Ozbiljno pogoršanje javnih financija kao posljedica pandemije ponovno je otvorilo raspravu o potrebi reforme fiskalnih pravila EU, koja se ionako često krše i slabo poštuju. Ministri financija eurozone krenuli su od toga da sankcije nisu bile ni od kakve koristi. Kako bi smirile financijska tržišta kad je dužnička kriza dosegnula vrhunac, 2011. godine zemlje eurozone složile su se da financijske sankcije za prekomjerne deficite i dug treba učiniti automatskim te manje podložnim političkoj diskreciji. Također, uvele su mogućnost novčanih kazni za vlade koje ne rješavaju druge ekonomske neravnoteže, kao što su pretjeran jaz na tekućem računu ili suficit.
No, unatoč stalnim kršenjima pravila zaduživanja (Francuska, Italija, Španjolska, Portugal), kao i uporno velikim viškovima na tekućem računu (Njemačke), Europska komisija nikad se nije odlučila za kažnjavanje. Dužnosnici eurozone sada imaju drugačiji plan. Naglasak ne bi bio na jačoj provedbi, nego na prilagodbi okvira naučenim lekcijama i novim okolnostima, kao što je veliki investicijski plan EU za "zeleno" gospodarstvo, ali i činjenica da su nakon pandemije neke zemlje eurozone opterećene toliko velikim javnim dugom da ga nije moguće smanjiti u skladu s trenutačnim zahtjevima, a da se gospodarstva ne gurnu u recesiju.
Ciljevi iz 1992
Neke ideje reformiranja pravila koje su na stolu uključuju individualno definiran put smanjenja duga za svaku zemlju eurozone, umjesto sadašnjeg, općeg pravila za sve. "Ovaj put prihvaćamo to da provedba pravila ovisi o nacionalnom vlasništvu i veliki dio rasprave vodi se o tome kako ojačati to vlasništvo", rekao je visoki dužnosnik eurozone za Reuters. To znači da bi svaka zemlja morala predvoditi proces smanjivanja duga, umjesto da joj bude nametnut.
Trenutačni ciljevi javnog duga i deficita datiraju iz 1992. godine, kad su Ugovorom iz Maastrichta postavljeni zahtjevi za pristup jedinstvenoj valuti, a oni su uključeni i u Pakt o stabilnosti i rastu koji je usvojen 1997. godine. Gornja granica javnog duga postavljena je na 60 posto BDP-a, što se podudara s europskim prosjekom iz 1990-ih.
Postizanje tog cilja očekivalo se u srednjem roku ako se proračunski deficit ograniči na tri posto BDP-a. U pozadini postavljenih pravila, k tome, bile su visoke stope ekonomskog rasta (pet posto) i niska razina duga, što je daleko od sadašnje situacije. Prema posljednjim podacima Eurostata, javni dug u eurozoni iznosi 98,2 posto BDP-a, a u EU 90,9 posto.
Kako bi se zemljama omogućilo da fiskalnim mjerama pomažu gospodarstvo, Europska komisija suspendirala je tijekom pandemije, do kraja 2022. godine, pravila Pakta o stabilnosti i rastu. istodobno, sredinom listopada prošle godine pokrenula je javnu raspravu o reformi fiskalnih pravila koja su u južnim članicama EU kritizirana i prije krize kao previše restriktivna. Mišljenje o tome u kojem bi smjeru trebala ići reforma, Mario Draghi i Emmanuel Macron, talijanski premijer i francuski predsjednik, iznijeli su u zajedničkoj kolumni objavljenoj uoči Božića u Financial Timesu.
Zajednički odgovor
"Europsku uniju često su optuživali da u krizi radi premalo i prekasno, ali zajednički odgovor na pandemiju covida-19 pokazao je suprotno, "snagu odvažnih mjera koje su poduzete na vrijeme", pišu dvojica čelnika.
Postojeća fiskalna pravila EU oni ocjenjuju previše nejasnim i pretjerano složenim, jer su sputavala djelovanje vlada tijekom kriza i preopterećivala monetarnu politiku.
"Nema sumnje da moramo smanjiti razinu zaduženosti. Ali ne možemo očekivati da ćemo to učiniti višim porezima ili neodrživim rezovima socijalne potrošnje, niti možemo ugušiti rast neodrživom fiskalnom prilagodbom. Umjesto toga, naša je strategija obuzdati tekuću javnu potrošnju razumnim strukturnim reformama", navode. Reforma tzv. maastrichtskih kriterija trebala bi biti jedan od prioriteta francuskog predsjedanja EU. Važnim se smatra poboljšati transparentnost pravila, smanjiti njihovu složenost i ojačati ulogu institucija odgovornih za fiskalni nadzor stvaranjem poticaja i mehanizama za promicanje usklađenosti.
S druge strane, tzv. fiskalni jastrebovi, skupina zemalja u kojoj su najglasnije Nizozemska i Austrija, nisu sklone ublažavanju ograničenja i labavljenju fiskalne discipline. Izvršni potpredsjednik Komisije za gospodarstvo Valdis Dombrovskis, pak, ističe potrebu za smanjenjem javnog duga u zemljama članicama, ali na "održiv način". Komisija želi saslušati mišljenja svih sudionika u javnoj raspravi, a potom bi trebala predložiti pravila do početka 2023.
Ostvari li se Vladin plan, dotad bi Hrvatska trebala biti članica eurozone koja će ispuniti "suspendirane" maastrichtske kriterije. Sve donedavno u fokusu je bilo ispunjavanje fiskalnih kriterija, javnog duga i proračunskog deficita, a sada je razina inflacije, koja mora biti blizu stope zabilježene u trima državama članicama koje su najuspješnije u smislu stabilnosti cijena. Kad je riječ o javnom dugu, koji je u Hrvatskoj u pandemiji dosegnuo 87,4 posto, godišnje smanjenje mora biti najmanje za jednu dvadesetinu razlike između stvarnog duga i granice od 60 posto. Ministar financija Zdravko Marić smatra da će na taj kriterij sigurno moći "staviti kvačicu".
