Zapošljavaju 450 radnika u pogonima u pet hrvatskih gradova, proizvode iz njihovih kataloga ima nekoliko milijuna kućanstava diljem svijeta, a njihovu kvalitetu su prepoznali i mnogi svjetski hotelski lanci, pa su tako opremili 200 kupaonica hotela Hilton u Kataru, najveći švedski hotel s 1500 soba u Goteborgu i mnoge druge. Prije tri godine u izboru svjetske konzultatske kuće EY ušli su u top pet poduzetnika u Hrvatskoj, odmah uz bok Mati Rimcu, koji je te 2017. osvojio prvo mjesto u tom prestižnom izboru.
Prošle su 22 godine otkad je ozaljski poduzetnik Stjepan Basar sa svojim dugoreškim poslovnim partnerom Borisom Ferkulom osobno spakirao prvu proizvedenu kadu i tako pokrenuo tvrtku Aquaestil, poduzeće za proizvodnju kupaonske opreme u karlovačkoj Poduzetničkoj zoni Logorište. Izazovi koji su im se našli na putu bili su brojni, niti jedan nije bio lagan. Velika svjetska ekonomska kriza otprije desetak godina zadala im je težak udarac, no pandemijsku uzrokovanu koronavirusom, kroz koju svi upravo prolazimo, Basar smatra čak i opasnijom.
Potezi kojima su odgovorili na nju morali su biti brzi, ali i promišljeni. Jedan od najznačajnijih za njihovu kompaniju bile su potpore za očuvanje radnih mjesta Vlade Republike Hrvatske. Zahvaljujući Vladinim potporama ovi su poduzetnici očuvali svih 450 radnih mjesta u svojem poduzeću i pogonima koji se nalaze u Dugoj Resi, Generalskom Stolu, Ozlju, Našicama i Karlovcu!
- Italija nam je funkcionirala super, a onda je preko noći sve stalo, isto se događalo i s drugim inozemnim tržištima. Nešto smo izveli u Rusiju, a onda se i tamo zakompliciralo. Igrom slučaja, zbog potresa u Zagrebu neplanirano se otvorilo domaće tržište. Kada smo podvukli crtu, u travnju se dogodio pad od 20 posto u odnosu na prošlu godinu, za nas je on bio 30-postotni s obzirom na planirani rast od 10 posto. Ako radimo 2 milijuna eura prometa mjesečno, a za plaće moramo svakog mjeseca osigurati 4 milijuna kuna, onda su to za nas značajna sredstva. Radili smo sa smanjenim kapacitetima, ali smo zadržali sve radnike. U tome su ključnu ulogu odigrale Vladine mjere, koje smo iskoristili direktno za očuvanje radnih mjesta, jer smo u nekim pogonima imali smanjenje i do 50 posto poslovnih aktivnosti – kaže Stjepan Basar i dodaje: 'Bez Vladinih mjera bili bismo prinuđeni otpustiti barem 20 posto ljudi, odnosno svakog petog radnika, a zahvaljujući njima nismo dijelili otkaze i ni u jednom trenutku nismo zatvarali pogone. Osim toga, zadržali smo i obrtni kapital, što nam je jednako značajno'.
Basar je jednostavan čovjek. Tako nas je i dočekao u sali za sastanke Aquaestila. Iz "staklene" sobe s pogledom na uspjeh vide se najmodernije masažne kade i tuš kabine te atraktivan kupaonski namještaj s kojim su postali zaštitni znak karlovačkog poduzetništva i značajan hrvatski izvoznik. Poslovnu karijeru počeo je graditi u Sloveniji. Iskustvo razvojnog tehnologa, odnosno tehničkog direktora u nekoliko tamošnjih poduzeća osamdesetih godina, odredit će i njegovu poduzetničku budućnost s naše strane granice u vremenu nakon raspada bivše države. Basar je strojar, a Ferkula diplomirani inženjer elektrotehnike. Zajedno su osmislili liniju za proizvodnju kada za jednog zajedničkog prijatelja u Ukrajini, a onda su sjeli za stol i odlučili pokrenuti proizvodnju. Od nule i ni iz čega, ali na temelju Basarovih iskustava, Ferkulinog znanja i zajedničkih kontakata te poslovne strasti koju su dijelili, te usprkos tadašnjim trendovima koji su tih godina bili okrenuti trgovini, više nego proizvodnji.
- Prvu liniju smo pokrenuli u Ozlju, onda smo u Dugoj Resi kupili dio pogona tadašnje Pamučne industrije i instalirali drugu. Tu je počela ozbiljnija, industrijska proizvodnja i izvoz na koji je odlazilo 50 posto proizvoda. Kako je domaće tržište ograničeno kapacitetom, a mi smo imali prostora za širenje proizvodnje, tako smo se više orijentirali izvozu. Kroz nekoliko godina udio izvezene robe porastao je na 85 posto - kaže Stjepan Basar.
