Hrvatska farmaceutska industrija jedna je od najznačajnijih i najsnažnijih industrijskih grana u Hrvatskoj. O tome najbolje govore brojke: ukupni prihod od prodaje u 2017. - za članice okupljene u udrugama proizvođača lijekova te proizvođača generičkih lijekova pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (UPL i UPGL - HUP-a) - iznosio je sedam milijarda kuna. Od toga je čak 5,1 milijarda ostvarena izvozom! Farmaceutske kompanije u Hrvatskoj uložile su u prošloj godini 440 milijuna kuna u investicije, 431 milijun kuna u istraživanje i razvoj, a u državni su proračun uplatile 142,7 milijuna kuna poreza i prireza te 373,9 milijuna kuna doprinosa. Iznimno je značajno, i to da hrvatska farmaceutska industrija zapošljava 4963 zaposlenika, a zajedno s klasterom srodnih djelatnosti egzistenciju osigurava za još 10.000 obitelji u Hrvatskoj.
Dobre rezultate u poslovanju, osobito na inozemnim tržištima, možemo zahvaliti kontinuiranim ulaganjima u nova proizvodna postrojenja, čime osiguravamo visoku razinu tehnološke spremnosti, istraživanje i razvoj, kao i usavršavanje naših stručnjaka. Ipak, unatoč tome što je proglašena strateškom za gospodarski razvoj Hrvatske, ova je industrija upravo na domaćem tržištu opterećena nizom problema. Od toga da financira zdravstveni sustav, do nedorečenog i netransparentnog regulatornog okvira. Naime, problemi dugovanja u zdravstvu već se godinama ozbiljno ne rješavaju, a značajan dio tih dugovanja odnosi se na dug za lijekove. I svako dodatno opterećenje poslovanja realna je prijetnja održivosti proizvodnje lijekova u Hrvatskoj s brojnim posljedicama za ukupno gospodarstvo države.
Politika lijekova
Među problemima koji tište domaću industriju, a koji mora riješiti država, politika je lijekova. Nakon bolničkog sustava, prema visini rashoda zdravstvenog sustava slijede lijekovi na koje se godišnje potroši više od 5 milijardi kuna, što je gotovo 20% rashoda za javno zdravstvo. U uređenim državama postoji sustav mjera koji se bavi cijenom i naknadom osiguranja (tzv. povratom) za lijekove - P&R sustav. Hrvatska je imala takvu politiku lijekova od 2001. do 2008., kada je za lijekove na recept uvedena osnovna i dopunska lista te je time uspostavljena učinkovita kontrola troškova. Ujedno su se bržim uvrštavanjem novih lijekova na liste lijekova osigurala veća prava osiguranika.
Domaća farmaceutska industrija neprestano, argumentima, upozorava na to da se aktualna politika lijekova mora mijenjati, jer je koncentrirana isključivo na lijekove na recept i generičke paralele, a koje najvećim dijelom proizvode domaći proizvođači. Kada se traže uštede, državna zdravstvena administracija već godinama ima u vidu samo te lijekove, što je izraženo, prije svega, stalnim udarom na cijene tih lijekova. Posljedica te politike lijekova jest činjenica da je domaća industrija - koja ima manje od 27 posto tržišnog udjela u lijekovima u Hrvatskoj - u ukupnim uštedama sustava, u posljednjih nekoliko godina, sudjelovala s nerazmjerno većim udjelom od svog tržišnog udjela.
Jer, sve dok ostaje pritisak za snižavanjem cijena samo na proizvođače generičkih lijekova, postignute uštede upravo na tim lijekovima "guta" potpuno nekontrolirani i neopravdani rast troškova za skupe bolničke lijekove, za koje ne postoji mehanizam kontrole opravdanosti rasta te procjene njihova učinka. K tome, uvrštenje novih skupih lijekova na listu lijekova, uz problematičnu farmakoekonomiku i smjernice propisivanja, dovelo je do neracionalne terapije skupim lijekovima, što je danas najveći stručni i financijski problem u potrošnji lijekova u bolnicama.
