Đurđevčanin na čelu moderne tvornice stakla: 'Oko 65% Hrvata je na državnom proračunu'

Đurđevčanin Igor Vlahović svakodnevno putuje na posao u varaždinsku industrijsku zonu Jalžabet, a putem mu se „pridružuju“ deseci radnika iz naše županije. Odredište je moderna tvornica stakla poljske korporacije Press Glass, izgrađena 2015. godine, piše Podravski.hr.

Press Glass vodeći je europski proizvođač stakla za građevinsku industriju, a Vlahović je, nakon dva desetljeća provedena u kalinovačkom Rascu, prije dvije godine postao direktor varaždinske tvornice, da bi lani u studenom preuzeo mjesto predsjednika uprave Press Glassa u Hrvatskoj. Riječ je o jednoj o najbrže rastućih kompanija u regiji – lani su im prihodi narasli čak za 60 posto, a zaposlili su više od stotinu ljudi, mnoge i iz Koprivničko-križevačke županije.

Najavili ste da ove godine planirate rasti po stopi od 20 posto. Što vam omogućava takav razvoj?

– Da biste rasli, trebate imati kupce koji će biti zainteresirani za vaš proizvod te proizvodni i tehnološki potencijal kako biste mogli ispuniti njihovu potražnju i očekivanja, koja iz godine u godinu neprestano rastu. Na počecima naše matične kompanije, 90-tih godina u Poljskoj, konkurenti su uglavnom kupovali polovne strojeve na zapadu te proizvodili proizvode manjih zahtjeva kvalitete za domaće tržište. Strategija Press Glassa bila je obrnuta. Kupovana je najsuvremenija, visokoefikasna zapadna tehnologija, na kojoj su se mogli proizvesti proizvodi visoke kvalitete za zapadnoeuropsko i skandinavsko tržište. Taj pristup Press Glass je zadržao i do danas i to ga je dovelo to pozicije najvećeg proizvođača izolacijskog stakla u Europi. I naša tvornica je orijentirana na izvoz i bez obzira na naš trenutno veliki kapacitet, na tržištima u okruženju vidimo još potencijala za rast. Konkurentsku prednost i mogućnost privlačenja novih kupaca nam prije svega omogućava visoka efikasnost proizvodnje. Međutim, nije sve u cijeni. Prosjek naše ‘isporuke na vrijeme’ u prvih pet mjeseci ove godine je 99,7 posto, a ‘kompletnost isporuka’ bila je 97,07 posto, usprkos tome što smo od nekih kupaca udaljeni i 700 do 800 kilometara.

Koliko Press Glass, koji je relativno mlad pogon, ulaže u tehnologiju?

– Asortiman proizvoda koji možemo ponuditi je jedan od najširih u našoj tržišnoj niši u regiji. Kupci to prepoznaju i vide nas kao stabilne partnere na koje se mogu osloniti. Drugi stup rasta predstavlja proizvodni potencijal, koji čine oprema i ljudi. Sagrađena je proizvodna hala sa unaprijed planiranim kapacitetima, ali postepeno je opremana strojevima i opremom u koje se svake godine investiralo desetke milijuna kuna. Samo prošle godine uložili smo 26 milijuna kuna kako bismo stvorili preduvjete za podizanje kapaciteta tijekom druge polovice prošle te u ovoj godini. Kako je kupovana oprema, tako su obučavani kadrovi. Prvi mentori bili su zaposlenici matične kompanije, a tijekom prve dvije godine stvorena je solidna baza zaposlenika u Varaždinu koji su nastavili uvoditi u posao nove zaposlenike.

Iz kojeg sve bazena regrutirate radnu snagu? Imate li problema s angažmanom potrebnih radnika?

– Gotovo svi zaposlenici nam dolaze iz Varaždinske, Međimurske i Koprivničko-križevačke županije, iz prstena udaljenog do 40 kilometara od tvornice. Proizvodno smo orijentirani i od 412 trenutno zaposlenih njih 366 su takozvane plave kragne. Ove godine startali smo s 383 zaposlena i najmanji nam je problem bilo popuniti sedam novootvorenih radnih mjesta u uredima. Dio smo popunili internom promocijom, a za preostali dio potreba imali smo zaista dobrih kandidata. Isto tako nije nam problem pronaći ženske radnice za rad u našoj tvornici, dok je s muškom radnom snagom za donju liniju najteže. U Varaždinskoj je županiji nezaposlenost oko četiri posto, tako da je nezaposlenog radnika već dugo nemoguće naći i jedino možete uzeti povratnika iz inozemstva ili nekoga iz druge tvrtke. Da biste to postigli, morate stvoriti bolje uvjete za radnike nego što su drugdje.

