Ako se ne trgnemo, sljedeće godine će se i u Bugarskoj lakše poslovati nego u Hrvatskoj

Bude li uspješnija u reformama od Hrvatske, Bugarska bi nas sljedeće godine mogla prestići na ljestvici 'lakoće poslovanja', koju objavljuje Svjetska banka, upozorava se u najnovijoj analizi Hrvatske gospodarske komore o kritičnim točkama u uvjetima poslovanja u Hrvatskoj.

Analiza HGK temelji se na međunarodnim istraživanjima o konkurentnosti i uvjetima poslovanja, posebno na Doing Businessu Svjetske banke. U Komori posebno ukazuju na spore i skupe administrativne procedure s kojima se susreću poduzetnici u Hrvatskoj, a na što, uostalom, i oni sami ukazuju u istraživanjima.

Najkritičnija točka poslovanja u Hrvatskoj je, poručuju u HGK, izdavanje građevinskih dozvola. Hrvatska je po tom pokazatelju najslabije rangirana članica EU, a na svjetskoj razini, samo je 31 država iza nje. Napredak koji smo tijekom godina ostvarili na tom području je spor, a u pojedinim je godinama, primjećuju u Komori, vidljiva i divergencija. Broj procedura, njih 22, nije se promijenio od 2011., a broj dana potrebnih za izdavanje građevinske dozvole, čak 146, ostao je isti od 2015. godine. Ovdje valja reći kako se vrijeme potrebno za izdavanje građevinskih dozvola razlikuje od grada do grada, a u Doing Businessu uzet je primjer Zagreba.

"Očito je kako je ovdje najkritičnija točka trošak, iako trebamo smanjiti i broj procedura. U Hrvatskoj za 14 od 22 procedure postoji trošak, a na Malti za šest od 14 procedura postoji trošak. Najveći je trošak među procedurama plaćanje komunalne naknade (primjer se odnosi na Grad Zagreb), koji je na razini blizu 70 posto svih troškova povezanih s pribavljanjem građevinske dozvole. Stoga se tu nalazi i glavno uporište za napredak", ocjenjuju u HGK.

Zaključak ilustriraju podatkom da na Malti trošak izdavanja građevinskih dozvola iznosi dva posto vrijednosti investicije, dok u Hrvatskoj doseže 10,9 posto. Upravo je područje izdavanja građevinskih dozvola jedno od onih koji utječu na 'lakoću poslovanja', a u kojima su brojne zemlje u posljednjoj godini provele reforme. Među njima su, ističe se u analizi, i Kina, Bocvana, Indija, Grčka, Srbija, Makedonija, Kosovo i Turska. Reforme koje su te zemlje provele odnosile su se na ubrzanje procedura, skraćivanje potrebnog vremena za prikupljanje dokumenata, smanjenje troškova i digitalizaciju. Tako je, primjerice, Srbija uvela mogućnost elektroničkog pribavljanja građevinske dozvole, Kosovo je objedinilo inspekcijski nadzor, a Makedonija je smanjila naknadu za građevinsko zemljište. S druge strane, Hrvatsku prave reforme u tom području, može se zaključiti, tek čekaju.

Među kritičnim točkama poslovanja u Hrvatskoj je i plaćanje poreza. Naime, procedure plaćanja poreza i vrijeme koje za to treba utrošiti u Hrvatskoj je još uvijek među najdugotrajnijima i najkompliciranijima u usporedbi s drugim usporedivim državama. Tako je u nas, primjerice, potrebno 34 puta godišnje vršiti uplate, za što se potroši 206 sati, pokazuje Doing Business. Usporedbe radi, u Hong Kongu, koji je najbolje rangiran po ovom pokazatelju, plaćanja poreza se vrše tri puta godišnje, a za to je potrebno utrošiti 34,5 sati. U Rigi, prijestolnici Latvije, koja je najbolje ocijenjena među novim članicama EU, za plaćanje poreza potrebno je izvršiti sedam uplata godišnje, a za to se utroši 168,5 sati.

"Članica EU koju Hrvatska ovdje može najlakše sustići je Mađarska", ocjenjuju u HGK.

Dodaju kako Mađari za plaćanje poreza godišnje moraju izvršiti 11 plaćanja, trostruko manje od nas, a razlog tome je taj što mi imamo nekoliko poreza i naknada koji se plaćaju više puta godišnje, poput TV pristojbe, članarine HGK i doprinosa za šume, dok Mađari nemaju ni jedan porez ili naknadu koji se plaća više od jednom godišnje, stoji u analizi.

"Kritična točka ovdje je broj procedura, odnosno broj plaćanja u godini", ocjenjuju u Komori.

Hrvatska za drugima kaska i po pokretanju poslovanja. Radi se o pokazatelju koji uzima u obzir koliko je vremena potrebno da se osnuje tvrtka, zatim, koliko je koraka za pokretanje biznisa potrebno proći, kao i koliki je ukupan trošak za to. U Zagrebu je, primjerice, za osnivanje tvrtke potrebno proći osam procedura, za što se u prosjeku utroši 22,5 dana. S druge strane, u Aucklandu na Novom Zelandu, koji je po ovom pokazatelju najbolji na svijetu, za pokretanje poslovanja dovoljan je samo jedan korak i pola dana utrošenog vremena. U Tallinnu, prijestolnici Estonije, koja je po ovom pokazatelju najbolja među novim članicama EU, za pokretanje poslovanja potrebno je tri i pol dana i tri procedure.

"Od osam procedura koje su u Hrvatskoj potrebne pri osnivanju tvrtke, najduže traje registracija tvrtke na Trgovačkom sudu, dva tjedna. Naime, iako se ta procedura online može obaviti za jedan dan, potrebno je u prosjeku čekati dva tjedna kako bi se dobila potvrda o osnivanju", upozorava se u analizi Komore.

Ipak, u HGK zaključuju kako Hrvatska u ovom području mora poduzeti manje napora nego u većini drugih područja. I ovdje je, naime, kritična točka trajanje procedura, što se može smanjiti.

Sve su to područja u kojima postoji najveći prostor za poboljšanja i u kojima treba ubrzati reforme koje će unaprijediti poslovnu klimu u zemlji i ojačati konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, zaključuje se u analizi HGK.