Petak je, 14. veljače, za međimurske učenike strukovnih škola bio poseban dan. Oni su bili razlog za posjet hrvatskog premijera i ministara Čakovcu. Visoki državni vrh stigao je u čakovečku Tehničku školu kako bi dodijelili 186 stipendija budućim obrtnicima u 15 zanimanja i to pod znatno drugačijim uvjetima nego prijašnjih godina. Stipendisti će po novom primati nešto više od 1500 kuna mjesečno, što je ukupno 18.000 kuna godišnje i dvostruko više no lani, a obrtnike i poduzetnike novčanim će se olakšicama poticati da ih prime u nauk.
Značajan je ovo i konkretan napredak, slažu se svi involvirani, u akciji poticanja učenika na upis obrtničkih zanimanja, a koji se provodi pod sloganom “Gdje su ruke, ima i struke”. Obrtničke stipendije ukupno će dobiti 4200 učenika strukovnih škola u Hrvatskoj, a dodjela stipendija u Međimurju bila je prva u nizu. U Čakovec su, uz premijera, stigli ministar rada i socijalne skrbi Josip Aladrović, ministrica obrazovanja Blaženka Divjak i ministar gospodarstva Darko Horvat. Novac za stipendije stigao je iz Europskog socijalnog fonda, a radi se o ukupno 250 milijuna kuna za međimurske učenike.
- Ovo je rezime brojnih aktivnosti koje se provode u području strukovnog obrazovanja s ciljem povezivanja školstva s tržištem rada i gospodarstvom - naglasio je premijer Plenković i rekao da je posao Vlade bio stvoriti povoljniji okvir za poticanje strukovnog obrazovanja, a što je “realnijim zakonima i poreznom reformom i učinjeno”.
Ruke i struka
Pomoćnica ministra gospodarstva, Ana Mandac, jedna je od najvatrenijih zagovornica ulaganja u strukovno obrazovanje, što dokazuje i na terenu, gdje je percipiraju kao most između učenika i obrtnika s jedne, i hrvatske Vlade s druge strane. Pomoćnica Mandac redovito obilazi lokalna događanja vezane uz akciju “Gdje su ruke, ima i struke”, a koja treba uvjeriti roditelje i učenike u jednakopravnost obrtničkih škola u odnosu na gimnazije.
- Poduzeli smo sve da novca za te stipendije ne nedostaje, međutim, pitamo se hoćemo li ga imati za koga osiguravati? Na svima nama je da senzibiliziramo roditelje da djecu upisuju u obrtnička zanimanja te da ona prihvate kako sa svojih deset prstiju mogu više od tipkanja po mobitelu – ističe Ana Mandac pri obilasku lokalnih samouprava zbog promocije obrtničkih zanimanja.
Uz dvostruko veće stipendije, u ovoj je rundi osiguran i značajno veći novac za poticanje poduzetnika i obrtnika na primanje učenika strukovnih škola u naukovanje.
Obrtnici za sebe
Ministarstvo će obrtnicima i pravnim osobama sufinancirati 85 posto troškova potrebnih za isplatu naknade za naukovanje učenicima, osigurati novac za nagradu mentorima te financirati dio opreme, a sve to do maksimalnog iznosa potpore od pola milijuna kuna. Takvih je potpora u Međimurju dodijeljeno 20, u rasponu od 50 do 300.000 kuna, ovisno o broju djece na naukovanju.
- Majstori imaju priliku “stvarati” obrtnike za sebe, danas učenik sutra može biti dobar zaposlenik – istaknuto je.
Zaposli li poduzetnik svog naučnika, zahvaljujući poreznoj reformi od 1. siječnja država će ga osloboditi plaćanja poreza i prireza na plaću za zaposlenika do 25 godina, odnosno za 50 posto od 26. do 30. godine. Nagradi li poslodavac učenika s 1750 kuna mjesečno, njega će to koštati samo 300 kuna, a učenik će i dalje ostati porezna olakšica svojim roditeljima. Učenik bi, naime, kroz nagradu i stipendiju mjesečno ostvario primanja od 3250 kuna, a što je iznos minimalne plaće u RH za 2020. godinu. Bolja novčana perspektiva strukovnih stipendista započela je 2016. godine, kad je mjesečno iz socijalnog fonda dodjeljivano 700 kuna po djetetu za 9000 djece. Prve su godine bile dodijeljene 1522 stipendije da bi ih danas bilo 4200.