Kako je njihova roba uglavnom završavala na zahtjevnom zapanoeuropskom tržištu, vrhunska kvaliteta proizvoda je bila jedini jamac da će tamo i opstati. Najviše od sebe morao je dati menadžment, tehnolozi, inovatori i dizajneri, no za uspjeh kompanija si ne smije dozvoliti najslabiju kariku. Zanimljivo, pozicioniranje na domaćem tržištu uslijedilo je tek nakon međunarodnog uspjeha.
- Rast je u početku iznosio po 100, čak i 200 posto godišnje, a s njime i broj zaposlenika do nekih stotinjak. Tada smo se malo reorganizirali, kupili smo u Našicama tvornicu mineral mramora od našićke Cementare, čime smo proširili proizvodnju na elemente od umjetnog mramora. Iz tog programa, odnosno tzv. "solid surface" materijala koji se koristi u opremanju kupaonica, wellnessa te medicinskih i ugostiteljskih objekata smo razvili brend Astone koji proizvodimo na linijama u Ozlju. Tada smo bili na nekih 200 ljudi. Nakon toga smo kupili drugi pogon Pamučne industrije, u Generalskom Stolu, gdje smo instalirali proizvodnju staklenih tuš kabina i specijalnih tuševa za suhu montažu, gdje je zaposleno četrdesetak ljudi. U Ozlju smo proširili proizvodnju i na kupaonski namještaj, a tamo imamo i jedan pogon za hidromasažne kade i kabine - priča Stjepan Basar, dodajući da su i danas na domaćem tržištu zastupljeni do 20 posto, međutim, sada se radi o mnogo značajnjim količinama nego u ranim počecima.
Proizvodnja na čak četiri lokacije, navodi direktor Basar, bila je možda malo komplicirana u organizacijskom smislu, sve dok na karlovačkom Logorištu nisu kupili halu koja im je, osim reprezentativnog izložbenog salona u kojem imaju prodaju i marketing, postala i centralno skladište, iz kojega dnevno robu na tržište odvozi šest, sedam tegljača. Godišnje proizvedu 70.000 kada i tuš kada, umivaonika u Našicama izbace na tržište 40.000, te 500 tona proizvoda iz programa Astone. Za to potroše 1000 tona smole, 500 tona staklenih vlakana, 400 tona akrilnih ploča, ukratko, u njihove pogone uđe godišnje 2.700 tona materijala i sirovina, no isto toliko i izađe, ali u obliku vrhunskih proizvoda. Brojke su zapanjujuće, Basar ne skriva ponos što su danas poznati brend, kao i proizvođač koji može pratiti sve zahtjeve projektanata i arhitekata, što je pokazatelj da ih i struka uzima ozbiljno. U posljednje dvije godine u proizvodnju su investirali oko tri milijuna eura, uglavnom u tehnologiju i robotizaciju, te zaposlili 50 novih radnika. Efekt tog značajnog ulaganja očekivali su u ovoj godini. To se i dogodilo, u prvom tromjesečju promet im je porasao novih 16 posto, međutim, onda se dogodio koronavirus.
Što očekuju do kraja godine? Tijekom lipnja vijesti s domaćeg, te tržišta Austrije, Njemačke i Nizozemske su dobre i nagovješćuju oporavak, za razliku od Italije i Španjolske.
- Nećemo ostvariti planirani rast, ali sada imamo drugi cilj, bili bismo zadovoljni da ponovimo prošlogodišnji poslovni rezultat. Neizvjesnost postoji, vidjet ćemo što će nam donijeti jesen i teško je tu donijeti realnu prognozu. Mi očekujemo da će sve biti u redu, optimistični smo, a svakako ohrabruje i najava iz Vlade novog paketa mjera, primjerice refundacija poslodavcima neradnog petka - kaže Basar.
Nakon kriznih mjeseci ponovno će dodatnu energiju posvetiti razvoju, nadogradnji, opremanju pogona i digitalizaciji, u njihovom slučaju, to znači u robotizaciju pogona, uvođenje CNC strojeva, te u razvoj materijala i načina prerade. Planiraju ulaganje u domaće pogone te u zemlje u neposrednom okruženju, Sloveniju, Srbiju i BiH. Imaju pogon za višenamjensku sintezu polimera, koji također žele dići na višu razinu. - Naši stručnjaci su u punom pogonu, pripremamo nove linije po pojedinim asortimanima da, kada se situacija stabilizira, budemo još zanimljiviji kupcima i osnažimo našu poziciju na tržištu. Na taj način čuvamo radna mjesta, ali otvaramo predispozicije za nova. Ako se sve nastavi ovako kako je krenulo, vjerujemo u sigurnu budućnost - naglašava Stjepan Basar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....