Rasprave&rješenja

Prijedlog: dopustite diversifikaciju ulaganja u OMF-ove

Zajamčeni prinos nije u funkciji zaštite članova, jer je granica postavljena relativno nisko, tako da služi kao alibi i zakonodavcu i OMF-ovima
Ilustracija
 Elvir Tabaković / CROPIX

Vjerojatno znate koji prinos vam je ostvario vaš upravitelj obveznog mirovinskog fonda, a isto tako vam je poznato i pravilo 7 iz financija koje je populariziralo matematičku činjenicu da 7% godišnjeg prinosa kroz deset godina otprilike udvostruči uložena sredstva. Prošlo je nešto više od sedamnaest godina od osnutka četiri obvezna mirovinska fonda koji svojim članovima nastoje osigurati adekvatan povrat.

Moram priznati da sam zasad zadovoljan ostvarenim prinosom čiji se iznos od moje prve uplate 2004. godine do danas otprilike udvostručio, a dobrim razlogom stoga što sam u sretnom trenutku napustio do tada fond s najboljim prinosom da bih se učlanio u fond koji će idućih godina ostvarivati nešto bolje prinose od ostala tri OMF-a. Prošlo je više od sedam godina od te odluke i možda je pravo vrijeme ponovno razmisliti o promjeni. Čini se da se relativno nova uprava jednog OMF-a posebno trudi poboljšati ne baš konkurentne prinose.

Uz B kategoriju u kojoj se nalazi velika većina članova, već više od pet godina imamo mogućnost izbora nešto agresivnije A kategorije i konzervativne C kategorije. Ipak, čini se da bi članovi imali koristi od dodatnih mogućnosti diversifikacije ulaganja kroz OMF-ove. Danas članovi moraju izabrati ili jednu ili drugu kategoriju, ali kombinacija alociranja uplata između kategorija nije ponuđena. Bilo bi dobro imati mogućnost ulaganja postotka od 5% plaće u recimo B kategoriju, a ostatak u A i/ili C kategoriju. Time se daje članovima OMF-ova dodatna mogućnost optimiziranja alokacije imovine kao i rafiniraniji izbor odnosa očekivanog povrata i rizika.

Uz ovakva ograničenja i činjenicu da su portfelji OMF-ova unutar kategorija slični, članovi imaju sužen izbor. U isto vrijeme članovi preuzimaju sav investicijski rizik, odnosno ne znamo sa sigurnošću iznos dijela mirovine koji će nam biti isplaćivan iz drugog stupa. S druge strane, kapitalizirani mirovinski sustav definiranih davanja u kojem sav investicijski rizik preuzima kompanija za svoje zaposlenike (SAD, Kanada slično), definira izračun mirovine svakog člana temeljem iznosa plaće i investicijskog razdoblja, a eventualnu negativnu razliku između ostvarenog prinosa na uplaćena sredstva nadoknađuje kompanija odnosno fond. Kad postoje pozitivne razlike, kompanija odnosno fond pozitivne razlike zadržava i prikazuje kao dobit u financijskom izvješću. S obzirom na to da su kamatne stope u zadnjih desetak godina relativno niske, sve je veća podjela investicijskog rizika između kompanije/fonda/države s jedne strane i članova/osiguranika s druge, tako da postoji niz hibridnih rješenja unutar spektra između sustava definiranih davanja (investicijski rizik isključivo na kompaniji/fondu) i sustava definiranih doprinosa (investicijski rizik isključivo na članu fonda).

Naš sustav ima vrlo blagi i nedjelotvoran element podjele investicijskog rizika tako da je on de facto sasvim prebačen na članove OMF-ova. Zakonodavac je propisao zajamčeni godišnji prinos koji svaki OMF mora jamčiti svakom članu. Ostvari li OMF prinos ispod zajamčenog prinosa, društvo mora svim svojim članovima nadoknaditi iz svoje imovine odnosno kapitala razliku. Zajamčeni prinos za B kategoriju OMF-ova jednak je referentnom prinosu umanjenom za 6 postotnih bodova. Referentni prinos je pak ponderirana/vagana aritmetička sredina prosječnih godišnjih prinosa koje su OMF-ovi ostvarili u posljednje tri godine. Nije ni čudno da su portfelji OMF-ova toliko slični jer - ako kao upravitelj OMF-a ne odstupam od ostalih OMF-ova, a pogotovo od OMF-a koji ima najviše imovine pod upravljanjem, rizik da će prinos biti ispod zajamčenog na jednostavan je način eliminiran. OMF s početka teksta, koji je ostvario najlošiji petogodišnji i trogodišnji prosječni prinos, ima ujedno i najviše imovine pod upravljanjem, tako da su ostala tri OMF-a u lagodnoj situaciji. Zanimljivo je usporediti referentne prinose i zajamčene prinose kategorije B u odnosu na prinose na desetogodišnju RH obveznicu (EUR).

Nijedan od OMF-ova u bilo kojoj kategoriji od osnutka nije ostvario prinos niži od zajamčenog, znači da nije morao dio dobiti dijeliti s članovima, što se može protumačiti kao uspjeh.Ipak, bliže je istini činjenica da zajamčeni prinos nije u funkciji zaštite članova jer je granica postavljena relativno nisko tako da služi kao alibi i zakonodavcu i OMF-ovima. Bilo bi dobro redefinirati zajamčeni prinos i omogućiti simultane/kombinirane uplate u A i B kategorije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 17:49