Zamislite industriju koja je prošle godine uprihodila više od 200 milijuna kuna, ima godišnji rast veći od 50 posto i stalno traži nove djelatnike. Ako tome dodamo podatak da izvozi 99 posto svojih proizvoda te da je prosječna plaća 8000 kuna, možemo reći da se radi o jednom perspektivnom gospodarskom sektoru. Sve ove brojke odnose se na hrvatsku industriju videoigara, scenu koja već dugi niz godina živi daleko od očiju hrvatske javnosti. To jest, živjela je. Prošli tjedan je naglo upala na naslovnice svih većih medija, nakon što je hrvatska videoigra Scum prodana u milijun primjeraka i ostvarila prihod od 17 milijuna eura. Igru potpisuje mali zagrebački studio Gamepires, a koliko je zapravo taj pothvat velik, pokušat ćemo dočarati brojkama. Budžet za igru bio im je 10 milijuna kuna, na igri je radilo samo 16 ljudi, a broj od milijun prodanih kopija dostigli su u manje od 20 dana. S druge strane, neki strani studiji u igru ulože i po 70 milijuna dolara, na igri radi više od 100 ljudi i onda im trebaju mjeseci da dođu do prvog milijuna. Sve u svemu, golem uspjeh za Scum i Gamepires, no oni su tek dio uspješne hrvatske industrije koja se već etablirala na svjetskom tržištu videoigara. To zna i Andrej Kovačević, direktor Exordium Gamesa i član Klastera hrvatskih proizvođača računalnih igara (CGDA).
Dvoznamenkasti rast
- Unatoč brojnim izazovima i manjku komparativne prednosti u odnosu na zemlje EU, domaćoj industriji prema brojkama ide sjajno. Industrija na globalnoj razini bilježi godišnji rast od oko 8 do 10 posto, a domaća industrija po pitanju prihoda i broja zaposlenih već dulji niz godina bilježi rast od čak 50 posto. Tako je rast domaće industrije, unatoč izazovima, značajan i sjajan pokazatelj talenta i kvalitete koju domaća scena ima ponuditi na globalnom tržištu. Štoviše, u posljednjih deset godina hrvatska je industrija videoigara narasla s 19 na 400 zaposlenih te podigla prihode s četiri na 200 milijuna kuna. Izvoz je s tadašnjih 68 posto došao na 99, a broj tvrtki narastao je s pet na 30 i više - kaže Kovačević.
Videoigre više nisu samo izvor zabave, nego i odličan izvor prihoda, a sama industrija smatra se jednom od najperspektivnijih i najbrže rastućih u svijetu. Moć te industrije najbolje oslikava podatak da je zarada koju ostvari industrija videoigara veća od zarade filmske i glazbene industrije zajedno. Prema statističkoj stranici Statista, filmska je industrija u 2017. godini uprihodila 40,6 milijardi dolara, dok je industrija videoigara imala tri puta više. I ta brojka će samo rasti. Newzoo, tvrtka specijalizirana za praćenje tržišta videoigara, procijenila je da će na kraju ove godine svjetska game industrija uprihoditi oko 138 milijardi dolara.
Hrvatski projekti
Svoj udio tom kolaču dali su i hrvatski game studiji. Osim Gamepiresa, tu je i Croteam, hrvatski najpoznatiji i najstariji game studio koji se još početkom milenija proslavio igrom Serious Sam. Tu su i manji studiji poput Ironwarda i Little Green Men Gamesa, indie studiji poput Exordium Gamesa te proizvođači “casual” mobilnih videoigara poput Nanobita i Cateia Gamesa. Ne treba zanemariti ni uspješnost Reboot InfoGamera, najvećeg sajma videoigara u ovom dijelu Europe, koji je prošle godine posjetilo više od 70.000 ljudi. Sve su to hrvatski projekti, koji su više prepoznati vani nego u vlastitoj zemlji.
