Ispovijest Hrvatice koja se vratila iz Njemačke: Po cijele dane crnčili smo za mali novac

Lana Vego prije dvije godine otišla je iz Slavonije 'trbuhom za kruhom' u Njemačku, no tamo se nije dugo zadržala, već se odlučila vratiti u Hrvatsku, odnosno preselila se u Zagreb.

U razgovoru za tportal ova Osječanka sa zagrebačkom adresom otkriva kako joj je bilo raditi u Njemačkoj, koliko je ondje zarađivala i zašto se vratila u Hrvatsku

'U Njemačkoj sam bila dvije godine. Otišla sam ondje s dečkom koji je pizza majstor. Radili smo u jednom talijanskom restoranu u malom mjestu nedaleko od Ulma. Ja sam bila pomoćna radnica - prala sam suđe, donosila kuharima sve što treba iz hladnjaka, pripremala i pravila salate', počinje razgovor za tportal Osječanka sa zagrebačkom adresom Lana Vego.

U kuhinji ih je bilo troje. Radili su u dvije smjene, a pauza među njima od dva do tri sata najčešće je bila kraća jer, kako kaže, uvijek je netko došao na ručak pa se radno vrijeme smjene produžilo. Tako im je kroz dan ostalo tek nekih sat vremena za odmor.

'Jedan dan u tjednu imali smo slobodan. Bio je to ponedjeljak, koji smo od silnog umora doslovno prespavali jer se radilo po cijele dane', nastavlja ona.

Za vrijeme boravka u Njemačkoj, ističe, svladala je njemački jezik te završila prvi stupanj.

'No kako je šef bio Talijan, puno sam brže i bolje naučila govoriti talijanski. On je dečku i meni organizirao smještaj. U restoranu smo imali jedan obrok, a od plaće nam je umanjivao za režije i stan. Praktično ništa nismo mogli uštedjeti. Otprilike je to, što se tiče novca, kao da radiš po 12 sati šest dana u tjednu u Zagrebu', izračunala je Lana Vego.

Kada bi im se sve odbilo od plaće, zajedno s dečkom mjesečno je zarađivala oko 2000 eura. No nisu se tako lako predavali. Pokušali su pronaći posao negdje dalje u Njemačkoj. Htjeli su za Frankfurt, ali samo za najam stana trebalo im je barem 1000 eura.

'Životni troškovi nisu toliko skupi u Njemačkoj. Kad gledaš te cijene, one su kod nas trostruko veće. Bili smo u prekrasnom kraju u Njemačkoj. Ali da je lagano - nije. Proživljavaš sve i svašta. Znala sam ponekad kući s posla ići plačući', iskreno će Lana Vego.

Preklopilo se to vrijeme nekako i s dolaskom, kaže, jeftinije radne snage u Njemačku.

'Njih su plaćali dva eura po satu, a nas sedam do osam. Kako su bili jeftiniji, radije su njih uzimali. Kada smo stigli u Njemačku, prve godine, bilo je dobro, ali se sve sada promijenilo i nije kao prije', govori ova Osječanka te se s dečkom potom odlučila vratiti u Hrvatsku.

'Prva godina je teška kamo god da odeš. Nije lako. Nikoga ne poznaješ, nova sredina, novi ljudi', iskrena je Vego, a u osječkoj Trgovačkoj školi školovala se za komercijalisticu.