Internet je više nego ijedan medij prije približio znanje svakom čovjeku. U Hrvatsku je internet došao prije 30 godina i njegov je utjecaj vrlo širok. Promijenio je čak i akademsku i znanstvenu zajednicu, a ne samo gospodarstvo i javni sektor.
Jutarnji list u suradnji s CARNET-om, Srcem i Središnjim državnim uredom za razvoj digitalnog društva radi specijal posvećen obljetnici aktiviranja interneta u Hrvatskoj.
Kroz specijal istaknut ćemo i proučiti neke od ključnih vještina za digitalnu transformaciju. U njenom je središtu čovjek, a za njegov napredak nužno je obrazovanje. Stoga ćemo se pozabaviti primjerima utjecaja interneta na obrazovanje, online obrazovanje, e-učenje, virtualno učenje, mogućnosti samostalnog obrazovanja i usavršavanja. Posebnu pažnju posvetit ćemo i sve važnijem pitanju, ICT sigurnosti.
Ako se pitate koliki je put prevaljen u tih 30 godina, odgovor je iznimno velik. Za primjer možemo uzeti godinu 1993. kada je u Hrvatskoj tek krenulo izdavanje ".HR" domena. Danas ih je više od 119 tisuća. Prije 30 godina pričali smo o newsgrupama, a danas govorimo o Redditu i Discordu. Nekad smo imali slobodan internet, a danas je sve više uvezan na blockchain. Na početku je najveći izazov bio kako koristiti Netscape, a danas kako spriječiti da se širi Dark web. Na internet smo se prije trideset godina spajali preko dial-upa, a danas sve više je prisutna optika. Internet je u tom smislu izmijenio dobar dio naših života.
The Pirate Bay, Spotify, SoundCloud danas su kućna imena za svakog površnog ljubitelja glazbe. Glazbu kupujemo jednim klikom na iTunesima. Normalna je stvar otvoriti aplikaciju i u nekoliko klikova pustiti ne znam kakvu egzotičnu stvar ili rijetku underground snimku. Kako brzo zaboravljamo da je još jučer sve bilo potpuno drugačije.
Ima nas koji se još vrlo dobro sjećamo snimanja radijskih emisija na Maxell kasete, sklapanje kompilacija na duplom kazetofonu ili donošenju ploča iz trgovina u Trstu ili Grazu.
To je doba kada smo pjesme pjevali krivo jer nije bilo lako doći do tekstova. Ako se riječi nisu nalazile na omotima albuma, bili smo prisiljeni odgonetavati ih ili se konzultirati s boljim poznavateljima jezika jer Google nam još nije mogao pomoći.
Pojava interneta sve je promijenila.
Sve do kraja 20. stoljeća, glazbena industrija i naša konzumacija glazbe nije se puno mijenjala od svojih početaka. Diskografske kuće bile su te koje su držale svu moć u svojim rukama. One su stvarale zvijezde i upravljale karijerama najvećih izvođača u povijesti. Bile su apsolutni gazde industrije i određivali su koliko će izvođači zarađivati. Sustav je bio postavljen tako da daleko najveći dio kolača dolazi od prodaje snimljenih nosača zvuka, a najveći dio financijske dobiti ostaju diskografskim kućama.
Danas je vrijeme u kojemu se vrijednost snimljene glazbe smanjuje, što ne ide na ruku diskografskih kućama, dok je iz pozicije konzumenta glazbe upravo suprotno. Iskustvo glazbe nikad nije bilo raznolikije i sveprisutnije nego što je danas. Glazba je prisutna u svakom aspektu naših života i, iako su se prihodi od snimljene glazbe smanjili, veća uloga koju glazba ima u današnjem društvu posredno povećava prihode drugim dvama sektorima iste industrije - glazbenom licenciranju i nastupima uživo. Istraživanja pokazuju da konzumenti ne troše manje novca na glazbu nego prije desetak godina, već da se raspodjela prihoda od glazbe uvelike promijenila. Postala je demokratičnija i (u teoriji) veći broj izvođača može lakše živjeti od svog umjetničkog stvaranja.
Nekoć manje profitabilni od prodaje nosača zvuka, prihodi od licenciranja glazbe su se u posljednjih petnaestak godina više nego udvostručili. Medijska industrija također je doživjela promjene slične glazbenoj. Danas je u eteru daleko više TV i radio kanala, videoigara, web stranica i ostalih kanala nego prije dvadeset godina. A svi oni trebaju glazbu kao primarni ili sekundarni sadržaj. Uz inovacije u vlasništvu autorskih prava i mogućnostima licenciranja, ovaj sektor pokazao se kao najprofitabilniji i najinovativniji unutar glazbene industrije.