- Koliko Hrvati ne znaju za domaću game scenu, imamo priliku vidjeti u direktnom kontaktu s posjetiteljima InfoGamera koji se iznenade kada shvate da je dio izlagača na sajmu iz Hrvatske. No, situacija se mijenja nabolje. InfoGamer i sve veća medijska podrška domaćoj industriji polako informiraju javnost o postojanju domaće industrije te o njezinim uspjesima - ističe Kovačević.
Nakon globalnog uspjeha Gamepiresa i Scuma hrvatska game industrija napokon je postala “mainstream” tema u hrvatskoj javnosti, tako da je taj izazov uspješno savladan. No, domaći game developeri sada se okreću puno većim problemima koji direktno utječu na njihovo poslovanje. Naime, videoigre su još uvijek jako mlada grana industrije u Hrvatskoj. Tek nedavno su videoigre službeno proglašene audiovizualnom djelatnošću i time napokon ušle pod hrvatski zakonodavni okvir. Ujedno, Ministarstvo kulture je prošli mjesec objavilo natječaj na kojem su, prvi put, bila namijenjena sredstva i za računalne igre. To su tek mali koraci koji bi jednoga dana trebali izjednačiti videoigre s ostalim audiovizualnim djelatnostima u Hrvatskoj.
- Videoigre danas nemaju ni približno jednak status kao film. Film ima zasebno definirana zanimanja, pregršt dobrih društava koja se bave zastupanjem prava radnika u toj industriji. On je zakonski bolje definiran, što dopušta toj industriji da točno definira probleme hrvatskog filma i strategije kako na njih odgovoriti. To je ono što treba i industriji videoigara - kaže Lovro Nola, osnivač Machine, prve hrvatske škole za razvoj videoigara.
Kako bi se to stanje promijenilo, Nola smatra da prvo treba definirati zasebnu kategoriju klasifikacije tvrtki u katalogu Nacionalne klasifikacije djelatnosti, tako da se hrvatske tvrtke za razvoj videoigara napokon izdvoje iz IT industrije.
- Glavni je problem što ne možemo dobiti konkretne brojke. Mi ne znamo točno koliko tvrtki proizvodi videoigre, koliko ljudi zapošljavaju, koliki im je godišnji prihod i ti podaci će uvijek kočiti bilo kakvo donošenje politika za industriju videoigara. Bez toga ne možemo pričati o strukturnim i strateškim promjenama - napominje Nola.
Sljedeća velika prepreka jest dvostruko oporezivanje sa SAD-om. Naime, proizvođači videoigara koji prodaju svoje igre u SAD-u moraju platiti i američki i hrvatski porez. Primjerice, ako jedan hrvatski game studio proda dovoljno komada da zaradi milijun dolara, tada će američka vlada odmah uzeti 30 posto tako da će u Hrvatsku stići samo 700.000 dolara, a hrvatska Vlada moći će naplatiti porez na taj iznos.
- U tom slučaju svi gubimo. To je problem svih game studija izvan SAD-a i na to naša Vlada ne može samo tako utjecati. Ipak, ono što može jest smanjiti hrvatske namete - kaže Nola.
Pomaže jedino HGK
Naime, brojne članice Europske unije različitim olakšicama i potporama stimuliraju rad proizvođača videoigara. Neke države nude porezne olakšice, druge državne poticaje, treće niže stope davanja na plaće, ali Hrvatska još uvijek nije izašla s konkretnim akcijama za game industriju. Poslali smo i upit HAVC-u, ali nam do kraja broja nisu odgovorili kakve su njihove namjere za poboljšanje te industrije. Jedina institucija koja je zasad pokazala neke znakove pomoći jest Hrvatska gospodarska komora. HGK već nekoliko godina subvencionira hrvatske game studije u odlasku na Gamescom, najveći europski sajam igara s 350.000 posjetitelja, i ujedno su osnovali Grupaciju za razvoj računalnih igara unutar svoje grupacije. U HGK navode nekoliko prijedloga za bolju suradnju s game studijima.
