Jesu li naftne kompanije imune na koronavirus?

U svijetu prerade nafte prošlu su godinu obilježile najave uvođenja regulative IMO 2020 tj. usklađenosti s konvencijom MARPOL. Zbog te se regulative očekivalo da će naglo skočiti potražnja za niskosumpornim brodskim i dizelskim gorivima, zbog čega bi porasla i njihova cijena te bi se popravila profitabilnost rafinerija. No, to se nije dogodilo i naftne su kompanije ostale u prilično teškoj situaciji, koju je dodatno zakomplicirala epidemija koronavirusa.

Cilj je regulative IMO 2020 ograničiti emitiranje sumporovih oksida u atmosferu te tako osigurati čišći zrak i smanjiti štetan utjecaj na ljudsko zdravlje. Sumporni oksidi (SOx) uzročnici su respiratornih problema i plućnih bolesti, a njihova visoka koncentracija u atmosferi može dovesti do kiselih kiša, koje štete usjevima, šumama, ali i morskim oblicima života jer kisele kiše povećavaju kiselost oceana. S novim pravilima, očekuje se pad emisije štetnih plinova iznad 70 posto, pad broja oboljelih od kardiovaskularnih i dišnih bolesti, veća kvaliteta brodskih goriva, kao i dodatna ulaganja u retrofit brodskih motora. Sve to bi trebale pratiti promjene u radu društava za registraciju brodova, koje bi sve te promjene trebale nadzirati.

Tradicionalno se za pogon brodova koriste tzv. ostatna brodska goriva koja, kako im samo ime govori, ostaju pri kraju procesa prerade nafte. Udio sumpora u tim gorivima ovisi o tome kakav se tip nafte prerađuje. Kod prerade lake nafte, koja ima mali udio sumpora, posljedično će i brodska goriva imati mali udjel sumpora. Kod teških nafti koje imaju visoki udjel sumpora, situacija je obrnuta. Zbog te razlike u količini sumpora koji štetno utječe na ljudsko zdravlje, lake su nafte uvijek skuplje od teških. Kako rafinerije uvijek žele maksimizirati svoju maržu, njima je bolja situacija kupovati jeftiniju, tešku naftu i, procesom prerade, doći do proizvoda s niskim udjelima sumpora, a koje onda plasiraju po jednakim tržišnim cijenama, bez obzira iz kojeg tipa nafte dolazili. U rafinerijama složene konfiguracije, s postrojenjima za duboku preradu, visoko sumporna nafta se prerađuje u dizel, koji procesom odsumporavanja postaje usklađen s novom regulativom. Ako rafinerija nema to postrojenje, mora se suočiti ili s viškovima visokosumpornih ostataka, koje nema gdje plasirati, ili smanjiti količine prerade, kako bi gubici na ostacima bili manji.

Pred kraj 2019. i početkom 2020. godine, marža niskosumpornih goriva je narasla jer su se svi pripremali za novu regulativu. Najviše se to odrazilo na rastu zaliha jer su tvrtke očekivale da će početkom godine dodatno zaraditi. No, brodari su ocijenili da im se više isplati platiti pročistače ispušnih plinova jer su tako mogli nastaviti s korištenjem uobičajenih brodskih goriva, s visokim udjelom sumpora. I već u siječnju se počelo osjećati da je tržište preplavljeno niskosumpornim gorivima, za koje nema očekivanog rasta potražnje, a istodobno visokosumporna goriva nisu tako brzo gubila na cijeni. Sve se to događalo tijekom blage zime na sjevernoj Zemljinoj polutki.

Posljedica tople zime je manja potrošnja loživa ulja diljem svijeta, koja je dodatno negativno djelovala na ukupnu potražnju za rafinerijskim proizvodima. I u toj situaciji zagušenog tržišta dogodila se epidemija koronavirusa. Ona je pokrenula negativnu spiralu potražnje za naftnim proizvodima nadolje i dodatno smanjila rafinerijske marže. Utjecaj epidemije koronavirusa je toliki da je Međunarodna energetska agencija smanjila projekcije globalne dnevne potražnje za naftom u 2020. godini za 0,5 milijuna barela na dan. To se smanjenje čini neznatnim, s obzirom na to da se dnevna potražnja za naftom i dalje kreće oko 101 milijun barela dnevno. No, smanjiti 0,5 milijuna barela na dan za cijelu godinu iznosi više od 20 milijuna tona, što je preko 17 godišnjih potreba hrvatskog tržišta. Još jedan podatak dodatno opisuje o kakvom se tektonskom pomaku radi, a to je da je prvi put u desetljeću prvi kvartal u godini doživio pad potražnje za naftom u odnosu na isti kvartal prethodne godine.

Oporavak rafinerijskih marži ovisit će prije svega o oporavku potražnje za naftom. Prema projekcijama Međunarodne energetske agencije, već u drugom kvartalu očekuje se oporavak potražnje na više od 100 milijuna barela nafte dnevno, a kasnije još i više. Dodatno će oporavak marži ovisiti o brzini modernizacije brodskih motora, u odnosu na instalaciju pročistača ispušnih plinova. Trenutno se procjenjuje da više od 3000 brodova, koji predstavljaju oko 10 posto globalne bruto nosivosti, imaju ugrađene pročistače. Projekcije su da će do kraja godine taj broj narasti na 4000 brodova, koji će predstavljati 19 posto globalne bruto nosivosti. Ugradnja je nešto usporena zbog prestanka rada kineskih brodogradilišta, s obzirom na to da se tamo ugradi oko dvije trećine pročistača. Sve ovo govori da će se situacija s rafinerijskim maržama popraviti u drugom dijelu godine.

Ovakvim kriznim situacijama treba upravljati tako da tvrtka ne bude dio problema, nego dio rješenja. To znači da se prvo treba pobrinuti za sigurnost svojih ljudi, a onda napraviti planove za održavanje poslovanja te se pripremiti za brzi oporavak kad kriza prođe. Primjerice, period niskih marži može se dobro iskoristiti za servisne aktivnosti ili uvođenje digitalnih rješenja kojima se podiže pouzdanost i operativna učinkovitost rada rafinerije, koja će doći do punog izražaja kad kriza prođe i marže narastu.