Ante Žigman, predsjednik Upravnog vijeća Hanfe: ‘Izazov mirovinskog jaza u Europi: preispitivanje budućnosti‘

Živjet ćemo dulje? Sjajno. Ali kako? Podaci Eurobarometra neumoljivo pokazuju što stvarno mislimo o svojoj budućnosti: tek 45 posto Europljana vjeruje kako će imati adekvatnu mirovinu. Odnosno mirovinu koja će biti u skladu s njihovim financijskim potrebama kada budu umirovljeni.

Takav pokazatelj ankete potvrđuje nam da u Europi postoji evidentan mirovinski jaz (engl. pension gap) s obzirom na to da većina njezinih stanovnika ovisi o državnoj mirovini.

Međugeneracijska solidarnost: povijest i budućnost

Otkuda dolazi mirovinski jaz? Jedan od glavnih razloga leži u starenju stanovništva i specifičnom tržištu rada gdje mladi sve duže studiraju i kasnije ulaze u svijet rada. Treba podsjetiti kako su državne mirovine kreirane početkom prošlog stoljeća zasnovane na potpuno drugačijim demografskim pretpostavkama: umirovljenici su živjeli kraće, a mladi ranije ulazili u svijet rada i plaćali doprinos za međugeneracijsku solidarnost. Gdje je nestala međugeneracijska solidarnost? Ona je i danas prisutna, ali se iz tih uplata generira tek 60 posto potrebnih doprinosa, dok preostali dio dolazi iz oporezivanja svih građana. Kako premostiti taj problem? Jedini održiv način jest osobna mirovinska štednja.

U Hrvatskoj imamo 2. i 3. mirovinski stup, gdje se na našim računima prikuplja obvezna i dobrovoljna mirovinska štednja, no je li to dovoljno? Postojeća razina doprinosa od 5 posto uvedena je prije 22 godine te bi trebalo raspraviti je li ona dostatna i koliko je treba povećati. Međutim, ono na što građani mogu računati, jest osobno izdvajanje za mirovinu.

U Europi tek 23 posto stanovnika sudjeluje u dodatnoj profesionalnoj mirovinskoj štednji, npr. zatvorenom mirovinskom fondu poslodavca ili sindikata, dok je samo 19 posto stanovnika odabralo neki osobni mirovinski proizvod. Jednostavna računica pokazuje da ako štedite 100 eura mjesečno (3,33 eura dnevno) i tako uplaćujete 30 godina, uštedjet ćete 74 tisuće eura uz godišnji prinos od samo 4 posto, a fondovi tog tipa uglavnom daju više. Dakle, rješenje je u razvoju kapitaliziranih mirovinskih fondova, koji će omogućiti građanima da smanje mirovinski jaz.

Ankete govore kako je gotovo 53 posto onih koji dodatno štede uvjereno da će imati adekvatnu mirovinu, nasuprot 37 posto onih koji ne štede dodatno. Kapitalizirani mirovinski fondovi važan su dugoročni izvor financiranja ekonomskog rasta te podrška razvoju zelene i digitalne tranzicije.

Edukacija i poticaji

Kako povećati broj građana koji ulažu u kapitalizirane mirovinske fondove? Prije svega važno je dobro informirati radno sposobno stanovništvo o sadašnjim uplatama i budućim mirovinama, i to što prije u radnoj dobi. Naime, kao što pokazuje gornja brza kalkulacija, s mirovinskom štednjom potrebno je krenuti na vrijeme jer tada i mali iznosi uplate u konačnici stvaraju veliku vrijednost.

Na razini Europske unije od svake se zemlje članice traži da uspostavi sustav praćenja mirovina, kao što je u Hrvatskoj projekt Moja mirovina. Taj projekt zaživio je ove godine i pomoću njega svaki radno sposoban zaposleni građanin može doznati kako izgleda njegova potencijalna buduća mirovina. U skladu s tim može se donijeti zaključak je li mirovina iz 1. i 2. mirovinskog stupa adekvatna i je li potrebno štedjeti u trećem stupu da se ostvari odgovarajuća mirovina.

