo.

Uz poslovni preokret koji priželjkujete, morali ste napraviti i osobni preokret. Ući u industriju s kojom prije niste imali veze. Kako je za vas to izgledalo, što vas je posebno iznenadilo u modnom sektoru, a kao autsajder to niste primjećivali?

- Moda je danas potpuno drugačija nego prije. Sad smo u vremenu ekstremno brze mode. To znači da nema klasičnih ciklusa proljeće, ljeto, jesen, zima. Primjerice, Zara, najprije predvodnik imitacijske brze mode, sada određuje ritam i zna staviti kolekcije u dućane koje traju tek dva tjedna. Naravno, tako stvaraju umjetnu potražnju da bi ljudi kupili robu prije nego što ode iz dućana. No, sada su takav princip rada nametnuli svima u industriji. Muče se s time i velike kuće kao H&M.

Kako se onda Varteks prilagođava tim globalnim modnim trendovima?

- Varteks do sada nije prihvaćao te trendove, ali tu vidimo priliku. S tim u vezi danas se, primjerice, puno govori o tzv. “nearshoringu”. Riječ je o tome da se, kako bi se zadovoljili ti brzi ciklusi izmjene kolekcija, proizvodnja robe premješta iz Azije natrag u Europu.

Europske modne kuće žele da im netko, geografski puno bliže, proizvede odjeću koju onda mogu što prije plasirati u dućane. Prilika je to za Hrvatsku, pa onda i Varteks, jer zbog svog položaja tu stojimo bolje i od tekstilne velesile - Turske. Ali za takav pothvat morate biti spremni.

A je li Varteks spreman? Imate li kapacitete za takvu proizvodnju?

- Dat ću vam primjer. Nedavno smo izbacili i luksuznu Limited seriju koja uključuje muške i ženske kapute i muška odijela. U 45 dana pokrili smo cijeli proces, od proizvodnje do dućana. Inače, uobičajeno je u industriji u 45 dana razviti tek prototip. Mi znamo napraviti te stvari, a to smo morali dokazati sami sebi. Prvo, da možemo napraviti luksuznu robu, a drugo, da možemo plasirati kolekciju u dućane u vrlo kratkom vremenu. Isto tako, pokazujemo partnerima koji od nas naručuju šivanje odjeće da možemo u vrlo kratkom roku reagirati i na njihove potrebe.

Varteks inače već šije odijela za prestižni Hugo Boss. Je li onda ključ za oporavak Varteksa u šivanju po narudžbi za svjetske modne kuće?

- To je jedan od segmenata. Tu je još specijalna odjeća i vlastiti maloprodajni brend. Planiramo sve segmente razvijati jednako. Mislim da ne postoji tvrtka u Europi, osim Varteksa, koja šije odjeću za druge, a da ujedno ima svoj brend. Uzgred rečeno, uz Hugo Boss, radimo odijela i za švedski brand J. Lindeberg. Evo, uzmite u ruke neko njihovo odijelo i vidjet ćete na etiketi “Made in Croatia”. Mi, dakle, imamo znanja i priliku raditi odjeću iste kvalitete za sebe, ali koja će biti upola jeftinija.

Koliko sada stoji prosječno odijelo u Varteksu?

- Nešto više od 2000 kuna. Takvo ćete odijelo platiti dvostruko više u Beču ili Milanu ili u Zagrebu za poznate brendove. Naša je želja da Varteks ponovo postane sinonim za kvalitetu. I tu zapravo nemamo konkurencije jer je tržište preplavljeno jeftinom uvoznom robom, odijelima koja su u velikom postotku napravljena od plastične mješavine.

Koje materijale vi koristite?

- Za odijela, koja su okosnica naše kolekcije, uglavnom koristimo vrhunske talijanske tkanine kao što su Marzotto i Angelico, u što se kupci mogu uvjeriti po etiketama koje ušivamo u odijela. Primjerice, Marzotto je i jedini strateški dioničar Huga Bossa. Također, u Limited kolekciji koristili smo i luksuznije materijale - kašmir, alpaku, a za muško odijelo tkaninu Loro Piana 130’s, što se malo koji proizvođač u Europi usudi učiniti. Odijela po mjeri u našim salonima u Zagrebu, Splitu i Varaždinu radimo od najboljih svjetskih tkanina, a mogu se dobiti i zaista najluksuzniji materijali kao što je mješavina vune, svile i lana.

Dakle, želite se etablirati kao proizvođač vrhunske odjeće. Međutim, bojite li se da Varteks još uvijek prati ta stigma posrnulog socijalističkog poduzeća?

- Moguće je da u jednom dijelu javnosti još uvijek prevladava takvo mišljenje. No, smatram da bi bilo još lošije zamagliti tu stoljetnu tradiciju nekim lažnim rebrendiranjem. Varteks ove godine ima 100 godina tradicije, jedina je velika preživjela modna kuća u ovim krajevima i ljudi većinom imaju prema njemu pozitivan sentiment. Pogledajte, primjerice, našu “Vintage” kampanju. Ljudi nam se javljaju s Varteksovom odjećom koja im traje i nekoliko desetljeća. S druge strane, Varteks je jednostavno toliko dugo išao dolje da su se bilo kakva očekivanja posve izgubila.

Kako to promijeniti?

