Kreneš od raznih tečajeva i radionica prirodne kozmetike te kuhanja kremica za sebe. Onda te prijatelji i rodbina vuku za ruku da skuhaš i njima. Usput prošire i dobar glas pa kreneš kuhati i za druge. Shvatiš ubrzo da ti se ne isplati kupovati male količine biljnog ulja jer je preskupo i da je veća količina isplativija. Kad već imaš tolike količine, onda shvatiš da imaš možda i previše pa se kreneš reklamirati, i istovremeno brendirati, putem društvenih mreža. A onda u jednom trenutku odlučiš da se želiš baviti time ozbiljno i svoj posao ‘legalizirati’.
Tako nekako, otkrivaju nam ljubitelji prirodne kozmetike, zvuči put mnogih proizvođača te kozmetike koji su odlučili svoj proizvod prodavati na tržištu. Jedna od takvih je doktorica za biljke Gordana Gorinšek, magistra inženjerka fitomedicine, vlasnica brenda Aromatični kutak iza kojeg stoje proizvodi za njegu lica, tijela i kose bazirani na prirodnim i organskim sastojcima. Ona je svoje prve amaterske kozmetičke preparate pripravila na zamolbu svoje sestre, a potom i prijateljice. Dobar glas brzo se proširio i odlučila je, nakon pet godina nezaposlenosti, zaposliti samu sebe te krenuti u poslovnu avanturu. Bilo je to 2013. U četiri godine poslovanja Aromatični kutak je postao itekako poznat među ljubiteljima prirodne kozmetike koji njeguju drugačiji odnos prema onome što stavljaju na tijelo i lice.
No, je li lako i ima li tu pravog biznisa? Poznavajući situaciju na tržištu prirodne kozmetike, na kojem gotovo svatko tko je otišao na radionicu ima već svoju kremu, možemo samo pretpostavljati da se nije lako probiti. Niti postati prava mala tvornica preko noći kao što su sada već Olival ili Biobaza. Mnogi su htjeli, ali nisu uspjeli. Jer, posao s prirodnom kozmetikom je skup sport. Traži novce, strast, volju i trud. I tržište.
“No name” kozmetika
Recimo da imamo i volju i strast, čak i nešto novca, oko 30-ak tisuća kuna što moramo samo ‘upucati’ u osnivanje firme. Koliko nam još treba? Zdravstveno ispitivanje je skupo, svaki proizvod treba testirati, prostor u kojem se kuha kozmetika treba pronaći i adaptirati... I to je samo mali dio. No, je li dovoljno, recimo, 100 tisuća kuna ili nam treba bar 200 tisuća kuna? Može li se uopće živjeti od proizvodnje prirodne kozmetike u Hrvatskoj? Koliko kremica mjesečno moramo skuhati i prodati da bismo od njih mogli živjeti? 40 ili 400? Koliko vrsta proizvoda moramo nuditi? Kako se uopće probiti u zemlji u kojoj većina potrošača nije educirana, ne razumije organsko i prirodno i nije im teško otići u parfumeriju i za Chanel kremu izdvojiti 500-tinjak kuna, iako u toj kremi nema ničega osim brenda i marketinga, dok im je za prirodnu i organsku ‘no name’ kozmetiku teško izdvojiti 200 kuna iako je ona vrednija od toga? I, što je najvažnije, uistinu djeluje.
Gorinšek nas ohrabruje, ali odmah upozorava da ima puno odricanja i da stvari nisu crno-bijele. Ne treba se, kaže, pokolebati kad dođe onaj trenutak kada čovjek želi svemu okrenuti leđa. A on dođe kad-tad.
- Ne treba odustati. U prvoj godini si doslovce kao riba na suhom i hvataš zrak. Tada je najteže. Prve tri su krucijalne, a mislim da tek u petoj osjetiš blago olakšanje - savjetuje Gorinšek koja kozmetologijom i aromaterapijom plovi godinama.
Ona se, kao i mnogi drugi, prvo odlučila na promociju svojih proizvoda putem Facebooka. No, tu se zadržala tek nekoliko mjeseci jer se najveći dio prodaje odvijao izvan te društvene mreže - preko sestre i kume koje su bile, kako sama kaže, svojevrsni akviziteri i širile dobar glas.
- To je bila dobra vježba i eksperiment u smislu istraživanja tržišta. Iz tog sam iskustva dobila vrijednu povratnu informaciju, a to je da imam tražen i dovoljno kvalitetan proizvod da bih stvarno mogla krenuti u ozbiljniji biznis - priča Gorinšek, koja je potom odlučila i osnovati firmu, a danas najviše prodaje na fizičkim mjestima, u nekoliko parfumerija, specijaliziranih trgovina i biljnih ljekarni, a ne putem weba. Jer, kozmetika se mora probati na koži, mora se pomirisati. Tako bi se trebala i birati. Stoga online prodaja za brend koji je tek u stvaranju možda i nije najbolja ideja.
