'Nekretnine su skuplje nego u Americi, ubija vas birokracija, ali ima potencijala'

Split je često odredište digitalnih nomada, na svom putu po svijetu zaustave se na nekoliko dana, mnogi i po nekoliko mjeseci, a sve je više i onih koji ovaj grad odabiru kao mjesto u kojem žive, uživajući u prednostima mediteranskog podneblja i opuštenosti Dalmacije. Konačno, za njihov posao lokacija nije presudna, uz sve tehnološke blagodati mogu raditi od bilo gdje kad imaju brzi internet. Popularizaciji Splita na svjetskoj IT sceni umnogome doprinose i ovdašnji mladi IT stručnjaci koji posluju na globalnom tržištu, kao i njihovo udruženje Split Tech City, koje svojim aktivnostima promovira Split ne samo kao grad turizma već i grad tehnologije.

I Nenad Ćuk odabrao je Split i vratio se u Hrvatsku nakon gotovo 20 godina života u Americi. Rođen je u Gospiću, ali Split mu nije bio nepoznat. Zbog ratnih zbivanja njegova obitelj skrasila se neko vrijeme 90-ih u Splitu. Preselili su se u Ameriku 1998. godine. Nenadu je tada bilo 10 godina, a bratu Dejanu sedam. Bilo je nekoliko opcija gdje su u SAD-u mogli otići, ali su njihovi roditelji izabrali Salt Lake City u američkoj državi Utah.

Nešto me vuklo natrag

Za razliku od New Yorka, koji je također bio opcija, izabrali su grad koji im je više odgovarao budući da su prije živjeli u manjem, mirnijem gradu. U Salt Lake Cityju namjeravali su ostati pet godina, ali malo-pomalo proteglo se to na sad već više od 20 godina. Kako to već biva, djeca su krenula u školu, roditelji su bili zaposleni, ljudi oko njih dragi, sve mirno, stabilizirali su se u svakom pogledu, i tako dan po dan, godina po godina.

Nenad je na Sveučilištu Utah završio studij marketinga i poslovne ekonomije. Bavi se digitalnim marketingom i u tome području se specijalizirao. Digitalni oglasi, optimizacija pretraživača, društvene mreže, e-mail marketing... U svemu tome ima veliko iskustvo, najviše radeći za američke klijente. Primjerice, jedna telekomunikacijska firma s kojom radi preko e-mail marketinga ima više od dva milijuna pretplatnika, na čije e-mail adrese stižu njihove poruke.

- Počeo sam u Hrvatsku ponovno dolaziti od 2004., tada sam imao 16 godina i došli smo obiteljski. Bio sam zaboravio kako je to ovdje, ali kad sam došao probudio sam osjećaje i nastavili smo dolaziti svake dvije, tri godine. U Splitu su naši tetka Dragica i tetak Neven, oni su bili naša baza, prvi i zadnji tjedan boravka u Hrvatskoj bili bismo kod njih, a tjedan između posjetili bismo ostatak obitelji. Prije sedam, osam godina počelo mi je biti teško kad bih odlazio. Počeo sam razmišljati o povratku – govori Slobodnoj Dalmaciji Nenad. I onda su se 2014. on i brat, kad su bili ovdje mjesec dana, odlučili vratiti. Jednom će i roditelji, kad dođe vrijeme za mirovinu.

- Dao sam sebi zadatak da u roku od dvije godine nađem remote poslove, znači da mogu raditi a da nije bitno na kojoj sam lokaciji. Tek treća firma s kojom sam radio je dopustila takav način rada i dala mi opciju da tako radim nekoliko mjeseci, što mi je odgovaralo, taman da se stabiliziram. Nakon nekoliko mjeseci osnovao sam u Salt Lake Cityju svoju firmu “Croatia Tech” – kazuje Nenad. I tako se 2016. godine vratio. Prije mjesec dana došao je i njegov brat.

