Najnovija Studija Europskog parlamenta o stanju otoka i njihovoj ulozi u budućnosti ustvrdila je kako ne postoji sustavna ili usklađena lista potreba neophodnih za razvoj otoka u Europskoj uniji. Studija istražuje specifičnosti otoka kao najudaljenijih EU regija, uključuje pregled političkih odgovora na posebne izazove otoka te predlaže neke preporuke i rješenja problema. Također uključuje izazove vezane uz postojeća sredstva za razvoj.
Prema ovoj Studiji, ključna područja djelovanja EU koja su vezana za otoke su ulaganje u osnovnu infrastrukturu, razvoj takozvanih SGI-a odnosno usluga od općeg interesa koje primjerice obuhvaćaju javni prijevoz, poštanske usluge i zdravstvo. Djelovanje EU treba usmjeriti na razvoj održivog, manje sezonski ovisnog i raznovrsnijega gospodarstva.Turizam na otocima treba se razvijati na održivi način, a u svemu ovome nužno je poboljšati razmjenu informacija i iskustva te osigurati dodatnu tehničku podršku otočnom stanovništvu.
"Studija se na kvalitetan način bavi sa specifičnostima otoka i najudaljenijih regija EU te pozdravljam činjenicu što je napravljena. U studiji se identificiraju trenutni problemi i izazovi otočnih područja, obrađuju se načini njihova razvoja te se predlažu konkretne preporuke i potencijalna rješenja s ciljem poboljšanja kvalitete života ljudi na otocima", mišljenja je Tomislav Sokol, zastupnik u EU parlamentu.
Na temelju podataka Eurostata iz 2020., podataka Europske unije, Statističke teritorijalne jedinice (NUTS), Europske otočne regije, ako isključimo otoke koji su dio regije kontinentalne Europe, raspolažu podatkom da na otocima ima stalno prebivalište više od 20,5 milijuna stanovnika. Otočno stanovništvo čini 4,6 posto stanovništva EU. Osim podataka iz ovih izvora, nedostaju točni statistički podaci o stanovništvu otoka, tako da su za potpuno razumijevanje situacije nužni precizniji podaci.
Posebna područja
Zbog raznolikosti otoka nema zajedničke europske strategija za sve njih. Na razini Europske unije interese otoka zastupa nekoliko organizacija, koje su ujedno i baza za suradnju u projekte i druge inicijative. Kako otoke prvenstveno karakterizira fizička odvojenost od kopna, postoji jedinstveno stajalište da su mnogi izazovi s kojima se susreću stanovnici otoka trajno uvjetovani ovisnošću o pomorskom i zračnom prijevozu.
Za većinu otočnih područja još uvijek su neophodna ulaganja u osnovnu infrastrukturu kao što su cestovna infrastruktura, vodoopskrba i objekti potrebni za zbrinjavanje otpada. Usluge od općeg interesa također (SGI) nisu potpuno razvijene, što dovodi do određenih migracijskih trendova. Tomislav Sokol, zastupnik u EU parlamentu, pojašnjava kako su otoci u zakonodavstvu EU prepoznati kao posebna područja, jer njihova izolacija i udaljenost predstavljaju specifične razvojne izazove.
"Unija za razvoj, očuvanje i održivost otoka može doprinijeti financijskim sredstvima, naročito sredstvima kohezijske politike", pojašnjava Sokol.
Što se tiče hrvatskih otoka, napominje da je donesen novi Zakon o otocima krajem 2018., te da je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije nedavno predstavilo nacrt Nacionalnog plana razvoja otoka 2021.-2027., koji predstavlja srednjoročni akt strateškog planiranja razvoja otoka od nacionalnog značenja, čime se stvara podloga za sustavan pristup ulaganjima na području otoka u srednjoročnoj perspektivi iz svih izvora financiranja, između ostalog i korištenjem bespovratnih sredstava EU.
Sokol dodaje da su glavni problemi s kojima se stanovnici otoka suočavaju nedostatak osnovne zdravstvene i obrazovne infrastrukture, nedostatak radne snage, prometna povezanost i održivost gospodarskih djelatnosti koje nisu isključivo sezonske.
Prostor za napredak
Zastupnik u EU parlamentu Tonino Picula naglašava da Izvješće o stanju na otocima EU i budućim izazovima samo potvrđuje ono što su on i nekolicina zastupnika u Europskom parlamentu zastupali još od 2014. godine. To je da otoci dijele slične probleme bez obzira na kojem moru i u kojoj državi članici se nalazili te da postoji dovoljno razloga za kreiranje zajedničke europske politike prema europskim otocima.
Picula podsjeća da za takvu politiku postoji i osnova u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije. Konkretno, članak 174., između ostalog, navodi da će Europska unija osobito nastojati smanjiti razlike među različitim regijama i zaostalost regija u najnepovoljnijem položaju, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, pogranične i planinske regije.
"Studija ispravno podsjeća da države članice imaju ovlasti prilagoditi operativne programe potrebama svojih otoka te čak i donositi zasebne zakone. Hrvatska je uz Finsku jedina članica EU koja ima zaseban Zakon o otocima koji, kao što to često kod nas biva, zapinje u provedbi. Nažalost, još uvijek nemamo dobro postavljene ciljeve i mjerljive pokazatelje kojima bismo mjerili njihovo ostvarenje. U smislu hrvatske otočne politike, imamo još puno prostora za napredak", ističe Tonino Picula.