Nužne adaptacije
Gorinšek je osnovala d.o.o. jer stranci najbolje razumiju taj oblik pravne osobe, što ju je uz početni kapital i administrativne troškove koštalo oko 25 tisuća kuna. Startala je s 12 vrsta proizvoda, no kada je na kraju prve godine napravila analizu poslovanja i shvatila da za tri proizvoda ne postoji potražnja, povukla ih je s tržišta. Sada je na devet proizvoda za njegu lica, tijela i kose i svi imaju stabilnu poziciju na tržištu, s cijenama od 70 do 155 kuna.
Od osnivanja do proizvodnje trebalo joj je godinu dana. Jer, nije dovoljno samo osnovati firmu. Potrebno je kupiti ambalažu, sirovine pa i pronaći prostor te ga adaptirati. To mora biti samostojeći objekt. Ne može biti prostor unutar stambene ili poslovne zgrade jer to legislativa ne dozvoljava, što ima logike jer se radi s više-manje opasnim kemikalijama. No, ako, recimo, imamo obiteljsku kuću koju zakonodavni okvir tretira kao samostojeći objekt, onda jednu etažu kuće možemo prenamijeniti u poslovno-proizvodni prostor. Isto se može učiniti i s garažom. Adaptacija prostora po minimalnim tehničkim i sanitarnim uvjetima košta otprilike 50 do 70 tisuća kuna. Zavisi od veličine objekta, o zatečenom stanju i sl. Potrebna su tri skladišta - sirovine, ambalaže i gotovih proizvoda - i moraju biti međusobno fizički odvojena da se izbjegne križna kontaminacija. Njihova sljedivost je zadana. Spojeni su s pogonom i cijeli hod radnika mora biti cirkularan. Gorinšek je imala sreće te je ušla u partnerstvo s tvrtkom koja je već imala registriranu proizvodnju kozmetike i prostor je već bio adaptiran, što puno može umanjiti troškove.
Nakon rješavanja tih stvari, krećemo u proizvodnju. Tu je najbitnije da su nabavne cijene sirovina i ambalaže što niže. Međutim, postoji caka.
- Uglavnom si ograničen minimalnim narudžbama i kada kupuješ u inozemstvu, oni često daju minimalnu narudžbu od recimo 10 tisuća komada ambalaže, što je jako puno. Onda tražiš dalje i nađeš proizvođače koji ne ograničavaju minimalnom narudžbom proizvodnu količinu, ali je veća cijena. Tu sad treba malo kalkulirati oko isplativosti, ali meni se pokazalo isplativijim uzeti manje od 10 tisuća komada u početku i platiti nešto više. Jer u početku ne znaš kako će se stvari odvijati. Imaš cilj, viziju, plan, nadanja i želje, ali realnost je nešto sasvim drugačije - upozorava ta doktorica za biljke.
Ako bismo krenuli s 12 proizvoda, trebalo bi nam biti dovoljno, kao i Aromatičnom kutku, 700, ovisno o prodaji i 1000 komada ambalaže, što je između 10 tisuća do 15 tisuća kuna. To je cijena robe iz Italije. U Kini je jeftinija, naravno, ali teško je vjerovati tom tržištu s obzirom na lošu kvalitetu. Doduše, kad je u pitanju njihova ambalaža za sapune, priča je drugačija. Neki kupuju plastične transparentne kutije koje služe kao ambalaža za sapun-suvenir i za tu svrhu je to dobro. Potrebne su nam i kapice, maske, rukavice, kuta, papučice. Rukavice idu u kutijama po 100 komada, to je 50 pari. Maske idu po 50 komada, količina papučica se bira, treba i barem 50 komada kuta, 100 komada kapica. Cijena može iznositi između 500 i 700 kuna, a može trajati do tri mjeseca, ovisno koliko se radi.
Pisanje dokumentacije
Što se sirovina tiče, zasigurno je dodatna vrijednost imati vlastito polje lavande, kao što ima, primjerice, proizvođač prirodne i organske kozmetike Mala od lavande, no uglavnom su proizvođači osuđeni na uvoz sirovina. U Aromatičnom kutku 90 posto čini uvoz iz Francuske, a ostatak robe iz Hrvatske. Za 12 proizvoda potrebne su nam sirovine u vrijednosti od oko 10 tisuća kuna i one su dovoljne za prvih tri do šest mjeseci, ako računamo da prodaja u početku nije velika. Koje se sirovine kupuje, ovisi o nama. No, tu su biljna ulja, hidrolati, destilirana voda, eterična ulja koja su poprilično skupa, razni emulgatori, razni biljni ekstrakti koji su uglavnom tekućine ili gelovi ili prahovi...