- Naša srednjoročna poslovna strategija je fluidno kombinirati proizvodnju za svoju robnu marku s niskoprofitabilnim šivanjem za druge te tako izmaći od troškovnih škara. Pretpostavljamo da neki drugi tekstilni proizvođači, ali i oni u srodnim djelatnostima, neće moći pratiti rastuće troškove rada i smanjiti poslovanje ili čak otići iz Hrvatske. Stoga bi Varteks u budućnosti mogao početi privlačiti radnu snagu i postati konsolidator u tekstilnim kapacitetima. Također prekidamo s dosadašnjom praksom besciljnog diskontiranja gdje se odličnom robom pokušavalo boriti s jeftinom daleko niže kvalitete. Uvodimo agilnu filozofiju rada i na kraju digitalizaciju.

Znači li to da Varteks planirate pozicionirati kao brend, za stariju populaciju?

- Ne, nimalo. S novom kolekcijom razvijamo linije i za mlade ljude. Evo, nedavno smo sklopili suradnju s dečkima iz Locastica, najboljeg hrvatskog eSport tima koji igra Counter Strike. Uskoro očekujemo suradnju s nekim našim vodećim dizajnerima koji nas mogu koristiti kao platformu kroz koju mogu lakše pristupiti domaćem, ali i stranim tržištima. Objektivno, ako ste i najbolji dizajner, ali su vam serije veličine 2-20 komada, imate nepremostive barijere u troškovnoj bazi i pristupu tržištu.

Spomenuli ste i agilnu filozofiju u poslovanju, na što tu mislite?

- U tekstil i neke druge industrije staroga kova ta filozofija sada polako ulazi. Riječ je tu o radnoj fleksibilnosti, odnosno tješnjoj suradnju između timova koji moraju naučiti zaobilaziti hijerarhiju i orijentirati se prema vrhunskoj kvaliteti. Inače, šampion te metode bila je Toyota. Budući da japanska automobilska industrija nije imala kapital, zalihe, strojeve, kao Amerikanci, morali su naučiti razviti suptilnije vještine.

Kako bi to funkcioniralo u praksi, u Varteksu?

- Recimo, jedan dizajner ima ideju. Uobičajenom korporativnom procedurom on bi trebao napraviti memorandum za direktora dizajna koji onda to prosljeđuje upravi. Uprava ima kolegij pa sastanak na tu temu. Kada donesu odluku, onda to spuštaju na proizvodnju. U agilnom principu ta se hijerarhija zaobilazi, a dizajner i proizvodnja odmah stupaju u kontakt i dogovaraju projekt, ali onda i preuzimaju rizik.

Digitalizacija je svakako bliža vašem polju stručnosti, a i predsjednik ste Odjela za razvoj i strategiju. Koji noviteti u tom informatičkom smislu čekaju Varteks?

- Prvo što smo napravili je Varteksov webshop. To je zapravo dosta složen proces. Potrebno je sve integrirati, od skladišta, nabave, računovodstva do plaćanja. Nećete vjerovati, ali napravili smo to u mjesec i pol, a webshop je sada prešao i pet posto prihoda u maloprodaji. Međutim, naša je finalna ideja zapravo digitalizirati šivanje po mjeri. Uz to, razvit ćemo personalizirane narudžbe preko interneta pa za oba ta toka narudžbi izdvojiti agilnu proizvodnu liniju.

Kako to konkretno planirate učiniti?

- Recimo, u klasično šivanje po mjeri uključeno je više od 20 sati rada za jedno odijelo. Najmukotrpnijih osam sati odlazi na majstorski rad, što uključuje i iscrtavanje mjera po tkanini. Upravo tu fazu procesa želimo digitalizirati. Dakle, postoji softver koji sada uvodimo, kojim se nacrti odijela spuštaju na rezač koji reže tkaninu. Naravno, završni je rad još uvijek na čovjeku, ali olakšava se taj dio preciznog iscrtavanja kredom po tkanini koji se dosad radio ručno.

No, ako planirate uslugu šivanja nuditi preko webshopa, kako će se uzeti mjere kupca? Hoće li on to sam upisivati ili…

- Ne, mjere kupca uzimat će se preko kamere na računalu. Krajnji je cilj, naime, da kroz te kanale dođemo do kupaca u Europi.

Planirate li neka nova ulaganja? Primjerice, u tehnološku obnovu pogona.

- Želimo uložiti u tehnološku obnovu, ali zasad je to jako teško. Varteks je prošao predstečajnu nagodbu, a takve tvrtke, na današnjem financijskom tržištu, kao da imaju kugu. Budući da nijedna banka ne želi posuditi novac, ja sam se onda našao u situaciji da nadomještam banke. Obratili smo se i njihovim leasing kućama za nabavu novih strojeva. Međutim, jedna od njih, iako je inicijalno pristala na iznos od 350.000 eura, što je za Varteks ništa, i moju osobnu garanciju, na kraju je odbila ući u angažman. To je cinično.

Zato kažete da su banke danas cinične?

- Banke i njima pripadne financijske institucije u zadnje se vrijeme maksimalno okreću premetanju štednje građana natrag u kreditiranje građana i države, a krediti realnom sektoru su u udjelima njihovih bilanci na najnižim razinama u dugo vremena, ako ne i ikada. Pozivamo razumne banke koje lako mogu prepoznati preokret koji radimo, ali i potencijalne ulagače u kapital, da nam se jave.