'Neki kuhari imaju veću plaću i od predsjednice, ali nitko i dalje ne želi raditi'

Turistički djelatnici u panici, radnika nema "ni za lijek". Hoteli traže sobarice, konobare, kuhare, trgovine trgovce, građevinari traže zidare, vodoinstalatere, keramičare. Svatko je u potrazi za radnicima. Kako piše Glas Istre, u Puli kiosci ne rade u popodnevnim satima, dok hostel u centru grada koji je trebao biti zgotovljen za sezonu, neće dočekati turiste, jer su im neki radnici otišli, a nove ne mogu naći.

- Do ove godine je bilo Slavonaca. Sada nema niti jednog. Svi su otišli za Njemačku. No ni tamo ne dobiju neke plaće. Tako izvrsni kuhari rade u Amazonovim skladištima. Žalosno je to jer su izvrsni kuhari koji ovdje imaju dobre plaće za naša primanja, kaže Leonida Milić Drandić, vlasnica restorana Kuglana na Punta Verudeli.

U njezinom su restoranu ove godine Slavonce zamijenili radnici iz Makedonije, Srbije i dodaje da je MUP pun Tajlanđana i Filipinaca koji čekaju radne dozvole. No, izgleda da se manjak nije dogodio preko noći. Slavonci i Baranjci sve češće umjesto na Jadran odlaze raditi izvan zemlje, u Njemačku, Austriju i Irsku. I dok bi primjerice konobar u Hrvatskoj radio za mjesečnu plaću u visini od 6.000 kuna ili bez prijave 8.000 - 9.000, u Austriji konobari zarade 1.700 eura.

- Slavonci su dosad činili čak 50 posto sezonaca, a sada je njihov udjel pao na 10 do 15 posto. S njima smo dobivali ne samo vrijedan nego i stručan, iskusan kadar. No struka je sada u tim poslovima pala na niske grane. Sve se svelo na zadovoljavanje kvantitete, jer i u ovogodišnjoj sezoni kronično nedostaje radne snage, upozorio je predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Eduard Andrić.

'Sa Sparom na more'

U nadi da privuku radnike i trgovački lanac Spar pokrenuo je akciju "Sa Sparom na more" u kojoj, osim radnog mjesta, uz plaću nudi i 1.600 kuna naknade za odvojeni život, jamči 40 radnih sati na tjedan, slobodan dan u tjednu, ručnik i kremu za sunčanje. Jedan od Slavonaca koji je otišao raditi na more je 32-godišnji Ivan iz Osijeka, piše Glas Istre.

- Došao sam na preporuku. Neki su dečki prošlog ljeta iz Slavonije radili i svidjelo im se. Bilo im je ok. Smještaj je u redu, imaš plaćen ručak i još 1.600 kuna za odvojen život - prepričava Ivan i dodaje kako je u Slavoniji radio posao puno teži od ovog u Sparu za samo 3000 kuna plaće.

- Na moru mogu zaraditi skoro duplo više, a opet je fizički puno lakše - objašnjava.

Studenti sezonci

Najviše sezonaca je među studentima koji studentski budžet popunjavaju radom u ugostiteljstvu. Za razliku od većine domaćih studenata mnogi se sami uzdržavaju.

Elena Bratko, 26-godišnja studentica ekonomije i turizma i već dvije godine radi u caffe baru Mauri na Stoji.

- U Puli ima najviše Slavonaca i Međimuraca i na fakultetu i u ugostiteljstvu. Puno ih radi u trgovini - napomenula je u razgovoru za Glas Istre.

- Imala sam sreće što sam došla raditi u ovaj kafić. Vlasnica Sabrina puno mi je pomogla, uskakala u smjene dok sam imala obaveze na fakultetu. Sama se financiram. U početku mi je bilo teško i naporno, no izbjegavam ovisiti o roditeljima - priča Međimurka, rodom iz Čakovca.