- Nije poanta u tome da se napravi krema. Moraš razumjeti zašto si upravo tako pristupio izradi kreme, koristio baš te sirovine i što si zapravo time dobio - pojašnjava Gorinšek, koja osim što se bavi proizvodnjom i prodajom, nudi i usluge i tako se financira iz tri različita izvora.
Bavi se legislativom i izrađuje Dokumentaciju s podacima o proizvodu (PIF) i Dobru proizvođačku praksu (GMP) za klijente, što joj trenutačno čini najveći dio poslovanja te predaje u ustanovi za obrazovanje odraslih.
- Svaki od proizvoda mora biti registriran i mora se pisati dokumentacija koja može imati i više od 300 stranica. To je biblija u kozmetičkoj industriji, krvna slika proizvoda i vrijedi na nivou EU. Da je nisam sama radila, koštalo bi me točno 48 tisuća kuna za 12 proizvoda - napominje Gordana kojoj mjesečni troškovi iznose oko 10-ak tisuća kuna, za što treba prodati mjesečno barem 130 komada dezodoransa. S obzirom na to, potrebno je osigurati više izvora financiranja ako proizvodnja i prodaja postanu osnovni posao, ili u početku zadržati osnovni posao dok je proizvodnja sekundarni.
No, recimo da na mjesečnoj bazi moramo raditi barem 160 krema, što su nešto ozbiljnije količine, jer treba napraviti zalihu u skladištu.
- Jedanput kad si na tržištu više nema kuhanja individualnih krema, kao što je bilo u počecima. Police u skladištu moraju uvijek biti napunjene - napominje Gorinšek.
Hit dezodorans
Što se same prodaje tiče, ona varira od mjeseca do mjeseca. Nekad se naručuje roba za pet do sedam tisuća kuna mjesečno, nekad se penje i do 10 tisuća. Ljetni period može biti teži, dok je najbolji period kraj godine. A što se najprodavanijeg proizvoda tiče, on ovisi o prodajnom mjestu i strukturi kupaca. U parfumerijama se, recimo, više kupuju kreme, negdje drugdje šamponi i gelovi za tuširanje, dezodoransi. Dezodorans iz Aromatičnog kutka je apsolutni hit i na tronu već četvrtu godinu. Dakle, da bismo plasirali 10-ak proizvoda na tržište, potrebno nam je minimalno 200 tisuća kuna, što uključuje osnivanje firme, najam i adaptaciju prostora te ambalažu, potrošni materijal, mjerne uređaje i sirovine, laboratorijske analize zdravstvene ispravnosti proizvoda te dobru proizvođačku praksu i dokumentaciju o podacima o proizvodu.
I trebamo prodati robe u vrijednosti od barem 10 tisuća kuna da bismo mogli pokrivati mjesečne troškove i isplatiti si bruto plaću od, recimo, 3000 kuna. Nećemo se odmah obogatiti, možda tek s vremenom i probojem u inozemstvu. Ali negdje treba početi.
Plan za izlazak na tržište prirodne kozmetike s desetak proizvoda
- osnivanje d.o.o. (administrativni troškovi plus početni kapital) = oko 25.000 kuna
- jedna osoba zaposlena na minimalac
- najam i adaptacija prostora (ovisi o veličini objekta i zatečenom stanju) = od 50.000 do 70.000 kuna
- nabavka ambalaže (1000 komada) = od 10.000 do 15.000 kuna
- potrošni materijal (kapice, maske, rukavice, kute, papučice) = od 500 do 700 kuna
- laboratorijske analize zdravstvene ispravnosti proizvoda = od 30.000 do 45.000 kuna
- mjerni uređaji (vaga s Ovjernicom i Umjernicom, IC termometar) = oko 7000 kuna
- laboratorijsko posuđe i pribor = od 3000 do 4000 kuna
- sirovine (biljna ulja, hidrolati, destilirana voda, eterična ulja, razni emulgatori, razni biljni ekstrakti koji su uglavnom tekućine ili gelovi ili prahovi) = oko 10.000 kuna
- grafički dizajn etiketa i vizualnog identiteta brenda = od 7000 do 10.000 kuna
- tisak etiketa i letaka = od 2000 do 4000 kuna
- izrada dokumentacije s podacima o proizvodu = 48.000 do 60.000 kuna
- izrada Dobre proizvođačke prakse (sustav kontrole kvalitete u proizvodnji) = cijena varira od 3000 do 20.000 kn.
- prodaja robe u vrijednosti minimalno 10.000 kuna da bi se pokrili mjesečni troškovi (nabavka sirovina, ambalaže, etikete, bruto plaća...)
- nakon višegodišnjeg poslovanja s gubitkom, u petoj godini možemo doći do pozitivnog poslovanja i prihoda većeg od 100.000 kuna
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....