Kakva je razina primanja u Press Glassu, na koje načine motivirate radnike na lojalnost?

– Plaće su dosta iznad županijskog prosjeka, no treba uzeti u obzir da je županijski prosjek nizak zbog velikog udjela prerađivačkih industrijskih djelatnosti poput kože i tekstila, gdje su plaće male. Prije dvije godine smo si zadali cilj da s plaćama budemo jači od prosjeka prerađivačke industrije u Hrvatskoj i nakon zadnje korekcije plaća prije tri mjeseca statistika pokazuje da smo uspjeli. Sljedeći cilj je prijeći prosjek plaća u zemlji. Naš vlasnik je dosad pokazao volju da profit nastao rastom i razvojem entiteta podijeli sa zaposlenima, bez obzira na statističke prosjeke. Proklamirane vrijednosti naše kompanije su poštenje, poštovanje, povjerenje, angažiranost i disciplina. Svaki dan radimo na tome da te vrijednosti žive u praksi. Za lojalnost su najvažniji poštenje i poštovanje. Bitno je držati svoju riječ, ispunjavati obećanja, dati do znanja radniku da se cijeni njegov doprinos i onda možemo očekivati da će radnik uzvratiti povjerenjem, angažmanom, disciplinom i, u konačnici, lojalnošću.

Negdje ste kazali kako hrvatski obrazovni sustav ne producira profile zanimanja koja su vama potrebna. Jeste li dali prijedlog da se ta zanimanja uvedu u sustav? Kako to ide?

– U hrvatskom obrazovnom sustavu postojalo je svojevremeno zanimanje staklara i rukovatelja staklarskim i keramičarskim strojevima i uređajima, no kako za ta zanimanja nije bilo potreba na tržištu, škole su ih izbacile iz programa. Kako strukovne škole danas vrlo teško ili gotovo nikako ne uspijevaju popuniti te gase razrede zidara, tesara, keramičara, a ta zanimanja daju djeci široke mogućnosti u građevini, teško je očekivati da bi za zanimanje staklar postojao relevantan odaziv. Kada uzmete u obzir da su postojeći kurikulumi zastarjeli, čak i kada bi neka škola i pokazala interes za uvođenjem ovih zanimanja u program, trebalo bi proći više od nekoliko godina da se sve birokratske pretpostavke svladaju. Mi pokušavamo privući što više kadra tehničke struke te ga onda sami obučavamo za rad na našoj opremi i strojevima.

Što je bilo presudno za dolazak Press Glassa u Hrvatsku? Koliko uopće povlastice koje investitorima daje lokalna uprava utječu na konačnu odluku?

– Hrvatska je odabrana kao zemlja za ulaganje jer je dovoljno blizu zrelim zapadnoeuropskim tržištima kao što su Francuska, Italija, Austrija, Švicarska, pa i Slovenija, koja traže proizvode veće dodane vrijednosti, a istovremeno može opskrbljivati i kupce u području srednje i istočne Europe, čije tržište jako raste i krije veliki potencijal. Kad birate između nekoliko lokacija, dodatni poticaji i pogodnosti koje nudi lokalna uprava svakako mogu prevagnuti u odluci. U industrijskoj zoni Jalžabet cijena kvadrata zemljišta bila je konkurenta, opremljenost lokacije infrastrukturom bila je vrhunska, a izlaz na autocestu udaljen nekoliko stotina metara bio je prva i najočitija prednost.

Kakva je pozicija hrvatskog pogona Press Glassa na mapi korporacije?

– Naša tvornica je jedna od 12 tvornica u sustavu grupe, a 13. je trenutačno u izgradnju u SAD-u. Naš udio u prihodu cijele grupe kontinuirano raste. Planirani prihodi cijele grupe za ovu su godinu na razini od 3,4 milijarde kuna, a prihod naše ispostave trebao bi iznositi 8,5 posto tog iznosa. Rezultati poslovanja nakon prvog kvartala pokazuju da smo na dobrom putu. Nakon četiri godine od početka proizvodnje u Varaždinu prikupila se dovoljna količina iskustva i znanja da i naši zaposlenici odlaze pomagati na projektima interesantnim za cijelu grupu, kao i u obuci kadrova za druge tvornice. Kao prvi čovjek tvrtke u Hrvatskoj, član sam Globalnog strateškog odbora, u kojemu se na nivou cijele grupe kreiraju dugoročni planovi i strategija.

Vodeći ste proizvođač stakla za graditeljstvo u Europi. Kakva je to branša, kakva je konkurencija?

