Teško je, gotovo nemoguće, dosjetiti se barem jednog gospodarskog sektora, industrije za koju ne postoji određen stupanj regulacije koji uključuje prateću strukturu u vidu zakona, akata, propisa te regulatornih tijela koja nadziru rad gospodarskih subjekata. Jasno je da određeni stupanj regulative mora postojati i da je iluzorno očekivati u sve kompleksnijem svijetu poslovanja u bilo kojoj sferi gospodarstva drastično smanjenje regulative. Tržišna utakmica prepuštena sama sebi nije panaceja, odnosno ista ne nudi adekvatna rješenja baš za sve situacije.
S druge strane, velik stupanj regulative podiže ulazne barijere pojedinih industrija, nerijetko obeshrabrujući poduzetnike, pa i usporavajući gospodarski rast. Empirijska istraživanja ukazuju na postojanje korelacije između razine regulatornog troška financijske industrije i trenda na dioničkom tržištu, koja se naglo povećava nakon razdoblja krize na tržištu kapitala.
Od financijske krize 2008. pa do danas regulatorni zahtjevi, a tako i troškovi usklađivanja za financijsku industriju drastično se povećavaju, s time da pravi regulatorni izazovi tek dolaze s Fintech uslugama. Uz povećani regulatorni pritisak, globalno gospodarstvo nalazi se u paradoksalnoj situaciji protekcionistički nastrojenog i već ozbiljnog trgovinskog rata koji se odvija u vrijeme snažnih procesa harmonizacije regulative. Globalno gospodarstvo trenutno kao da je rastrgano između parcijalnih interesa najvećih gospodarstava, s jedne strane, i ogromnih regulatornih troškova, posebice za kompanije EU, s druge. Nije teško shvatiti zašto proizvodnja u Njemačkoj usporava, i to najviše u kategoriji proizvodnje metala, automobila i strojeva.
Neplanirani troškovi regulacije (financijske industrije) čest su slučaj čak i kad je regulator proveo kvalitetnu analizu troškova i koristi u suradnji sa zainteresiranim dionicima. U isto vrijeme, regulatorni zahtjevi i postavljena ograničenja ponekad navode subjekte nadzora na pronalaženje inovativnih rješenja i novih poslovnih modela.
Tako su, primjerice, početkom 70-ih godina nastali novčani fondovi kada je tzv. Regulacija Q u SAD-u nametnula gornji limit na kamatne stope koje su banke na deponirana sredstva smjele nuditi i isplaćivati klijentima. Kada su tržišne kamatne stope prelazile limit, povećavala se potražnja za trezorskim zapisima. Logičan odgovor banaka na maksimalno ograničenje isplate kamate postavljeno Regulativom Q bio je kreirati novčane fondove kako bi se (i malim) klijentima ponudila mogućnost ulaganja u sigurnu klasu imovine, a po većem prinosu.
Nedavno nas je ESMA (European Securities and Market Authority) posredstvom Hanfe morala “istrgnuti iz pogonskog sljepila” i podsjetiti da, ako klijentima nudimo novčane fondove, ne smijemo u portfeljima držati i klase imovine koje ne pripadaju novčanom tržištu. Može se očekivati da su proizvod ili usluga koji se već pedesetak godina koriste u svijetu kvalitetno i pravilno predstavljeni klijentima, a kako nije bilo u potpunosti tako, ESMA je postavila dodatne zahtjeve (pojačana likvidnost i daljnja diverzifikacija samo su neki od zahtjeva). Nije stoga iznenađujuće što su sva društva (osim jednog) svoje dojučerašnje novčane fondove preimenovala u “nenovčane”.
Stroža regulativa i harmonizacija propisa kod investicijskih fondova posljednjih godina donijela je veću transparentnost i odgovornost agenta (fonda) u postupanju u ime i za račun principala (imatelja udjela), a kroz zahtjeve za transparentnu primjenu politika najboljeg izvršenja naloga, politika poticaja i kroz onemogućavanje nedozvoljene “soft dollar” prakse. To, međutim, mali klijent često i ne primjećuje i potrebno je činiti više kako bi se ojačalo povjerenje u tržište kapitala i općenito financijsku industriju.
Pod time mislim na ozbiljnije djelovanje i aktivnosti usmjerene na prevenciju i kažnjavanje (pokušaja) trgovanja povlaštenim informacijama, prevenciju i kažnjavanje (pokušaja) manipuliranja tržištem i općenito podizanje razine korporativnog upravljanja. To su područja koja i malim klijentima ukazuju na ozbiljnost u ostvarivanju ciljeva i načela regulatora.
Što se tiče korporativnog upravljanja - područja kojima se nadogradila prethodna verzija Kodeksa korporativnog upravljanja neće nadoknaditi povjerenje poljuljano Agrokorom, ali će to biti ostvareno budućim potpuno neovisnim i stručnim nadzorom kvalitete rada revizora i njihovih mišljenja.
Vezano za zlouporabu tržišta - koliko je sudskih procesa zbog (pokušaja) manipuliranja tržištem i/ili trgovanja temeljem povlaštenih informacija Hanfa pokrenula posljednjih godina? Koliko ih je završilo osuđujućom presudom? Znači li to da u RH nema kršenja Uredbe o zlouporabi tržišta? U ovim područjima trošak je u odnosu na koristi najmanji i na dosljednom primjenom ovakvih uredbi stavlja se šlag na tortu povjerenja u tržište kapitala.
Na službenim stranicama Hanfe navedeni su načini na koje se može prijaviti potencijalno, odnosno stvarno kršenje Uredbe o zlouporabi tržišta i s obzirom na to da je u pravilu teško dokazati trgovanje temeljem povlaštenih informacija, bitno je da svi sudionici tržišta kapitala (uključujući i zaposlenike kompanija uvrštenih na burzu, bez obzira na to trguju li dionicama ili ne) znaju da postoji zaštita njihova identiteta kod prijavljivanja sumnjivih radnji. Komisija za vrijednosne papire u SAD-u propisuje nagradu za zviždače u iznosu od 10 posto od iznosa u procesu koji je završio osuđujućom presudom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....