Lobiranje

Milanovićev strah je potpuno neopravdan i ne može biti izgovor

Predsjednik RH Zoran Milanović
 Ranko Šuvar / CROPIX

Predsjednik Republike Zoran Milanović je na nedavnoj presici otvorio zanimljivu temu o ulozi predsjednika države u lobiranju za hrvatske tvrtke u inozemstvu. Predsjednik smatra da njegova uloga mora biti precizno regulirana kako bi se točno znalo kada i koga može zastupati, kojim redoslijedom i štošta drugo. Dok se to ne riješi on se neće angažirati na tom planu, kako ga se ne bi prozivalo za pogodovanje.


Međutim, te stvari su itekako regulirane, ne naravno sterilno, jer je to nemoguće s obzirom na to da gospodarstvo ima svoju dinamiku (uobičajeno tijekom svake godine nestaje na tisuće tvrtki i isto toliko novih se pojavljuje, op.a.). Predsjednik Republike ima na raspolaganju servis dviju najvećih gospodarskih asocijacija u zemlji, Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), koje unutar svojih mreža mogu animirati zainteresirane tvrtke za odlazak na putovanja u delegaciji predsjednika države. S obzirom na to da je uobičajeno da troškove takvih aranžmana snose same tvrtke, logično je da nitko neće trošiti sredstava ako to neće imati efekta. Drugim riječima, ne treba posebna regulacija za to "tko će putovati s predsjednikom", jer takve stvari regulira samo tržište. Primjerice, nećete moći nagovoriti proizvođača vagona na put s predsjednikom u Japan, jer vlakove i vagone ne možete prodati Japancima. Ali će u predsjedničkoj delegaciji rado biti ribari i uzgajivači tune.


Strah kojega je iznio predsjednik Milanović 'da ne želi biti prozvan za protežiranje' je potpuno neopravdan i ne može biti izgovor da hrvatski predsjednik ne lobira za hrvatske tvrtke po svijetu. Ako postoji opravdani strah od nečega onda je to strah od neuspjeha, a ne od uspjeha. Tko bi predsjedniku države zamjerio da se s putovanja vrati s grupom zadovoljnih poduzetnika koji su sklopili unosne ugovore u inozemstvu?
Njegov prethodnik Stjepan Mesić je tijekom dva mandata najviše pažnje posvetio upravo gospodarskoj diplomaciji. Zahvaljujući tome danas su hrvatska vina na policama u Kini, indijski farmaceutski div u Hrvatskoj tvornici proizvodi kapsule za cijelo tržište EU, Hrvatska duhanska industrija je otvorila tvornicu duhana na obali Kaspijskog jezera, desetak brodova je sagrađeno u hrvatskim brodogradilištima za zemlje euroazijske zone.

Slično je postupio i premijer Plenković tijekom susreta s kineskim premijerom Li Keqiangom u Dubrovniku na summitu 'Kina plus 17'. Izvan standardnog protokola je zamolio svog kolegu iz Kine da se osobno angažira kako bi pronašao partnera u Kini za posrnula brodogradilišta Uljanik i 3. Maj. Ubrzo nakon toga u Hrvatsku je stigla delegacija najvećeg kineskog brodogradilišta.

S obzirom na novu realnost u kojoj živimo i radimo, uloga države je postala još značajnija za poduzetnike. Odluke vlade u prvim tjednima pandemije su direktno utjecale na život ili smrt tvrtki, pogotovo malih i srednjih poduzeća. Država je postala ključni navigator gospodarstva, ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta. To je nova realnost i nadajmo se da neće potrajati još dugo, jer takvo stanje nije dobro niti za poduzetnike niti za države. Ali dok traje ovo stanje u kojem poduzetnici ne mogu jasno planirati svoje aktivnosti niti za mjesec dana unaprijed, a kamoli dugoročno, onda je od vitalnog značaja suradnja javnog i privatnog, ali i svih segmenata društva.

Osim Vlade, važnu i aktivnu ulogu u gospodarskim procesima može i treba imati Predsjednik Republike. Premda je javnost više zainteresirana za troškove predsjednikovih putovanja puno je važnije postaviti pitanje koristi za zemlju. Naravno, predsjednik ima suvereno pravo odlučivati o konceptu svojeg angažmana, i pravo na svoj stil. Ali leadership nije tek umijeće verbalnih vještina. Leadership je, zapravo, umijeće stvaranja platforme za poduzetnike koji žele plasirati svoje ideje i proizvode na nova tržišta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 10:34