Nenadovi zaposlenici žive u Splitu, Osijeku, Zadru, Zagrebu, Puli, Rijeci i Salt Lake Cityju. On sam većinu godine provodi u Splitu, a nekoliko mjeseci bude u Americi. Danas, uz partnere na projektima, zapošljava 28 ljudi i još ih desetak radi po potrebi na ugovor. U poslu mu je bitna kvaliteta, tako da radi s ljudima koji imaju više od pet godina iskustva i odlično govore engleski jezik jer fokusirao se na rad s firmama s engleskog govornog područja, premda imaju i neka lokalna partnerstva.

- Bitno mi je da ljudi nama dolaze, da su uvjeti kod nas bolji nego kod drugih. Bitna je kvaliteta osobe, a ne lokacija na kojoj radi. Važno je da zaposlenici imaju dovoljan broj dana godišnjega, da razvijamo prijateljski odnos, da znam imena njihove djece, da idemo i na zajedničke izlete, jedna ekipa bila je do Hvara, Rovinja, jednu grupu vodim u Prag, jednu u Milano. Idući plan je više investirati u Hrvatskoj, fali nam stručnjaka jer nam fali industrije, a nema industrije jer fali stručnjaka. Jedno s drugim ide. To mi je izazov kako motivirati ljude da idu u te poslove - ističe Nenad, a kad govorimo o preprekama za razvoj poslovanja reći će i da su nekretnine kod nas preskupe, da je kočnica i u državnoj birokraciji, poreznom sustavu...

Primjerice, nekretnine u Splitu su skuplje nego u centru grada Salt Lake City, a tamo se posao puno lakše nađe kako bi ih se moglo otplatiti.

- Ako želimo zadržati ljude u Hrvatskoj, moramo ih privući u tehnološki sektor, a ne samo u turizam. Hrvatska je vani poznata po moru i turizmu, izvan toga ne znaju ništa o nama. Treba raditi na tome da ljudi znaju za nas, volio bih da je to područje tehnologije. Treba više investicija na državnoj razini. Ovo je svuda traženo zanimanje, u IT sektoru je potencijal, sigurna primanja i drugi benefiti, dobro za ljude i državu – ističe Nenad.

Dodaje i da ljudi u Split Tech Cityju rade dobar posao, imaju viziju kako ojačati zajednicu i dijeliti znanje, a sve to je itekako važno za cijelo gospodarstvo.

Treba više optimizma

- Bitno mi je okružiti se školovanim ljudima koji imaju otvoren pogled. U Americi sam upoznao mnoge narode, još kao djeca svi smo se okupili oko baluna, nitko nije gledao odakle je tko, naučili smo jedni o drugima, o našim kulturama, jeziku, spizi... Svi želimo raditi zanimljiv posao i živjeti u sigurnosti. Neki ljudi svoje selo gledaju kao svijet, a bolje je svijet gledati kao selo - ističe naš sugovornik.

Reći će i da mu je žao što se mladi iseljavaju, ali i na to se može gledati pozitivno.

- Ljudi koji idu vani vidjet će kako taj drugi svijet funkcionira, vidjet će njegove dobre i loše strane. Nadam se da će se oni koji idu vani, kad steknu nova iskustva, razviju svoja znanja i postanu stručnjaci u svojoj struci, vratiti ovdje, podijeliti svoje znanje i pomoći u poboljšavanju sustava. Mi smo otišli jer ne bismo preživjeli. Oni koji su pokušali ovdje nešto stvoriti i nisu uspjeli iz razloga koji ne ovise o njima već načinu funkcioniranja društva teško će se vratiti. U Americi se sam trudiš za svoj uspjeh, nisi ograničen, a kod nas ljudi često ne mogu prijeći neke barijere. Ovdje treba više optimizma, puno potencijala se može poboljšati. Mi sami sebe najviše kočimo! - zaključuje Ćuk.