Nagodba je pred vratima. Gotovo se svakoga dana pojavi neka informacija o pregovorima o nagodbi. Pregovori nisu nimalo laki, ali barem se razgovara pa se sigurno i približava dogovor. Ili možda ne. Iz tima izvanrednog povjerenika se tiho, a od njegovih navijača u vladi i vladajućoj koaliciji sve glasnije, šalju poruke da netko minira nagodbu. Pa tko su ti “zli” ljudi?
U postupku izvanredne uprave napravljeno je nekoliko krucijalnih grešaka no sada postaje jasno da je zakašnjelo prijavljivanje tražbina vjerojatno najteža pogreška. Teško je, gotovo nemoguće, pregovarati o postizanju nagodbe za koju se mora osigurati podrška dvije trećine vjerovnika ako se ne zna koji su to vjerovnici i s kakvim glasačkim pravima raspolažu. Upravo kašnjenje, neodlučnost i neaktivnost vladinih povjerenika najviše ugrožavaju postizanje nagodbe odnosno olakšavaju posao osporavateljima nagodbe.
U najširem smislu, postizanje nagodbe ne odgovara onima koji nagodbom gube više nego što bi izgubili stečajem koji se pokreće ukoliko se nagodba ne postigne. U prvom su tu redu ostali dioničari u društvima u kojima je Agrokor bio većinski ili najveći dioničar.
Iz njihove udruge dolazi informacija da se radi o 15.000 pravnih i fizičkih osoba koji će predloženom nagodbom izgubiti oko tri milijarde kuna odnosno svu vrijednost svojih dionica. Većina tih dioničara ima dionice solventnih tvrtki, a ne dionice Agrokora d.d. ili Konzuma. Isto tako većina dioničara nisu profesionalci koji su dionice stekli “igranjem” na burzi nego mali dioničari koji dionice drže još od privatizacije devedesetih ili su im dodijeljene kao braniteljima. Međutim, najveći dioničari su mirovinski fondovi i Republika Hrvatska kroz državni Centar za restrukturiranje i prodaju. Odnosno svi mi.
Tvrtke kreditori
Povezane s dioničarima su i tvrtke koje su kreditirale Agrokor, a uzimale su dionice kao osiguranje plaćanja. Za razliku od običnih dioničara takve tvrtke vjerojatno neće izgubiti sve jer će im se dio kredita ipak vratiti. Dioničari niti ne skrivaju da su protiv postizanja ovakve nagodbe nego su vrlo aktivni u alternativnim prijedlozima pa su tako javno predstavili svoj prijedlog nagodbe. Najaktivniji među dioničarima je, naravno, najveći od njih Ivica Todorić koji gubi sve. Na njegovu žalost, i u slučaju stečaja on će izgubiti sve. Međutim, ostali dioničari društava koja su suštinski profitabilna i solventna bi iz stečaja ipak izašli s puno višom vrijednošću nego nagodbom.
Grupa na koju smo svi već pomalo zaboravili, a zbog koje je Moodys početkom 2017. snizio kreditni rejting Agrokora što je i pokrenulo cijelu lavinu su PIK kreditori. To je grupa većinom zapadnih financijskih organizacija koja je 2014. dala kredit nizozemskoj tvrtki Ivice Todorića, a kao osiguranje uzela udjele u toj tvrtki odnosno gotovo potpuno vlasništvo nad cijelim koncernom Agrokor. Kao i svi ostali dioničari i oni će ostati bez svega.
Najveći rizik za nagodbu ne predstavljaju gore navedeni jer je njihov utjecaj u ovom trenutku relativno mali. Uglavnom ne sudjeluju u nagodbi te ne mogu suštinski ugroziti potrebnu većinu za njeno izglasavanje. Međutim, posebna opasnost dolazi od Knightheada i društva koje je sudjelovalo u roll-up kreditu. Knighthead i slični strani fondovi sudjelovali su s nešto više od pola roll-up kredita i bez njih se nagodba praktički ne može postići. Sadašnji je plan da se odmah nakon postizanja nagodbe osigura financiranje iz nekog drugog izvora kojim će se vratiti roll-up kredit. To je najbolja opcija za Knightheadovu ekipu jer u nešto više od godinu dana izlaze iz posla s procijenjenom dobiti od dvjesto milijuna eura! Međutim, pregovori s novim financijerima izgleda da ne idu po planu.
Roll up kredit
Za roll-up kredit solidarno odgovaraju sva društva u koncernu sa svom svojom imovinom koja do tada nije založena te sa svojim brendovima i zaštićenim znakovima što je Knightheadu otvorilo alternativnu izlaznu strategiju forsiranja stečaja. U slučaju stečaja roll-up prvi dolazi na naplatu, prije svih ostalih obveza, i lako se može dogoditi da Knighthead preuzme gotovo svu operativnu imovinu tvrtki iz koncerna i njihove tržišne marke. Iz toga se vrlo lako osnuju famozne zrcalne tvrtke kojima su potrebni samo radnici da bi nastavile raditi pod vlasništvom Knightheada.
I na kraju, ako se ostvare predviđanja da će sve oštećene strane, Ivica Todorić, dioničari, PIK kreditori, nadglasani vjerovnici i ostali, pokrenuti sudske tužbe protiv Hrvatske jer ih je Vlada oštetila donošenjem specijalnog zakona koji je promijenio pravila i kojim je preuzela faktičnu kontrolu nad Agrokorom, a bez da je provela detaljnu analizu svih mogućnosti, tada ćemo svi mi morati platiti cijenu. Tri milijarde malim dioničarima, tri i pol PIK kreditorima, još koju milijardu ostalim tužiteljima i za troškove suđenja i kamate, desetak milijardi nam ne gine. Tog troška ne bi bilo kada bi se primijenio Stečajni zakon jer su, teoretski, svi ulagači znali pravila igre pa su sami krivi za svoje gubitke. No, što je za nas deset milijardi kuna ako možemo, ne trepnuvši, baciti pola milijarde u Petrokemijinu rupu bez dna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....