Troškovi bolničkih lijekova su s oko 700 milijuna kuna prije 10 godina narasli na više od 2,2 milijarde kuna godišnje (po godišnjoj stopi rasta od 10 do 15%), dok su troškovi za lijekove u ljekarnama odnosno za lijekove na recept bili i ostali na oko 3 milijarde kuna.
Javna nabava
Nažalost, posljednjih pet-šest godina najčešće spominjana mjera u vezi s lijekovima je objedinjena javna nabava, što pokazuje potpuno nerazumijevanje sustava lijekova. Zbog čega je objedinjena javna nabava za lijekove u bolnicama neefikasna i neracionalna, medicinski sporna, pogrešna pa čak i rizična mjera? Zato što se ne postiže ekonomično trošenje novca ni standardizacija usluga, a ni bilo kakve uštede.
Primjerice, tzv. centralno javno nadmetanje bolničkih lijekova 2012. - po kriteriju generičke paralele - obuhvatilo je samo 12% potrošnje lijekova u bolnicama (180 milijuna od 1,5 milijardi ukupne potrošnje), a skupi su lijekovi (88% troška ili više od 1,3 milijarde kuna) ostali izvan toga. Usprkos drastičnom sniženju cijena lijekova s paralelom, ukupne uštede su bile minorne, a dogodili su se problemi s opskrbom koji su na koncu uzrokovali značajan porast troškova. Dakle, javnom nabavom po kriteriju generičke paralele može se obuhvatiti maksimalno 15 - 20% potreba pa se ruši cijena samo manjeg dijela tržišta lijekova dok 80% najskupljih lijekova ne mijenja cijenu, a tzv. "terapijski uljezi" ponište svu uštedu ili čak povećavaju troškove. Javna nabava prema kriteriju samo najjeftinije paralele šteti bolesnicima i potrebama struke, ali i domaćim proizvođačima lijekova. Novi Zakon o javnoj nabavi pokušao je otvoriti prostor za kreiranje kvalitetnijeg okvira za javnu nabavu lijekova, ne vodeći se cijenom kao jedinim kriterijem, ali njegova provedba nije zaživjela, jer lijek nije roba podložna jednokratnoj nabavi.
Zakon o lijekovima
Tržište lijekova neće urediti ni predložene izmjene i dopune Zakona o lijekovima. Po novome bi već postojeći izračun cijena lijekova radio HALMED umjesto HZZO-a, koji to uspješno radi još od 2001. Vjerujemo da će naručitelji izračuna cijena pokriti i trošak tog izračuna, jer ako će se očekivati od proizvođača da snose taj trošak, onda uvodimo još jedan novi parafiskalni namet. Budući da je riječ o isključivo tehničkim promjenama, bez zadiranja u nekontrolirani rast propisivanja skupih bolničkih lijekova, nikakve bitne uštede se neće dogoditi. Izbjegavanje provođenja mjera koje bi racionalizirale terapiju skupim lijekovima na bolesnike kojima su uistinu neophodni, trenutačno predstavlja ne samo najznačajniji financijski problem zdravstvenog sustava nego i stručno-medicinski problem. Istovremeno negativno utječe na hrvatsko gospodarstvo i na BDP, jer znači potenciranje uvoza skupih lijekova strane industrije u odnosu na jeftine domaće lijekove, ali i sve veći izvoz dobiti iz Hrvatske. Nadalje, u prijedlogu teksta Zakona o lijekovima navodi se da se "osnovna, odnosno dopunska lista lijekova" zamjenjuju riječima "lista lijekova Zavoda". Drugim riječima, ukida se postojeća metodologija određivanja osnovne i dopunske liste lijekova. Iz modela jedinstvene liste izašli smo 2006. godine, jer je iz godine u godinu generirao stalni rast troškova za lijekove u ljekarnama za oko 700-800 milijuna kuna godišnje.