Nekoliko je faktora koji su imali presudan utjecaj na cjelokupnu transformaciju industrije.
Napster se pojavio 1999. te omogućio dijeljenje i skidanje glazbe bez naknade glazbenicima i vlasnicima autorskih prava. Tome je kumovao i format .mp3 nastao početkom devedesetih, koji komprimira velike audio datoteke i čini ih pogodnim za dijeljenje preko mreže. Glazbena industrija bila je nespremna na takav razvoj i brzo je reagirala - tužbom. Napster je uskoro ugašen, ali on je samo otvorio Pandorinu kutiju jer idućih se deset godina neprestano pojavljuju novi servisi koji čine isto. Kazaa, Limewire, Grokster, The Pirate Bay vladali su mrežom ranih 2000-ih godina i, dok bi jedan bio prisiljen zatvoriti butigu, pojavio bi se drugi koji bi zauzeo njegovo mjesto. Takvi i slični servisi opako su nagrizali dobit glazbene industrije, koja se u 2012. po prodanim fizičkim nosačima zvuka vratila na rane sedamdesete (!). Stoga nije ni čudo da su tužbe protiv servisa i njihovih čelnika postale svakodnevna rutina.
Tek je pojava iTunesa bila prva velika pobjeda diskografskih kuća jer su iTunes otvorili novi izvor prihoda bez ugrožavanja prodaje nosača zvuka. Istovremeno su konzumentima omogućili da kupuju pojedinačne pjesme (ne više nužno cijele albume) po jedinstvenoj cijeni ($ 0.99), što je uvelike olakšalo kupnju i konačno uvelo prodaju glazbe u internetsko doba.
“Rastavljanje” albuma na pjesme potpuno je oslobodilo slušatelje okova stare paradigme. Kada je 2005. godine na scenu stupio YouTube, stvorena je nova komunikacijska platforma kao stvorena za glazbu. Justin Bieber prva je glazbena zvijezda koja je otkrivena putem YouTubea, nakon čeka je uslijedio njegov meteorski uspon, a on postao jedan od najprodavanijih izvođača u povijesti.
I ovdje u početku nitko nije mario za autorska prava, no YouTube je polako uveo reda i danas uredno isplaćuje naknade stvarateljima sadržaja i vlasnicima autorskih prava. Danas je YouTube mjesto gdje, uz bezbroj ilegalnih videa, umjetnici samo objavljuju svoju glazbu i na taj način se približavaju svojim fanovima.
I ostale društvene mreže igraju veliku ulogu u formiranju glazbene scene. Glazbenici ih koriste za izgradnju odnosa sa svojim fanovima, a onim glazbenicima koji njeguju takve odnose otvara se mogućnost da žive od glazbe bez potpisa ugovora s diskografskom kućom. A sve zahvaljujući čak i maloj, ali čvrstoj zajednici, koja je istinski zainteresirana za njihov rad.
Društvene mreže su i predviđanja koji će izvođači i koje stvari postati hitovi učinile gotovo nemogućima. Slušatelji sve više koriste mreže za otkrivanje nove glazbe i manje slušaju preporuke radio stanica ili prodavača u dućanu. Uspjeh pjesme postao je potpuno nepredvidiv jer sve više prati istu logiku kao i drugi kaotični sustavi.
Pojavom YouTubea, a kasnije i streaming servisa, posjedovanje glazbe, bilo kao CD ili kao datoteka na hard disku, prestalo je biti „the thing“, a streaming je postao dominantan način konzumacije glazbe. Danas svu glazbu držimo negdje u oblaku, ne brinemo o slaganju i označavanju foldera, niti je možemo zaboraviti kod kuće. Servisi poput Spotifyja, Deezera ili Tidala svu glazbu koju smo ikad slušali čuva za nas, i dostupna nam je na jedan klik. Sve što trebamo je internetska veza.
No što kad nema interneta? Tada se, izgleda, vraćamo - vinilu. Od svih nosača zvuka, gramofonska ploča je u internetsko doba doživjela revival i danas se u prodajnim brojkama gotovo izjednačila s CD-ima.
No pravog povratka na staro nema. Streaming i dostupnost gotovo sve glazbe ikada nastale postali su novi standard za konzumaciju glazbe. Na opće zadovoljstvo slušatelja.