- Svako dijete koje se javilo, a hrvatski je državljanin, ne prima neku drugu stipendiju, školuje se za deficitarno zanimanje i ima prosjek ocjena 3.0 i više, dobilo je stipendiju – rekla nam je uoči dodjele stipendija pomoćnica ministra Ana Mandac.
Centar kompetencije
U međuvremenu je Ministarstvo iznašlo način za neoporezivanje stipendija, jer je dosad, zahvaljujući starom poreznom zakonu, sustav doveden do apsurda: veća je stipendija značila i veće porezno opterećenje roditelja. Ili, kako to slikovito kaže Ana Mandac, “pita je bila skuplja od tepsije”.
Učenici s jedne i obrtnici i poduzetnici s druge strane zadovoljni su ovim promjenama. Još samo da se, kako je istaknuo ravnatelj škole domaćina, Dražen Blažeka, riješi pitanje politike plaća učitelja i profesora jer “teško je očekivati da će kvalitetni inženjeri, koji trebaju raditi na novoj i sofisticiranoj opremi, a koju je škola osigurala kao Centar kompetencije, pristati raditi u strukovnim školama, ako ih iza ugla čeka znatno plaćeniji posao od 6000 kuna koliko može zaraditi u školi”.
Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta, Darko Horvat, za novi je, znatno povoljniji sistem stipendiranja, rekao da “nije to ništa što smo izmislili”. - Samo smo preuzeli ono što Austrijanci rade već 35 godina. Uz dodjelu stipendija i popisivanja ugovora s majstorima, pet je škola iz Varaždinske i Međimurske županije dobilo statuse Centara kompetencije uz određene novčane iznose za ostvarivanje uvjeta potrebnih za takav centar.
"Želim postati automehaničar jer mi otac ima radionicu i netko to mora naslijediti"
Između 186 stipendista ima onih koji su stipendiju dobivali i ranije, ali mnogo je i novih stipendista. Svi s kojima smo razgovarali, zadovoljni su stipendijama iako svatko od njih ima svoje razloge za izbor strukovnog zanimanja. Timo Vlahek prvu se godinu školuje za autoelektričara.
- Htio sam raditi nešto svojim rukama, planiram raditi kod majstora, a ako Bog da jednoga dana otvoriti i svoju radionicu.
Leona Krčmar ide u Gospodarsku školu Čakovec, 3. je razred obućarskog smjera. - Stipendiju primam od 1. razreda i vjerujem da bi isto zanimanje odabrala i bez stipendije – kaže.
Florijan Lončarić školuje se za elektromehaničara, a školu je odabrao, kaže, zbog puno prakse. - Praksom se stječe puno znanja pa po završetku školovanja raspolažemo iskustvom koje će nam dobro doći pri zapošljavanju.
Lovro Posel ide za automehaničara jer mu otac ima radionicu “pa mora netko to naslijediti”.
Ohrabrivanjem novih strukovnih i obrtničkih snaga, zadovoljni su i poslodavci. Direktor “Auto usluge” Dragutin Žižek primio je četiri učenika i uvijek rado prima naučnike.
- Fala Bogu sve je više učenika strukovnih škola jer je situacija bila graničila s kritičnom - kaže.
Stjepan Đurkin u Belici ima autolimarsku radionicu, uz troje zaposlenih ima i dvojicu naučnika, a sljedeće bi godine primio još jednoga. - Tu su da uče i nadam se da ću nekoga kad završi i zaposliti u radioni.
Frizerski salon Backstage ima dvije učenice. - Djecu trebamo motivirati, naučiti poslu, ali ih i nagraditi. Netko funkcionira kroz novac, drugome su nagrada slobodni dani. Cure dolaze dvaput tjedno, roditelji to plaćaju i super je da će sada biti oslobođeni tog troška u kućanstvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....