– Unutar grupe postoji podjela na tržište stanogradnje unutar kojeg opskrbljujemo izolacijskim staklima proizvođače prozora i vrata te komercijalno tržište, koje podrazumijeva staklene fasade, interijere, trodimenzionalno staklo i slične proizvode. Udio staklenih zgrada u posljednje vrijeme konstantno raste, kao i udio stakla u uređenju interijera. Staklo je u modi. Konkurencija je iznimno jaka. Znanje i svjesnost kupca i investitora o važnosti stakla koje čini najveći dio njihovog proizvoda sve su veći te zahtjevi idu u smjeru sve zahtjevnijih proizvoda. Mi smo fokusirani na taj proces, učinili smo ga vrlo efikasnim, kvalitetu proizvoda jamče najzahtjevniji međunarodni certifikati koje mali proizvođači vrlo teško mogu osvojiti, a imamo i dobro razrađen sustav logistike. Onaj tko kupi staklo kod nas može biti siguran da je ono proizvedeno uz upotrebu najmodernije raspoložive tehnologije. Kao veliki proizvođač jednostavno si ne možemo priuštiti bilo kakve kompromise u pogledu kvalitete.

Vidite li iz svog rakursa oporavak domaćeg gospodarstva, napose građevine?

– Između 60 i 65 posto stanovnika Hrvatske naslonjeno na državni proračun. Sve dok je tako, bez ozbiljnijeg jačanja privatnih inicijativa i rasterećenja gospodarstva, teško da bilo koja grana gospodarstva može očekivati ozbiljniji rast. Svjedočimo velikom veselju zbog gospodarskog rasta u prvom kvartalu od 3,9 posto, no nitko ne spominje da je istovremeno uvoz narastao za 7,7 posto. Kad bi se iz te brojke anulirale aktivnosti na izgradnji infrastrukture, koje su privremene i potaknute su poticajima iz Europe, vidi se da je rast ustvari još uvijek jako mali. To potvrđuje i manji broj radnih mjesta u većini županija u odnosu na pretkriznu 2007. godinu.

Za razliku od gospodarstva u bivšoj državi, koje je uglavnom bilo bazirano na velikim sustavima (koji su ili propali ili se znatno smanjili), danas je potrebno razvijati malo i srednje poduzetništvo. Smatrate li da je politika učinila dobro okružje za to?

– Ako poduzetnik očekuje da mu politika ili država rješavaju probleme, teško da sebe može zvati poduzetnikom. Svjedoci smo kako oni najuporniju uspijevaju bez obzira na sva ograničenja. Naravno da država treba stvoriti prije svega pravni okvir, a nakon toga tu su i porezni te obrazovni sustav. Što se pravnog okvira tiče, teoretski temelji su postavljeni sukladno pozitivnoj europskoj praksi, sad to ‘samo’ treba i primijeniti. O tim temama se puno govori, posebno u predizbornim vremenima, ali opća je percepcija da je malo toga učinjeno.

Kao Đurđevčanin svakodnevno putujete na posao u Varaždin. Kako na tom putu vidite razvoj naše sjeverne regije?

– Da, ja sam valjda rekorder državne ceste D2 u broju prijeđenih kilometara… Koje god statističke pokazatelje pogledali, oni su bolji idući od istoka ka zapadu. Varaždinska i Međimurska županija u rastu i razvoju su napravile najveći iskorak u posljednje vrijeme. Industrijske zone u Trnovcu, Ludbregu, Jalžabetu, Kneginjicu i Prelogu privukle su jako velik broj kompanija i kreirale jako veliki broj radnih mjesta. Činjenica je, ipak, da je struktura radnih mjesta na ponudi u Varaždinskoj županiji još uvijek relativno loša. Međutim, model ostvarivanja profita na bazi niskih troškova rada je iscrpljen i niže plaćena radna mjesta u nisko dohodovnim industrijama bit će popunjavana uvozom radne snage ili će nestati. Taj je proces već otpočeo. Glavni zadatak za poduzetnike postaje pronaći prostor za profitabilnost kroz veću dodanu vrijednost proizvoda te dobru organizaciju, efikasnost i produktivnost.

Idući od istoka prema zapadu veći je i udio privatnih inicijativa, i to pokazuje smjer kojim bi trebalo ići. Privatne poduzetničke inicijative najzdraviji su motor rasta BDP-a. Isto tako, fokus na lokalno postaje besmislen. Globalizacija je učinila svoje, mi smo dio svijeta i trebamo razmišljati o tome što mi to možemo ponuditi svijetu. Ima nas samo četiri milijuna i jedino učenjem i svladavanjem znanja koja su zanimljiva na globalnom tržištu te međusobnom suradnjom i udruživanjem u strukovne klastere možemo osigurati put u napredak i prosperitet.