Dok se do 2008. rast temeljio na kreditima, sada rastemo na znatno zdravijim temeljima

U analiziranju strukture aktualnog gospodarskog rasta i pratećoj usporedbi s razdobljem prije 2008. više puta do sada spomenuli smo kako je jedna od glavnih karakteristika ovog ciklusa gospodarske ekspanzije to da se rast događa na zdravijim temeljima, uz paralelno razduživanje gospodarstva, što je situacija sasvim suprotna od one koju smo imali prije krize.

Međutim, na što konkretno mislimo kada kažemo da rastemo uz istovremeno razduživanje? Pogledajmo na primjeru nekoliko glavnih makroekonomskih pokazatelja.

Inozemni dug

Otkako nam je devedesetih otvoren pristup međunarodnim tržištima kapitala, hrvatski inozemni dug kontinuirano je rastao – naročito za vrijeme prošle faze gospodarskog rasta. Tako je bruto inozemni dug, koji uključuje sve sektore u RH (državu, financijske institucije, realni sektor), krajem 2000. iznosio 10 mlrd. eura, da bi do kraja 2008. porastao iznad 40 mlrd. eura.

Dakle, zadužili smo se za više od 30 milijardi eura u samo osam godina, što znači da je glavno “gorivo” prošle faze gospodarskog rasta bilo – inozemno zaduživanje. Trošili smo tuđi kapital, a gospodarski je rast unatoč tome bio slabiji nego u usporedivim zemljama.

Za vrijeme šestogodišnje recesije inozemni je dug nastavio rasti, ali slabijim intenzitetom; rastao je prvenstveno zbog države i velikih deficita proračuna koje je trebalo nekako financirati.

BDP ponovno počinje rasti 2015., a inozemni dug ovaj put počinje – padati. I to, kao što možemo vidjeti na slici 1, vrlo snažno, tako da je do kraja prošle godine bruto inozemni dug pao za nevjerojatnih 10,5 mlrd. eura. Neto inozemni dug (bruto inozemni dug umanjen za dužnička potraživanja prema inozemstvu) pao je za još većih 14,6 mlrd. eura!

Izražen kao udio u BDP-u, pad je bio još izraženiji: sa 106,8% BDP-a, koliko je iznosio krajem 2014., bruto inozemni dug pao je na današnjih oko 76% BDP-a.

Dakle, ovo je situacija dijametralno suprotna onoj u prijašnjoj fazi gospodarskog rasta. Ne samo da ovaj put nema rasta inozemnog zaduživanja, nego pune četiri godine svjedočimo snažnom razduživanju hrvatske ekonomije.

Devizne rezerve

Očekivano je da bi takvo snažno razduživanje i odljev sredstava u inozemstvo moglo “istopiti” hrvatske devizne rezerve. No dogodilo se suprotno: devizne rezerve kontinuirano su rasle. Krajem prošle godine iznosile su 17,4 milijardi eura, što je porast od gotovo šest milijardi eura u zadnje četiri godine.

Iznos međunarodnih pričuva najčešće se promatra u odnosu na vrijednost uvoza roba i usluga, a u prošloj godini iste su odgovarale vrijednosti uvoza za razdoblje od 8 mjeseci. S obzirom na to da je u 2008. navedeni omjer iznosio 4,9 mjeseci, jasno je da je došlo i do značajnog relativnog poboljšanja.

Platna bilanca

Smanjenje bruto i neto inozemnog duga uz paralelno povećanje deviznih rezervi moguće je samo ako ostvarujemo višak u transakcijama s inozemstvom. I upravo se to događa: za razliku od velikih deficita platne bilance koja su karakterizirala ranija razdoblja (platna bilanca sistematičan je prikaz vrijednosti ekonomskih transakcija hrvatskih rezidenata s nerezidentima u određenom razdoblju), posljednjih godina Hrvatska ostvaruje višak na tekućem računu platne bilance.

Kao što se vidi na slici 3, u razdoblju od 2005. do 2009. godišnji deficiti platne bilance iznosili su od dvije do četiri milijarde eura, a u ovom ciklusu rasta ostvarujemo prosječni višak od oko dvije milijarde eura godišnje. To je suštinski različita osnova gospodarskog rasta.

Državni proračun

Nakon velikih deficita državnog proračuna i snažnog rasta javnog duga u posljednje su četiri godine javne financije u sasvim suprotnom trendu. Tako je od kraja 2014. do kraja prošle godine javni dug, promatran kao udjel u BDP-u, smanjen za 10 postotnih bodova (s 84 posto na trenutnih ispod 74 posto BDP-a), a saldo proračuna opće države iz velikih deficita prešao čak u suficit u posljednje dvije godine (slika 4.).

Prevedeno, danas čak i država troši manje nego što prihoduje, a to je situacija koju imamo prvi put od osnutka države.

Krediti i štednja

Više puta do sada spomenuto je kako je gospodarski rast u prošlom ciklusu bio zasnovan na snažnoj kreditnoj ekspanziji. Primjerice, krediti kućanstava od početka 2004. do kraja 2008. porasli su s iznosa od 55 milijardi kuna na gotovo 130 milijardi kuna!

Kao što vidimo na slici 5, toga danas ne da nema, nego ukupna zaduženost dulje vrijeme blago pada ili stagnira, a štednja nastavlja rasti (tek odnedavno krediti blago rastu pod utjecajem rasta gotovinskih kredita).

Razliku je možda najlakše vidjeti ako promatramo “neto štednju” kućanstava (štednju umanjenu za kredite). U periodu 2004.-2008. krediti kućanstvima rasli su brže od štednje u bankama te se tako neto štednja gotovo sasvim istopila - pala je ispod 10 milijardi kuna. U ovom ciklusu rasta situacija je obrnuta, neto štednja raste te danas iznosi oko 80 milijardi kuna.

Kad promotrimo sve navedeno, jasno se može uočiti suštinska razlika između ova dva ciklusa gospodarskog rasta. Dok je onaj prije 2008. bio temeljen na svekolikom zaduživanju, današnji gospodarski rast događa se uz snažno razduživanje čitave ekonomije. Zbog te fundamentalne razlike kažemo da je današnji rast BDP-a na zdravijim i održivijim temeljima nego prije, iako bi zbog niske baze sama dinamika rasta mogla i trebala biti veća.