Boris Mikšić, vlasnik devet tvornica u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Hrvatskoj, koronakrizu provodi u raskošnoj kući na Floridi, a u razgovoru djeluje prilično optimistično, unatoč političkoj nestabilnosti u SAD-u i pandemiji. Situaciju ovako objašnjava: američki biznis mu je ove godine pao 20-ak posto, no sada se oporavlja, onaj u Montrealu je mnogo bolje nego lani, a u Hrvatskoj su se, nakon početnog udara, digli te najavljuju širenje i gradnju nove tvornice.
"Moral među radnicima je dobar, a to je jako važno. Nitko se nije zarazio, nismo otpuštali niti rezali plaće. Nije izgubljen nijedan radni dan", kaže nam u telefonskom razgovoru, komentirajući poslovanje u hrvatskim tvornicama.
U sve tri države je, napominje, na početku pandemije, kad je pala prodaja, primao potpore za održanje radnih mjesta.
U proizvodnom smislu je program koji radi u SAD-u, vezan uz antikorozivnu zaštitu, preslikao u Hrvatskoj. EcoCortec iz Belog Manastira opisuje tehnološkim liderom u Europi, i dodaje da je to prva hrvatska tvornica bioplastike te najveća europska tvornica antikorozivnih folija, a materinsku kompaniju Cortec Corporation na globalnoj razini jer je on autor više od 50 patenata. U Kanadi, pak, proizvodi biološki aktivne supstance namijenjene bioremedijaciji štetnih i otrovnih zagađenja.
S obzirom na takvo iskustvo, a i ukupne prihode koji se kreću oko 500 milijuna kuna, taj bivši Zagrepčanin je vrlo zanimljiv poslovni sugovornik. Kao bivši predsjednički kandidat u Hrvatskoj, ali i američki birač, zanimljiv je i politički.
Zadržali sve klijente
Pitamo ga o američkim izborima i kontroverzama. Nakon duge pauze, od vremena Ronalda Reagana 1984. godine, on je sada prvi put opet glasao za republikanskog kandidata.
"Donald Trump je do izbijanja pandemije imao dobre rezultate", objašnjava svoje razloge Mikšić.
"Američka je ekonomija rasla, nezaposlenost je bila gotovo na nuli." Ne smatra da je opasno za demokraciju kako je Trump reagirao na prebrojavanje glasova, zbog navodnih nepravilnosti, i nada se da je legalist koji će prihvatiti konačne rezultate.
Nismo ulazili dublje u tu raspravu, vraćamo se na biznis. Kako se snalazi u pandemiji, globalno i lokalno? "Prilagodili smo se, zadržali sve klijente, ali oni manje naručuju. Išli smo na agresivni marketing, tražili nove klijente i tržišta. Sada smo u 105 zemalja, a jedna od onih koju smo otvorili je Mongolija", odgovara. Automobilska industrija, iz koje im dolazi dosta kupaca, u međuvremenu se pokrenula, i to se osjeća na poslovnim rezultatima.
Neke industrije su još spore, poput naftne, te moraju zaštititi postrojenja koja ne rade, pa su tu ugledali novu priliku.
Među većim klijentima nabraja Esso, Shell, BP, Total. Kupci su im i aviokompanije te kruzeri, ali napominje da su sada poslovno "dosta nestabilne", što znači da mora biti pažljiv oko naplate. Klijenti im dolaze i iz metaloprerađivačke i elektroničke industrije, od Boscha preko Siemensa do IBM-a.
U EcoCortecu zapošljava 55 radnika. Unatoč teškoćama proljetos, u listopadu su već zapošljavali nove radnike.
Konkretno, objavili su da im je posljednje tromjesečje tvornica bilježila rast od 20 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, a u listopadu i rekordan rast prodaje od početka poslovanja 2005. godine. Kako to?
"Kvaliteta proizvoda, brza isporuka i ciljani marketinški programi prema naftnom sektoru dok je automobilski sektor bio u lockdownu", objašnjava.
I tvrtka Cortecros s tvornicom u Kaštel Sućurcu bilježi rekordne rezultate, kaže Mikšić, a lani je tu pokrenuta proizvodnja "ekološki prihvatljivih kemijskih proizvoda za zaštitu od korozije" pod licencom korporacije u Mikšićevu vlasništvu, Cortec Corporation USA. Kao i u sestrinskoj tvrtki u Belom Manastiru, 90 posto proizvodnje je za izvoz.
Uložio 25 milijuna eura
U Hrvatskoj je dosad ukupno uložio oko 25 milijuna eura, s time da su iz fondova Europske unije povukli oko milijun eura za treću fazu proširenja tvornice u Belom Manastiru. Sada najavljuje gradnju nove tvornice s dvije hale: u jednoj će se proizvoditi Cortecov patentirani VpCI aditiv za zaštitu od korozije, dok će u drugoj biti pogon za recikliranje plastike. "Za ovaj projekt planiram investirati pet milijuna eura, a s proizvodnjom bismo krenuli krajem 2021. godine.
U tom objektu planiramo zaposliti 20 novih djelatnika", kaže Mikšić. Prihod tvornice iz Baranje, za koju kaže da funkcionira kao švicarski sat i što se tiče produktivnosti radnika i što se tiče sigurnosti proizvodnje, ove godine iznosi 50-ak milijuna kuna, a one iz Dalmacije 12 milijuna kuna.