Kako će nam živote promijeniti deset godina koje tek dolaze?

Iza sebe smo ostavili uzbudljivo desetljeće, puno tehnoloških, socijalnih, ekonomskih i političkih promjena. Puno neizvjesnosti. Teško je biti prorok, ali možemo se bar malo poigrati s predviđanjima, što bi nam moglo donijeti deset godina koje dolaze.

Uđimo u novo desetljeće s optimističnim predviđanjima, temeljenim na onom dobrom, što je začeto u razdoblju od 2010. do 2020. godine.

Počet ću s onim na što ne obraćamo dovoljno pozornosti u dnevnim novinama, a jako nam je važno svaki dan. Revolucija u odnosu prema prehrani, utemeljena na znanosti i istraživanjima, mogla bi dramatično utjecati na navike potrošača i sasvim promijeniti strukturu tržišta prehrambenih proizvoda. Već danas “plemenski’” pokreti vegetarijanskih, paleo ili ketogenih prehrambenih koncepta u znatnoj mjeri nagrizaju mainstream prehranu koja zapravo izaziva brojne ozbiljne bolesti. Osim što će u sljedećih deset godina čovječanstvo voditi bitku s drevnim ciljem - kako se prehraniti - prehrana bi sve više trebala postati oblik ljekovitog hedonizma. Hoće li se u sljedećih desetak godina dogoditi da ćemo na trpezama imati meso koje je nastalo bez životinja, tj. diobom stanica u kontroliranim uvjetima, vrlo je teško pitanje.

S obzirom da je nova Europska komisija krenula u obračun s nepoželjnim klimatskim promjenama, čini se da ćemo, ako se realizira samo dio investicija, do kraja 2030. u Europi imati puno čistiju zemlju, zrak i vode. Ne vjerujem da je patetično reći da se planet našao na rubu održivosti, a Europa je tome dala veliki doprinos. Još nije kasno da se nešto učini, a orijentacija na obnovljive izvore energije mogla bi značiti povratak prirodnog okruženja kakvo smo zaboravili da ga životno trebamo.

Dok ćemo se u sljedećih desetak godina boriti za povratak prirodi, vrlo je vjerojatno da ćemo pri tome puno bolje naučiti upravljati zakonima te iste prirode. Uređivanje genoma mogao bi postati novi standard individualiziranom pristupu medicini, ali i otvoriti nove vidike u agronomiji. Revolucija u genomici otvara, naravno, brojna etička pitanja, ali nema sumnje da upravljanje genomom stiže kao brzi vlak.

U sljedećih deset godina kapitalizam još ima veliku šansu popraviti sam sebe. Jednakost je riječ koja se posljednjih godina sve češće spominjala. Društvena odgovornost postala je dio žargona direktora najvećih kompanija. Počinje se govoriti o redefiniranju uloge dioničarskih društava s pozicije proizvodnje zarade za vlasnike prema viziji služenja široj zajednici i potrošačima. Europska komisija ozbiljno govori o uvođenju najniže minimalne plaće u cijeloj EU. Ako konkurentni biznis i javni sektor uspiju povezati svoje napore, kapital bi iznova mogao biti spašen. U posljednjih 10.000 godina ipak nema sustava koji je pokazao višu sposobnost prilagodbe i dizanja životnog standarda.

S obzirom na krupne promjene koje smo gledali u monetarnim politikama najvećih svjetskih središnjih banaka, suvremeni novac mogao bi dobiti neki novi oblik. Eksperiment kriptovaluta (bitcoina ili ethereuma), mogao bi dobiti svoj logični nastavak. Već je skovan pojam stablecoina, nove digitalne valute koja će omogućiti tijek novca bez fizičke mreže banaka i stabilniji financijski sustav. Hoće li se možebitni dogovor velikih središnjih banaka o novom “zlatnom standardu” tj. jamstvu za nadnacionalnu digitalnu valutu dogoditi u prvoj ili drugoj petoljetki desetljeća koje je počelo, manje je važno pitanje. Kad se dogodi, svijet financija i valutnih ratova mogao bi poprimiti puno transparentniji oblik.

Tržište rada i obrazovnog sustava doživjet će međusobno povezane, korjenite promjene. Fleksibilnost tržišta rada i fleksibilnost radnog vremena dramatično će olabaviti krutu politiku javnih ili privatnih obrazovnih institucija te još kruću politiku kompanija. Obrazovanje će sve više postajati alat prilagodbe potrebama socijalnog, zdravstvenog i ekonomskog sustava. Eksperimenti s kraja ovog desetljeća, koji su velikim kompanijama otvorili oči kraćim radnim tjednom praćenim velikim rastom prodaje, smanjenjem stresa i povećanjem osobnog zadovoljstva zaposlenika, postat će opće mjesto ekonomije budućnosti.

Nepredvidivo je što će sa sobom donijeti svijet novih high tech rješenja, ali samo zamislimo li promjene moguće u zdravstvu ili transportu, zahvaljujući artificijelnoj inteligenciji, svijet više neće biti nalik ovome u kojem smo dosad živjeli. Treba upozoriti na to da Googleov AI sustav već pobjeđuje liječnike u testiranju pojedinih vrsta karcinoma s manje pogrešnih pozitivnih i manje lažnih negativnih dijagnoza. Vjerojatno ćemo kantama koje smo do jučer nazivali kompjutorima u znak poštovanja do 2030. godine početi govoriti Vi, a neki su se već navikli na to da razgovaraju s mobitelima kao da su živi ljudi. Siguran sam da će elektromobilnost u potpunosti dominirati, a auti će bez vozača postati svakodnevica. 5G brzine u telekomunikacijama donijet će poslovnu revoluciju, a telekomi će sasvim promijeniti poslovni model.

Velike su šanse da će sljedećih deset godina donijeti i normalizaciju pojedinih velikih dioničkih i obvezničkih tržišta. Jasno je da će to sa sobom nositi privremeni pad, ali čovječanstvo će već naći način za ispuhivanje tržišnih balona koji nisu viđeni nikad prije u povijesti ljudskog roda.

I ključno, treba vjerovati da će do 2030. definitivno biti zaustavljen val populizma koji je mnoga društva učinio neupravljivima. Postoje naznake da se zdrav razum vraća na scenu, ali, što bi se reklo, signal još nije dovoljno jak.

U vezi s tim ćemo, bojim se, još neko vrijeme strepiti.