Sezonska ulica

Kandlerova ulica u Puli mogla bi se preimenovati u Sezonska ulica, jer gotovo svi objekti rade samo dok ima turista. Zimi je pustoš, a ljeti krcata restoranima i instant trgovinama s isto tako instant ponudom. Do sada su u ovoj ulici radili Slavonci, ali ove godine ih nema. Jedino su u Shipyardu svi djelatnici Slavonci. Moderan pub otvoren je čitave godine, a vlasnik je iz Đakova. Jedan od mladih konobara je 21-godišnji David Ančić iz Slavonskog Broda. U Pulu je došao studirati informatiku. No, kako je sam rekao nije bio naročito vrijedan pa je fakultet zamijenio radom u popularnom pulskom pubu.

- Ostao sam raditi jer su plaće veće par tisuća kuna nego kod mene doma. Nisam prijavljen na minimalac i manča je puno veća. To su osnovni razlozi. Tamo su konobarske plaće 3.500 kuna i manča je nikakva - kaže.

Njegova kolegica 24-godišnja Iva došla je u pub iz Đakova prije tri godine da bi radila u Shipyardu i ostala. U Puli na svakom koraku sretnem nekoga iz Đakova i Slavonije. Na početku su mi ljudi bili puno hladniji nego u Slavoniji, sada se i to promijenilo.

U poznatoj pulskoj ulici ove godine prevladavaju radnici iz Srbije i BiH.

- Nema radne snage i kvalificiranog osoblja - kaže Memić Zenaid, vlasnik tri ugostiteljska objekta, restorana Debeli i mršavi, Trattorie da Ena i Piccole Pule.

- Ajde, ja sam i dobro prošao jer sam dobio dosta kvalificirano osoblje. Nitko neće da konobari, kopa i malo je zanatlija. Pa zanat se sada dobro plaća. Građevinac, recimo keramičar uzima 20 eura po kvadratu. Svi zanati su zlato. Vodoinstalater, električar, dobar kuhar ima plaću oko 1.500 - 2.000 eura. Dobar konobar ima od 1.000 do 1.200 eura. Kažem ja mom kuharu da on ima veću plaću od Kolinde Grabar Kitarović, a on ne može vjerovati. Ima stan i hranu i veću plaću od predsjednice, a škole ima tri razreda, a Kolinda ima tri fakulteta. E sada tko je tu pametan, a tko je lud? Doktor mora od zanatlije imati tri puta veću plaću. I onaj tko radi u općini mora imati dobru plaću. I policija mora imati dobru plaću da ne bude korumpirana. Svi ljudi koji su završili fakultet moraju imati bolje plaće od zanatlija, ali nije tako u Hrvatskoj. I opet nitko ne želi raditi. Država, koja nam je banana, mora to riješiti, veli nam ovaj uspješni ugostitelj, a njegovi radnici sezonci zadovoljno klimaju glavom - dodaje Memić.

Došao preko ljeta, ostao 11 godina

Neki su probali doći i otići iz Pule, pa su se opet vratili.

- U Pulu sam došao 8. ožujka 2008. U početku sam mislio bit ću ovdje samo jedno ljeto. Prvo sam bio kuhar u Rijeci i onda sam došao u restoran Sonja na Velom Vrhu, gdje sam već 11 godina. Teško je, ali u sezoni se isplati, jer imaš dobru plaću ta tri četiri mjeseca. Sezona je sve kraća, a zimi se baš ne isplati. Smještaj ima svoj, a hrani se u restoranu. Za dobre novce svugdje se morate naraditi - priča 29-godišnji Josip Horvat iz Virovitice.

Kaže da najviše ljudi odlazi u Njemačku jer ovdje budu prevareni od gazde i izrabljivani. On se ne žali. Plaća je redovna i dobra, u kuhinji je više od 10 tisuća kuna. U budućnosti misli ostati u Puli gdje već sad provodi više vremena nego u rodnom gradu.

- Kao što domaći ljudi rade poslove u Njemačkoj ili Irskoj koje ne želi raditi ondašnje stanovništvo, slično je i kod nas. Ideš tamo gdje si bolje plaćen - zaključuje za Glas Istre.