Pandemija kao bojno polje

Je li post-virusno razdoblje kraj 'američkog stoljeća' i početak 'kineskog stoljeća'?

Mogu unedogled nabrajati koliko su Amerikanci donirali u razvoj Hrvatske
Ilustracija
 Mariusz Burcz / Alamy / Alamy / Profimedia

"Pandemija koronavirusa je postala bojno polje. Vidim da Kina koristi krizu kao priliku i paravan za geopolitičko nadmetanje“, bio je prilično eksplicitan bivši šef diplomacije Portugala Bruno Maçães. Naime, kineska medicinska pomoć stigla je u Italiju i druge europske zemlje, ali ne samo to, Kina je poslala pomoć sve do Iraka. Uz medicinsku pomoć, Kina je s tom zemljom sklopila ugovore i na polju naftne industrije i energetske infrastrukture.

Osim Kine značajnu pomoć u medicinskom osoblju i opremi šalje Kuba i Rusija, zemlje koje po snazi svojih gospodarstva ne spadaju među one od kojih se očekuje takva vrsta angažmana. Ljudi su prilično zbunjeni, uobičajeno se u ovakvim situacijama prvi pojave Amerikanci, ali njih ovaj put nema.

ŠTO SE DOGAĐA S AMERIKOM I ZAŠTO SE STVARA DOJAM DA JE ZA KAZALA EUROPSKA SOLIDARNOST?

U ovoj krizi se jako osjeća nedostatak leadershipa SAD na globalnoj razini iz razloga što je epidemija najviše ugrozila njih same. Vidimo da broj zaraženih samo u New Yorku premašuje brojke iz cijele Italije. Amerikanci tek ulaze u rizičnu fazu u kojoj se očekuje znatno gori scenarij od sadašnjeg talijanskog. I unatoč svemu SAD je prošli tjedan uputio financijsku potporu od skoro 400 milijuna dolara u 60 zemalja svijeta za pomoć u borbi protiv pandemije.

Zato nije pitanje što Amerika može učiniti za nas, nego što mi možemo učiniti za Ameriku. Premda znam da ne možemo puno, odgovor ne smije biti - ništa, jer svakako postoji nešto što možemo. Razloga za to postoji jako puno, pa ću spomenuti neke.

Prvo, ne postoji niti jedna bolnica u Hrvatskoj koja nije dobila barem jedan skupocjeni uređaj ili opremu iz donacije SAD. Drugo, nema veće bolnice u Hrvatskoj u kojoj ne rade specijalisti i kirurzi koji su pohađali obuku u vrhunskim klinikama u SAD-u. Treće, ne postoji općina, grad i županija u Hrvatskoj koja nije dobila neku vrstu donacije od USAID-a, Američke agencije za međunarodni razvoj. Bilo da je riječ o donacijama za opremu, edukaciju, razminiravanje, infrastrukturu, poljoprivredu, IT, pa do donacija u medijskim projekatima. Neka me netko slobodno demantira ako podatci nisu točni. Četvrto, svi znamo za ogromne donacije Hrvatskoj vojsci i policiji, skupocjene helikoptere Kiowa i Black Hawk, Hummere, sanitetska vozila. Amerikanci su ključni donatori HV-u ne samo od ulaska u NATO, nego i u vrijeme Domovinskog rata.

Mogu unedogled nabrajati koliko su Amerikanci donirali u razvoj Hrvatske, jer nema pedlja zemlje u kojeg nisu uložili barem dolar. Nitko nije mogao pomisliti da će jednom i njima trebati naša pomoć, ali ako postoji trenutak kada se možemo kao društvo odužiti toj zemlji onda je to sad. Ne znam kako, ali moramo nekako, zato imamo vladu koja se za to treba hitno pobrinuti - bez obzira što je i nama teško.

Najbolja potvrda tome je primjer naših susjeda Talijana koji su poslali pomoć Hrvatskoj, unatoč tome što se i sami bore s nezapamćenim posljedicama pandemije korona virusa. Iz regije Furlanija-Julijska krajina put Zagreba poslano je 30 šatora s kompletnom opremom u koje se može smjestiti 250 kreveta.

ŽIVIMO U MATRIXU, KRIJUĆI SE OD VIRUSA

Kao u Matrixu, život Zemljana se preselio u virtualni svijet, čime su stvoreni idealni uvjeti za hibridno djelovanje onih koji stvaraju ozračje da je Zapadni svijet slab i sebičan, a demokracija beskorisna i štetna za obične ljude. Najnoviji narativ da ne postoji europska solidarnost je vrlo brzo pao u vodu, Europska komisija osigurala je 37 milijardi eura, od čega Hrvatskoj ide 1,16 milijardi eura. Novac je namijenjen zdravstvenim sustavima, malim i srednjim poduzećima, tržištima rada i drugim ugroženim dijelovima gospodarstva. Iako iz današnje optike prognoza budućnosti ne izgleda tako sjajno, zamislimo samo da nismo članica EU.

POST - KORONAVIRUSNA BUDUĆNOST

Premda Kina koristi krizu kao priliku da prikaže superiornost svog modela, do sada se na globalnoj razini ništa veliko nije riješilo bez vodstva SAD-a, od Drugog svjetskog rata do danas. Ako Kina doista misli preuzeti štafetu od SAD - plan će teško uspjeti realizirati slanjem zaštitnih maskica diljem svijeta i potiskivanjem istine o uzroku pandemije. To nisu akcije globalnog lidera. Kineske vlasti jesu priznale lošu reakciju na početku pandemije, ali se međunarodnoj zajednici još nisu ispričali zbog propusta koji je doveo do paralize cijelog svijeta, ogromnih ljudskih žrtava i nesagledivih gospodarskih šteta. Najgore od svega što je ovih dana iscurio tajni izvještaj kineskih vlasti, koji je objavio South China Morning post, koji otkriva da je u Kini od koronavirusa oboljelo puno više ljudi nego što to prikazuju službene brojke. To prikrivanje je dovelo u zabludu ostale zemlje koje nisu podigle prikladnu razinu zaštite i time su otvorile vrata opasnoj pandemiji "kineskog virusa".

Bez obzira na primjedbe koje imamo ili nemamo na način kako su SAD vodile slobodni svijet skoro čitavo stoljeće, Kina je zbilja daleko od toga da od njih preuzme štafetu lidera svijeta. Pogotovo što će se svijet drastično promjeniti u post-virusnom razdoblju, jer je došlo do kolapsa opskrbnih lanaca izgrađenih u posljednja dva desetljeća. Najvažniji potezi koje će poduzeti skoro sve države i tvrtke je diverzifikacija strateških dobavljača, uspostava veza s drugim dijelovima svijeta i ubrzano povlačenje proizvodnje iz Kine. Osim toga, kinesko gospodarstvo je usporavalo i prije ovog globalnog pada zbog politički usmjerenih investicija. Post-koronavirusna budućnost je zapravo kraj prve faze globalizacije i početak novog poglavlja u toj priči u kojoj je Kina prokockala šansu postati globalnim liderom umjesto SAD-a.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 08:28