Četiri preporuke političkoj eliti (iako će sve pogrešno shvatiti)

U ovotjednoj dnevnoj kolumni o vjerojatno neizbježnom impeachmentu američkog predsjednika Trumpa jer je političku moć koju je dobio demokratskim izborima pokušao iskoristiti za prikriveni obračun s glavnim političkim protivnikom, izašli smo s tezom da je poprilično neobični američki predsjednik samo posljedica činjenice da su ključne političke stranke desetljećima zanemarivale pa i odbijale nužne promjene sustava koji bi brojne prosječne ili siromašnije građane učinio manje socijalno anksioznim, što bi pak spriječilo daljnji razvoj hazarderskih, ali vrlo zaraznih, i desnih i lijevih, populističkih inicijativa. U istoj kolumni zbog nedostatka prostora obećali smo da ćemo političarima predstaviti neke od knjiga koje bi im mogle poslužiti za pokretanje promjena.

Gledamo li samo izuzetan rast nejednakosti i gomilanje strukturnih problema u naprednim demokracijama, očito je da i najveći moraju zauzeti drukčiju perspektivu, razmišljati, što se kaže, out of the box. S obzirom da to mainstream političari dokazano nisu u stanju, preporučit ćemo im primjere recentne literature. Nisu velike šanse da išta shvate na pravi način, ali o tome nekome drugom prilikom.

Svjetska ponuda knjiga autora s vrlo različitim znanstvenim backgroundom i visokom reputacijom koji su prepoznali nužnost sistemskog zaokreta modernog kapitalizma ekstremno je široka te je nemoguće napraviti kvalitetan presjek u jednoj kolumni. Zadržat ćemo se stoga samo na četiri preporuke, ne zato što smatramo da je riječ o najvažnijim djelima, nego o onom prepoznatljivom, logički pedantnom, ali drukčijem razmišljanju.

Za početak bi političari trebali pročitati vrlo simpatičnu knjižicu Diane Coyle, britanske ekonomistice koja trenutačno piše predivan blog, “The Enlightened Economist”, o intelektualno najuzbudljivijim knjigama današnjice, a sama je napisala “GDP: A Brief but Affectionate History”. Ta zabavna i jednostavna knjiga edukativnog karaktera ne zalaže se za sistemske promjene nego brani BDP kao najčešću i najbolju mjeru (ne)uspješnosti nacionalnih ekonomija, ali isto tako objašnjava da se taj BDP statistički konstruira, kako je to konstruiranje evoluiralo tijekom vremena te brojnim primjerima dokazuje da se s BDP-om nipošto ne može mjeriti blagostanje i uspješnost bilo kojeg društva. Za razumijevanje faličnosti metrike BDP-a, koja ima strahovit utjecaj na financije svake zemlje kroz direktne veze s nacionalnim rejtinzima te posljedično na upravljanje državama, jako su dobro došli čak i anegdotalni primjeri na koje nas je podsjetila bivša savjetnica UK Treasuryja i potpredsjednica BBC Trusta. Lako je povjerovati da će se i političari smijuljiti kad budu čitali o tome kako je šef grčkog statističkog zavoda završio u zatvoru jer nije želio po narudžbi grčkih vlasti prilagođavati visinu BDP-a i deficita, tj. omogućiti kreditima da dalje dolaze i dolaze. Lako je, isto tako, pamtljiv dio u kojem se objašnjava zašto su u Gani mogli krajem 2010. podići procjenu BDP-a za 60 posto, a u 1993. u Nigeriji, najvećoj afričkoj ekonomiji, istu procjenu podigli su za 93 posto. S obzirom da je svima bilo jasno kako se ništa znatnije nije promijenilo ni u tim afričkim zemljama ni u europskim koje su radile slične, ali ipak nešto manje dramatične statističke “prilagodbe”, onda bi čak i našim političarima za početak trebalo biti jasno da je BDP savršena mjera svega, a opet ničega, pogotovo u suvremenim društvima u kojem prestiž proizlazi iz znanja i inventivnih tehnologija. Trčanje za metrikom BDP-a, trebamo biti svjesni, samo je dio rješenja. Ako to dobro razumijemo, možemo prijeći na drugu knjigu, ali dodajmo da smo gospođu Coyle preporučili i zbog toga što prateći njezin blog o knjigama možete doznati što je novo i važno pročitati.

Na drugom mjestu političarima bismo preporučili knjigu “The Third Pillar: How Markets and The State leave The Community behind” za koju će nakon prvih nekoliko stranca pomisliti: koje naklapanje, koliko će još trajati, no, vjerojatno ćete voditi računa da je autor ipak Raghuram Rajan, profesor financija na University of Chicago, bivši guverner indijske središnje banke, glavni ekonomist i direktor istraživanja MMF-a, potpredsjednik BIS-a te autor također odlične starije knjige “Saving Capitalism from the Capitalist”. Uz sve te reference svima mora biti jasno da je riječ o prvorazrednom intelektualnom kapacitetu, a bez obzira na to što su Rajana slavni neistomišljenici (Summers) svrstali među suvremene ludite, The Financial Times uvrstio je njegovu novu knjigu među najvažnije u 2019. godini. Užitak je čitanja pratiti kako Rajan hrpetinom primjera objašnjava sve prednosti koje proizlaze iz malih, prostorno ograničenih zajednica, ali i spiralu disfunkcionalnosti kad u malim zajednicama krene po zlu. Isto tako, precizno do nemilosrdnosti objašnjava kako su, kojim mehanizmima, tržišta i država svjesno i nesvjesno pustili da lokalne zajednice upadnu u velike probleme, ne shvaćajući pri tome da će zbog toga i oni kao stupovi društva vremenom erodirati, postati krhki i klimavi. Koliko mi u Hrvatskoj obraćamo pozornost na značenje malih, bliskih lokalnih zajednica iz kojih definitivno mogu niknuti korijeni najpozitivnijih promjena? Zaluđeni nekakvim županijama zaboravljamo gledati što se zbiva u gradskim četvrtima i selima.

O preostale dvije knjige/preporuke samo telegrafski: ako grupa autora koji se s pravom deklariraju kao američki superuspješni korporativni odvjetnici, napiše knjigu “Citizen Capitalism”, u kojoj predlažu osnivanje ogromnog univerzalnog fonda kojim bi se upravljalo po kapitalističkim principima, ali bi se formirao dobrovoljnim donacijama najvećih kompanija, sve u svrhu isplate univerzalnog osobnog dohotka za sve (!) Amerikance, onda je valjda jasno da je definitivno vrijeme za promišljanje izvan konvencionalnih okvira. Ovu knjigu, među ostalim, predlažemo kako bismo upozorili da treba biti oprezan pri izboru. Zabavno je, recimo, kako nametljivo američki vrhunski korporativni odvjetnici “diskretno” na više mjesta sugeriraju svoje osobno pozicioniranje u vođenju golemog budućeg Univerzalnog fonda. Hm. Out of the box je definitivno in, ali oprezno s onima koji se jako nude. Bez obzira na taj detalj, knjiga donosi vrlo zanimljiva razmišljanja o pravnoj podlozi poduzetništva odnosno dioničarstva, koja nudi osnove za preuzimanje socijalne odgovornosti.

Zaključno samo još ovo: Jednostavno nemojte propustiti neobičnu knjigu Michaela O’Sullivana “The Leveling” koja daje, recimo tako, pogled odozgo na ekonomska, socijalna politička zbivanja na ovom našem malom planetu.