'Mjesečno možete zaraditi oko 5.000 €, ali kada platite sve troškove ne ostane vam puno'

Uz veliki broj onih koji su 'bolji život' odlučili potražiti u bogatijim zapadnim zemljama poput Irske i Njemačke, danas je sve veći broj onih koji se upravo iz istih vraćaju kući. Jedna od njih je i osječka psihijatrica dr. sc. Mirela Delalle koja se zbog teške financijske situacije, svoju sreću odlučila okušati u Irskoj. No, iako je za razliku od mnogih nastavila raditi u svojoj struci, kako objašnjava za Glas Slavonije, život u toj otočnoj zemlji nije bio tako bajan, te se zbog toga nakon tri godine boravka u inozemstvu odlučila vratiti u svoju matičnu ustanovu, KBC Osijek, gdje je radila još od 1986. godine.

- Znate nisu niti psihijatri izuzeti od obiteljskih i financijskih problema. Unatoč velikim primanjima, imala sam i velika zaduženja i u jednom trenutku odlučila sam potražiti rješenje zapošljavanjem u Irskoj. Irsku sam odabrala zbog jezika, jer kao psihijatar morate znati dobro komunicirati s pacijentima, pa Njemačka nije dolazila u obzir. Početno me oduševilo zelenilo, koje traje kroz sva doba, multikulturalizam, multietničnost, multikonfesionalnost i prihvaćanje različitosti, ali treba znati da sam ja u novi život krenula u dobi s 55 godina, iako puna optimizma, no možda malo manje „elastična” za drastične promjene. U Irsku sam otišla s dvije kćeri i možda je prva greška koju sam napravila bila što smo otišli u Dublin, koji je iznimno skup i gdje nam je samo za prvi tjedan trebalo 650 eura. Tako da smo vrlo brzo preselili u jedno manje mjesto, no tamo smo imali problema sa stanodavcima, pa smo stan bez grijanja plaćali 800 eura, potom se začepio dimnjak, pa nije valjala peć, pa je trebalo nabaviti naftu za peć, a nigdje je nije bilo...Uglavnom sto početnih problema. Ipak kroz mjesec dana dobila sam posao u jednoj državnoj bolnici, ali ona je bila udaljena 45 minuta vožnje autobusom i vlakom i još četiri kilometra hodanje pješke. Sve je to prilično iscrpljujuće u mojoj dobi, posebno kada dolazite iz Osijeka gdje vam je sve na dohvat ruke - prisjeća se tamošnjih životnih problema dr. Delalle.

Ova psihijatrica dugo je vrijeme radila u Ambulanti dječje i adolescentne psihijatrije jedne javne državne bolnice i iako je u početku bila vrlo entuzijastična, vrlo brzo uslijedilo je razočarenje sustavom.

- U početku sam bila impresionirana timom stručnjaka u kojem se uvažavaju različitosti, ali poslije sam se razočarala jer njihov državni sustav ima puno mana. Tako se vrlo kruto odbija sve što nije indicirano za pregled i upućuje se nevladinom sektoru i različitim udruga. Dijete s dijagnozom smetnje u ponašanju nema nikakve šanse da dođe kod psihijatra jer se smatra da su to smetnje ponašanja, a moje kliničko iskustvo je pokazalo da jako velik broj slučajeva pokazuje da se iza smetnji ponašanja krije depresija, anksioznost ili PTSP nakon proživljenih traumi zlostavljanja. Tu je i jako nisko očekivani broj pregleda, samo dva do tri na dan. To stvara liste čekanja i sve je neefikasno i u Irskoj postoji povišena stopa suicida kod mladih. U slučaju da nemate skupo privatno osiguranje hospitalizacija se čeka mjesecima. U slučaju godišnjih odmora, zamjena ne dolazi iz matične ustanove već Agencija šalje potpuno nepoznatog psihijatra iz vana. To znači da jedan pacijent u šest mjeseci na primjerice šest kontroli može biti liječen kod šest različitih psihijatara. To je u psihijatriji jako loše, jer kod nas primjerice imate pacijente koje 20 ili 30 godina prati isti liječnik i pacijenti se jako vežu uz svog liječnika - objašnjava dr. Delalle.

Nakon razočaranja, Delalle je još neko vrijeme radila u različitim ustanovama, ali na posljetku je ipak prevladala nostalgija za rodnim gradom.

- Financijski su tamo bila visoka primanja i kao psihijatar tamo možete mjesečno zaraditi oko 5.000 eura, ali stanovanje je jako skupo i kada platite sve troškove, tada su to tek malo veća primanja nego u Hrvatskoj. Liječnik sa znanstvenim titulama, dugim stažem i dežurstvima i kod nas može imati jako lijepa primanja. Zanimljivo je otići, vidjeti, doživjeti, ali ja sam postala nostalgična. Željela sam opet biti blizu obitelji, prijatelja, tamo gdje mi je dom. Zahvaljujući razumijevanju ravnatelja KBC-a Osijek doc.dr.sc. Željka Zubčića i predstojnika Klinike za psihijatriju prof.dr.sc. Ivana Požgaina dobila sam priliku ponovno raditi na Klinici za psihijatriju KBC-a Osijek. Ovo je iskustvo koje svakoga može samo obogatiti, ali na koncu vidite da unatoč svim našim manama je naš sustav još uvijek puno dostupniji, profesionalniji i znatno smo više empatičan za potrebe bolesnik - zaključuje dr. Delalle.