- Manji nameti su uvijek poželjni, ali u ovom se slučaju ionako radi o industriji s manjim početnim ulaganjima i troškovima hladnog pogona. Niži troškovi zapošljavanja poticajno bi djelovali, ali je možda veći prioritet edukacija novih kadrova za potrebe ove propulzivne industrije. Konačno se na zagrebačkom sveučilištu uvodi studij razvoja računalnih igara, što je velik iskorak jer podrazumijeva suradnju između različitih fakulteta zbog spoja umjetničkih i tehničkih elemenata u game industriji. Računalne igre su odlična prilika da se promovira država, što je svima jasno kad je u pitanju film, ali se i dalje zanemaruju mogućnosti videoigara koje su na svjetskoj razini potpuno zasjenile filmsku industriju po pitanju ne samo prihoda, nego i popularnosti - kažu u HGK.
Tu dolazimo i do zadnjeg, ali i jednog od većih problema game industrije, a to je radna snaga. U Hrvatskoj godinama nije postojao studij specijaliziran za razvoj videoigara. Tek je nedavno na Visokom učilištu Algebra osnovan postdiplomski studij za razvoj videoigara, ali prvi njihovi polaznici bit će na tržištu za godinu dana. U game industriji sada rade programeri s FER-a, TVZ-a i srodnih IT fakulteta, koji potom prolaze kroz male škole koje provode sami game studiji kako bi njihovo znanje prilagodili razvoju videoigara. Na tržištu ima jako puno mladih ljudi koji znaju programirati, ali nemaju potrebno znanje za rad u industriji videoigara. S tim se problemom sada suočava i Gamepires, studio koji je izdao Scum. Nakon golema uspjeha igre potrebno im je više ljudi kako bi mogli i dalje raditi na igri, ali nikako ne mogu pronaći adekvatnu radnu snagu. Svi stariji programeri već su zauzeti, a nemaju vremena izučavati mlade snage.
- To je problem s kojim se hrvatska industrija videoigara bori već dulje vrijeme. Mi u Hrvatskoj nemamo specijalizirane sveučilišne studije na kojima bi se mladi obrazovali za zanimanja koja su nama potrebna, a puno postojećih radi po zastarjelim programima što znači da i ljude koji takve studije završe svejedno trebamo dodatno trenirati. Međutim, ono što imamo, a što se možda ne spominje često, jest can-do mentalitet kod puno naših mladih ljudi koji do potrebnih vještina često dolaze u svoje slobodno vrijeme, kao hobi, strastveni su za ovim poslom i žele učiti. No, ima pomaka i na ovom području pa preko Klastera za razvoj igara (CGDA) usko surađujemo s fakultetima za uvođenje takvih programa - kaže Andrej Levenski, suosnivač Gamepiresa.
Prilika za investitore
Ipak, nije sve tako crno. Svijet videoigara trenutačno se nalazi na velikoj prekretnici koja može poslužiti kao odskočna daska za male game studije. Naime, SAD više nije najveći konzument videoigara, nego je to postala Kina, a prema nekim procjenama i Indija će uskoro preteći američke igrače po brojnosti. Ono što je važno u tom preokretu snaga jest činjenica da na Istoku traže drugačiju vrstu videoigara nego na Zapadu. Kinezi tako više vole mobilne videoigre ozbiljnijeg sadržaja, za razliku od Amerikanaca koji preferiraju igre za konzole i PC. I tu je sada prilika za hrvatske game studije.
- Prednost je Hrvatske što su naši developerski sati mnogo jeftiniji od američkih. Neki veći projekt u SAD-u će koštati 15 milijuna eura, dok će kod nas koštati pet milijuna eura. Jedino što nam nedostaje jest radna snaga, ali i to se može lako riješiti adekvatnim programima obrazovanja. Tako je hrvatska industrija videoigara zapravo odlična prilika za investiciju. Na kraju krajeva, nije da se oko naše industrije i naših proizvoda mora graditi još dodatni brend kvalitete. To već imamo. Uostalom, kada su u pitanju videoigre, tu ime ništa ne znači. Igrači ne mare za ime studija ili zemlju porijekla. Njih samo zanima dobar sadržaj, odnosno sama igra, koju poslije mogu preporučiti frendu. A to hrvatski developeri itekako znaju napraviti - zaključuje Nola.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....