Ekološki udar iz BiH: Grade nove elektrane na ugljen koje EU želi iskorijeniti do 2030.

Jedna od rijetkih stvari oko koje se u susjednoj BiH slažu u oba entiteta, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, jest daljnja gradnja termoelektrana na ugljen unatoč globalnom 'istjerivanju' ugljena iz energetike zbog štetnog utjecaja na okoliš.

Nakon što je u Republici Srpskoj 2016. proradila jedna od najvećih novih elektrana izgrađenih u regiji, TE Stanari Doboj, u Federaciji su izdane potrebne dozvole za proširenje TE Tuzla za blok 7 i izgradnju potpuno nove termoelektrane na ugljen u Banovićima.

Takav razvoj situacije u BiH hrvatskoj energetici i državnoj politici u cjelini nameće najmanje dva bitna pitanja. Jedno je svakako pitanje zagađenja, a drugo se, budući je Hrvatska jedan od najvećih uvoznika električne energije u regiji i to upravo iz BiH, sastoji u dilemi grade li se nove termoelektrane u susjednoj državi upravo za plasman struje na naše tržište.

Energetski stručnjak Milan Puharić nije sklon, kako kaže, tumačiti interese bosanskohercegovačkih investitora u termoelektrane, ali ističe kako BiH 'za razliku od Hrvatske radi na osiguranju samodostatnosti u opskrbi strujom'.

- Naše oslanjanje na uvoz električne energije strateški je pogrešan i skup izbor. Ako smo se opredijelili na prelazak na čiste, obnovljive izvore energije, moramo imati alternativu za situacije kada vjetar i sunce nisu raspoloživi kao izvori proizvodnje. Ta alternativa su plinske elektrane, ali mi ništa ne činimo u tom smjeru – napominje Puharić.

Oslanjanje, dodaje, na uvoz struje je skupo jer raspoložive struje nema uvijek dovoljno, a i cijene su, upozorava Puharić, na ovom dijelu europskog tržišta veće nego, primjerice, na burzama u zapadnom dijelu Europe.

- Cijene može sniziti proširenje energetskih kapaciteta u zemljama okruženja, poput BiH, no puno je svrsishodnije i sigurnije osigurati vlastite izvore – ističe Puharić.

Komentirajući inzistiranje BiH na ugljen kao gorivu za elektrane unatoč strateškom opredijeljenju Europe da se ugljen napušta, Puharić napominje kako bi do 2030. Europska unija morala napustiti ugljen u cjelini, ali je, dodaje, Njemačka za sebe isposlovala proširenje tog roka za sebe do 2038..

- Korištenje ugljena u energetici je europsko pitanje, a ne bilateralno pitanje dviju država. Bosna i Hercegovina morati će se, ako želi u EU, uskladiti s europskim direktivama – zaključuje naš sugovornik.

Bivši predsjednik Uprave HEP-a Damir Begović suglasan je s ocjenama da investiranje u BiH u termoelektrane na ugljen nije u skladu s strateškim opredijeljenjem u Europskoj uniji da se prelazi na obnovljive izvore energije, no, dodaje, i dalje je i unutar EU otvoreno pitanje tzv. stabilnih izvora energije u koje spada i ugljen.

- BiH i Srbija, koja također i dalje ulaže u termoelektrane na ugljen, neće ući u dogledno vrijeme u EU, a prosječni životni vijek takvih elektrana je 30 do 35 ili 40 godina. Gledano iz tog kuta, investicije u BiH i Srbiji imaju svoju logiku – komentira Begović. Kad je u pitanju sama isplativost ulaganja u termoelektrane na ugljen, ona, kaže bivši čelnik HEP-a, ovisi o mnoštvu parametra, a nama je, dodaje, kao susjednoj državi, najvažnije kakvi će uređaji za pročišćavanje biti ugrađeni u te objekte.

- Jasno da ugradnja najkvalitetnije opreme protiv onečišćenja povećava cijenu investicije, a kako tu stvari stoje u slučaju Banovića ili nekog drugog sličnog objekta, tek ćemo vidjeti – napominje Begović. Na pitanje je li BiH u obvezi od Hrvatske zatražiti suglasnost za izgradnju termoelektrana za ugljen, Begović kaže kako bi Hrvatska, u slučaju da kreće u takvu investiciju, sukladno međunarodnim obvezama koje je preuzela, morala obavijestiti susjedne države i zatražiti njihova mišljenja.

Štetan utjecaj termoelektrana na ugljen koje nemaju ugrađenu vrhunsku opremu za sprječavanje onečišćenja na susjedne države, neporeciv je. Pitanje je samo razmjera te štete.

Globalna ekološka udruga Greenpeace objavila je studiju glavnog analitičara svog odjela za zagađenje zraka Laurija Myllyvirte o procjeni utjecaja planiranih termoelektrana Tuzla blok 7 i Banovića na kvalitetu zraka, zagađenje i zdravlje stanovništva.

Rezultati spomenute studije su najblaže rečeno dramatični za zdravlje stanovnika koji će biti izloženi emisiji štetnih plinova iz dvaju termoelektrane te Myllyvirta, među ostalim, procjenjuje da će od posljedica 30 godišnjeg rada Tuzle bloka 7 i Banovića 960 osoba doživjeti preuranjenu smrt, a broj astatmičnih napada i bronhitisa kod djece na godišnjoj razini dostići brojke od 470 napada i četrdesetak oboljele djece od bronhitisa.

- Emisije iz termoelektrane doprinose okolišnim koncentracijama štetnih ispuštanja poput žive, koje dovode do povećanja rizika za kako akutne, tako i za kronične bolesti i simptome. Utjecaji se šire nekoliko stotina kilometara od termoelektrana i utječu na kvalitetu zraka, posebice u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Sloveniji i Italiji – navodi se u studiji Greenpeacea.

U Hrvatskoj bi, prema istome izvoru, u 30 godina rada termoelektrana u Tuzli i Banovićima, trinaest ljudi doživjelo preuranjenu smrt uslijed spomenutih štetnih djelovanja.

I u slučaju bosanskohercegovačkih termoelektrana, kao i uvijek kad se radi o energetici, nezaobilazan je utjecaj geopolitike. Novi potencijali termoelektrana u BiH znatnim dijelom grade se kineskim kapitalom, koji je 'uletio' i prilikom izgradnje TE Stanari Doboj, a spreman je financirati i proširenje termoelektrane na ugljen u Kostolcu u Srbiji.

Na spomenuti način Kina se, prema općoj ocjeni, suprotstavlja Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama, iako je njegov potpisnik. Uz to, potičući korištenje ugljena, Kina nalazi saveznike u svijetu za očuvanje tog izvora energije na svjetskom tržištu do daljnjega.

Tekst je u potpunosti preuzet iz novog broja Globusa