Rezanjem ministarstava do učinkovitije Vlade: hoće li premijer imati dovoljno mudrosti

Ključno je pitanje oko rekonstrukcije Vlade koju je najavio premijer Plenković jest hoće li premijer i grupa njegovih najbližih suradnika imati dovoljno mudrosti i vještine da snažni politički pritisak iskoriste za pozitivnu transformaciju ili će pak promjene u Vladi biti politikantske; tek obično populističko dodvoravanje onome što želi čuti ‘stranka’ ili ‘narod’.

Prema škrtim, ali koliko-toliko dostupnim informacijama, možda ima nade za rekonstrukciju Vlade koja će donijeti racionalizaciju kao i povećanje reformskih potencijala, a Plenkoviću bi istodobno riješila neke od postojećih političkih problema.

Priča ide ovako: navodno je premijer već imao više sastanaka na kojima se bistrila moguća transformacija Vlade. Jedna od ključnih ideja je racionalizacija odnosno smanjenje broja ministarstava. Zbog tog povećanja učinkovitosti Vlade eurofilski orijentirani premijer mogao bi dobiti puno pohvala EU, a istodobno se smanjivanje broja ministarstava zgodno poklapa s rješavanjem pitanja ministara s, recimo to blago, narušenom percepcijom u javnosti. Pri tome Plenković računa da će moderniziranoj Vladi sigurno rasti popularnost za vrijeme predsjedanja EU, baš kao što je rasla i ostalim europskim vladama, te će mirno u nove parlamentarne izbore već u ranu jesen 2020. godine.

Evo kakve bi po toj teoriji mogle biti kadrovske promjene u Vladi.

Ministar Goran Marić našao se u epicentru neugodnih javnih prozivki oko vrlo vrijednih obiteljskih nekretnina, a njegovo ministarstvo državne imovine ionako je izmišljeno kako bi ga se u 5 do 12 uguralo u Vladu te njegovo neučinkovito ministarstvo ne bi bilo problem ukinuti i pretvoriti ga u Vladinu agenciju ili spojiti ga nekoj drugoj instituciji. Ako se gledaju proračunska izvješća, ministarstvo Gorana Marića u pravilu je najlošije kad je u pitanju realizacija proračunskih planova te bi bilo dobro profesionalnije upravljati imovinom kroz novu agenciju. Uz to, valja reći da je Vlada pokrenula postupak uvođenja eura zbog kojeg je obećala prodati udjele ispod 25 posto u 90 tvrtki, a teško je zamisliti da bi uz Gorana Marića prodaja tih udjela išla glatko. A i Goran Marić nije baš neki pobornik uvođenja eura i eurofil te u tome pliva protiv struje koju je uzela Vlada.

S druge strane, poznato je da je eurofilka ministrica Gabrijela Žalac imala neugodnu aferu sa skupim Mercedesom. Dobro upućeni sada spekuliraju kako bi Plenković mogao njezino ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU pripojiti Tolušićevom Ministarstvu poljoprivrede. Zli jezici pak kažu da Plenković pri toj racionalizaciji tek treba odlučiti čije su afere bile ‘iskonstruirane’ i ‘navodne’ odnosno tko je tu bio dobar ministar, a tko nije - Tolušić ili Žalac?!

Najjednostavnije rješenje u projektu racionalizacije Vlade premijer Plenković ima s ministarstvom uprave koje je vodio Lovro Kuščević, sada već bivši ministar koji je morao podnijeti ostavku nakon teške medijske paljbe na njegovo mešetarenje bračkim zemljištima. Plenković jednostavno opet može spojiti Ministarstvo uprave s Ministarstvom pravosuđa koje vodi ministar Dražen Bošnjaković te tako izbjeći stranačko političko prostituiranje s traženjem novog ministra, provesti racionalizaciju te Bošnjakoviću naložiti ubrzanje reforme državne uprave. Samo ako pogledamo broj županija, gradova i općina, radi se o ogromnom reformskom potencijalu.