Serijalizacija lijekova
Unatoč problemima s kojima je suočena u poslovanju, nakon višegodišnjih sveobuhvatnih i zahtjevnih priprema, hrvatska je farmaceutska industrija spremna za početak praktičnog dijela iznimno važnog projekta. Riječ je o novom sustavu serijalizacije lijekova koji u Hrvatskoj kao i u svim zemljama EU starta 9. veljače 2019. godine.
Europski parlament i Vijeće Europske unije 2011. usvojili su Direktivu o krivotvorenim lijekovima čiji je cilj sprečavanje ulaska krivotvorenih lijekova u legalni opskrbni lanac. Direktiva definira uvođenje sigurnosnih obilježja u vidu zaštite od otvaranja vanjskog pakiranja lijeka te uvođenje jedinstvenog identifikatora za svaku kutijicu lijeka koji se izdaje na recept.
Uz serijski broj lijeka i rok njegove valjanosti, po novome na svakoj kutijici lijeka bit će i serijalizacijski broj-niz slovno-brojčanih kombinacija kao jedinstveni identifikator. Svaka kutijica lijeka imat će svoje ime i prezime, svoj OIB. Projekt je EK povjerio farmaceutskoj industriji koja je zadužena da generira kodove te ih aplicira na svaku kutiju lijeka, zadužena je za implementaciju sustava provjere i potvrde autentičnosti lijekova, kao i za osnivanje neprofitne pravne osobe koja će upravljati tim sustavom. A to je u nas Hrvatska organizacija za provjeru autentičnosti lijekova (HOPAL).
U središtu je projekta zaštita i povećanje sigurnosti pacijenata od krivotvorenih lijekova.
Strateški značaj hrvatske farmaceutske industrije
Država je proglasila domaću farmaceutsku industriju strateškom, no dosad, nažalost, samo na deklarativnoj razini. Industrija koja zapošljava i osigurava egzistenciju tisućama ljudi, koja u državni proračun uplaćuje milijune kuna, industrija koja ima golemi izvozni potencijal i koja, napokon, brine o zdravlju ljudi mora istinski, ne samo deklarativno, biti strateška. Stoga, domaća farmaceutska industrija očekuje da država donese okvir u kojem će se ta industrija istinski pozicionirati kao strateška za gospodarski razvoj Republike Hrvatske, kao bitan dio zdravstvenog sustava te kao jedan od glavnih sektora za razvoj društva znanja koji će dugoročno osigurati bolje povezivanje tržišta rada s obrazovnim i znanstvenim institucijama u zemlji.
Hrvatska farmaceutska industrija
• Hrvatska farmaceutska industrija zapošljava 4963 zaposlenika, a zajedno s klasterom srodnih djelatnosti egzistenciju osigurava za još 10.000 obitelji u Hrvatskoj
• Troškovi bolni čkih lijekova s oko 700 milijuna kuna prije 10 godina narasli su na više od 2,2 milijarde kuna godišnje (po godišnjoj stopi rasta od 10 do 15%), a troškovi za lijekove u ljekarnama, odnosno za lijekove na recept bili su i ostali na oko 3 milijarde kuna
• Javna nabava, prema kriteriju samo najjeftinije paralele, šteti bolesnicima i potrebama struke, ali i domaćim proizvođačima lijekova
• Nakon višegodišnjih sveobuhvatnih i zahtjevnih priprema hrvatska je farmaceutska industrija spremna za početak praktičnog dijela novog sustava serijalizacije lijekova od 9. veljače 2019., u čijem je središtu zaštita i povećanje sigurnosti pacijenata od krivotvorenih lijekova
• Domaća farmaceutska industrija očekuje da država donese okvir u kojemu će se ta industrija istinski pozicionirati kao strateška za gospodarski razvoj Republike Hrvatske
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....