Druga mjera koja se može uvesti kako bismo jednog dana imali adekvatne mirovine jest automatsko članstvo u dobrovoljnom mirovinskom fondu u koji bi se uplaćivao postotak od plaće na osobni mirovinski račun. Zbog slobode izbora na koji svi imamo pravo zaposlenik može prestati uplaćivati kada to želi, ali bi postojala mogućnost da se ponovno vrati i uplaćuje na svoj osobni mirovinski račun. Važan su segment poticanja zaposlenika da ostanu u dobrovoljnoj štednji i poticaji države, koji u Hrvatskoj postoje već danas i povezani su s uplatama pojedinca. U tom smislu također bi bilo potrebno preispitati iznos koji se isplaćuje kao poticaj za dobrovoljnu mirovinsku štednju.

Uz navedene mjere nužno je kontinuirano i trajno educiranje svih građana, a posebno mladih, o važnosti mirovinske štednje. Činjenica je da se građani tek nekoliko godina prije mirovine počinju zanimati za pitanja svoje osobne mirovine. U tom smislu obvezu edukacije građana uz Ministarstvo financija i Hanfu imaju i mirovinski fondovi. Građani moraju imati znanja i vještine potrebne za donošenje financijskih odluka, bilo da se radi o odlučivanju hoće li otvoriti bankovni račun, podići kredit, investirati ili štedjeti za mirovinu. Svatko bi trebao moći razumjeti osnovne rizike povezane s ulaganjem novca.

Jačanje mirovinskog sustava: perspektiva Hrvatske u Europi

Hrvatski mirovinski sustav koji počiva na tri stupa dobiva pozitivnu ocjenu od svih relevantnih međunarodnih financijskih i drugih institucija. I OECD ga je u pristupnim pregovorima ocijenio pozitivno, a u mnogim se izvještajima pohvaljuje očuvanje takvog mirovinskog sustava. Međutim, potrebno je jačati mirovinski sustav na način da jamči adekvatne mirovine budućim umirovljenicima. Hrvatski obvezni mirovinski fondovi ostvarili su prosječni godišnji prinos od preko 5 posto, čime su pokazali da je moguće očuvati realnu vrijednost ušteđenih sredstava.

Europski mirovinski sustav ima okvir u paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP), koji dosada nije zaživio zbog niskih prinosa. Međutim, nakon što su prinosi porasli, očekuje se kako će investicijska društva biti spremnija kreirati PEPP-ove, a to očekujemo i u Hrvatskoj. Naime, važno je svim građanima ponuditi atraktivnu opciju za njihov mirovinski prihod i osigurati da se mirovinska štednja produktivno ulaže.

Također je potrebno osigurati okvir koji će još više potaknuti poslodavce da se radi zadržavanja svojih zaposlenika intenzivnije uključe u rast njihove mirovinske štednje.

Sloboda izbora kako ćemo živjeti je na nama

Nedvojbeno se može zaključiti kako je potrebno nadopuniti prvi stup individualnom mirovinskom štednjom kako bi se postigla tri cilja: zaustavljanje povećanja deficita, osiguravanje adekvatnijih mirovina u budućnosti te pružanje osjećaja materijalne sigurnosti u trećoj dobi.

Materijalna sigurnost i naše osobno zdravlje uz sve je nacionalne politike i sustave primarno važno nama samima. Sada sigurno znamo da ćemo u prosjeku živjeti duže, no pitanje je kako ćemo iskoristiti godine pred nama. Nekome je od nas i rad nakon 70. godine života privlačan, a nekom drugome umirovljenje pak donosi prilike za novi početak. Koju god varijantu odabrali, štednja i očuvanje vlastitog zdravlja imaju smisla jer samo vi znate kakvi želite biti u zlatnim godinama.