Teorija racionalizacija ministarstva koja se navodno raspravljala s Plenkovićem nadalje govori kako bi nešto trebalo učiniti s Ministarstvom gospodarstva jer se ministar Horvat nije baš najbolje snašao u vrućoj fotelji koju je morala napustiti Martina Dalić. Naime, uporno se bavio spašavanjem Uljanika iako to zapravo nije podržavalo 70-80 posto građana (kako po kojoj anketi) te u tome, naravno, na kraju nije uspio. A reformskog posla za ministra gospodarstva ima previše. Aktualni gospodarski rast zapravo bilježimo zahvaljujući turizmu, rastu potrošnje te oživljavanju investicija, ali istodobno imamo situaciju da krediti realnom gospodarstvu u cijelom ovom desetljeću stagniraju. Ako se iz statistike ne bi izbacili otplaćeni krediti Uljanika po državnim jamstvima, pad kreditiranja iznosio bi od 2011. ogromnih 30 milijardi kuna. Odmrzavanje domaće realne ekonomije i oslobađanje potencijala rasta kroz novi održivi kreditni ciklus možda je ključni izazov ove Vlade, pa se kroz to rodila i neka ideja o novom spajanju Ministarstva gospodarstva s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike. Pri tome se navodno aktualni ministar zaštite okoliša i energetike po pitanju ekonomskih razmišljanja o Hrvatskoj čini puno modernijim izborom od aktualnog ministra gospodarstva.

Hoće li Plenković imati političke snage za ovako kompleksne kadrovske zahvate, naši sugovornici nisu nam znali reći.

S obzirom na to da Marija Pejčinović Burić odlazi na visoku europsku funkciju koju je, čini se, dobila prvenstveno zahvaljujući visokoj političkoj inteligenciji i osjećaju za europski trenutak premijera Plenkovića, potpuno je logično da premijer za ministra vanjskih poslova, kako se već pisalo, želi dovesti predstojnika Ureda predsjednika Vlade Zvonimira Frku-Petešića. No, to je potez koji je logičan zbog još jednog važnog razloga: upravo Plenkovićevim savjetnicima i ključnom osoblju Ureda nedostaje puno godina iskustva ili, što se kaže, nemaju baš dovoljno utakmica u nogama. Navodno je Plenkoviću već ponuđena osoba koja bi mogla operativno voditi Ured kao svojevrsno upravljačko tijelo. Osoba je to navodno u ranim pedesetima, a ime se još taji kako ne bi prerano izgorjelo.

Zaključno valja reći kako je nesporno da su Plenkoviću kumulativno gledano ponajviše negativnih poena zaradili ministar rada i mirovinskog sustava i ministar zdravstva. Marko Pavić gurao je mirovinsku reformu koju prvo nije podržala ozbiljna stručna javnost, a potom je pala kroz sindikalnu reformsku inicijativu.

Ministar Milan Kujundžić je pak u zdravstvu provodio politiku nečinjenja važnih reformskih poteza te ju kombinirao s poprilično nezgrapnim reakcijama na velike i vrlo emotivne afere iz hrvatskih bolnica. I za jednu i drugu poziciju premijer Plenković s lakoćom može naći niz vrlo kvalitetnih stručnjaka, a dugoročno gledano u mirovinskom i zdravstvenom sustavu najveći su izazovi hrvatskog društva.

Hoće li se političar Plenković ponijeti kao državnik?

Što se tiče stručnosti, nije dovoljno da Plenkoviću leđa u Vladi čuva ministar financija Zdravko Marić kao osoba koja je jedina vukla logične poteze i donosila političke poene. Može Marić i sada opet pripremati nova porezna rješenja (uostalom rezanje PDV-a već je u Zakonu), ali to samo po sebi neće biti dovoljno. Baš kao niti EMR mehanizam uvođenja eura koji nas obvezuje na niz pozitivnih reformskih procesa. Ministarstvima i zbog EMR-a trebaju novi lideri.