Danas diljem EU više od 28 milijuna ljudi, većinom mlađih generacija, radi putem digitalnih platformi. Procjenjuje se da će do 2025. ta brojka narasti na 43 milijuna. U Hrvatskoj, prema nekim procjenama, oko 40.000 ljudi radi kao dostavljač ili taksist, odnosno platformski radnik. Dio ih radi kao povremeni djelatnik ili kao studentski posao, a dio kao stalni zaposlenici iako nemaju prava stalnih zaposlenika.
Prema podacima HUP-a, dostavljači u Hrvatskoj zarađuju više od zakonske minimalne plaće u prosjeku, a njih 55 posto radi manje od 20 sati tjedno. Uzmemo li u konzervativnu računicu da svaki od 40.000 platformskih radnika u prosjeku zaradi oko 5000 kuna mjesečno (iako neki zarade i dva ili tri puta više), na godišnjoj razini to dolazi na ukupno 2,4 milijarde kuna koje se u Hrvatskoj ostvaruju samo platformskim radom – u velikoj mjeri izvan nadzor države.
Socijalne naknade
Zato se, među ostalim, na razini Europske unije ide na reguliranje takvog oblika rada. Naime, Europski parlament je u rujnu prošle godine donio rezoluciju kojom zahtijevaju da osobe koji rade preko digitalne platforme imaju ista prava kao i zaposlene osobe. Rezolucija, koja je usvojena velikom većinom na parlamentarnoj sjednici, poziva na stvaranje europskog okvira koji bi platformskim radnicima zajamčio istu razinu socijalne zaštite kao i radnicima iste kategorije koji ne rade preko platformi. Zastupnica Sunčana Glavak tada je istaknula kako se pravna nesigurnost u državama članicama što se tiče kombiniranja redovnog radnog odnosa s radom putem platformi treba riješiti uz poštivanje načela supsidijarnosti i različite pristupe država članica.
- Budući da je Hrvatska turistička zemlja, zalažem se za posebnu zaštitu radnika putem platformi u sektoru turizma i prometa - istaknula je Glavak, koja smatra da je regulacija tog tržišta rada nužna.
Ukratko, novim pravilima trebalo bi se osigurati da osobe koje rade putem digitalnih radnih platformi mogu uživati radna prava i socijalne naknade na koja imaju pravo. Dobit će i dodatnu zaštitu s obzirom na upotrebu algoritamskog upravljanja (tj. automatiziranih sustava koji podržavaju ili zamjenjuju upravljačke funkcije na radnome mjestu). Zajednički skup pravila EU trebao bi pružiti veću pravnu sigurnost, čime će se digitalnim radnim platformama omogućiti da u potpunosti iskoriste gospodarski potencijal jedinstvenog tržišta i jednake uvjete.
U Hrvatskoj, pak, prava platformskih radnika trebala bi se regulirati novim Zakonom o radu koji je u pripremi, a trebao bi biti donesen do ljeta ove godine. Naime, 80 posto radnika za Uber, Bolt, Glovo i Wolt u Hrvatskoj radi preko tzv. agregatora, odnosno tvrtki posrednika koje ih zapošljavaju na razne načine, a čime dostavljači i vozači nisu formalni zaposlenici platforme. Hrvatski bi zakon, kako se sada spekulira, zaradu ograničio do određenog iznosa i ostavio u domeni fleksibilnog.
Konkretno, zaradu ograničenu na tri puta 60 posto minimalne plaće u razdoblju od tri mjeseca. Za takav rad onda neće biti nužno sklapanje ugovora o radu, kao ni popratne obaveze za poslodavce. No za zaradu veću od toga bi se dostavljača ili taksista primalo u radni odnos.
Radno vrijeme
No, kako će to utjecati na platforme koje su navikle, kako ih sindikati optužuju, "skrivati" se iza tvrtki agregatora i samozapošljavanja radnika, a istovremeno uzimati svojih 25 ili 30 posto provizije bez dodatnih troškova? Hoće li, na razini EU, zabilježiti pad ako će morati dio te ogromne radne snage, oko 30 milijuna ljudi, uzeti u stalno zaposlenje? Možda, ali ne vjerojatno.
Dostavljači i taksisti će vjerojatno ostati u istim tvrtkama agregatorima, ali će morati biti zaposleni na puno radno vrijeme ili pola radnog vremena, već kako rade. To će utjecati poglavito na prihod tih tvrtki i radnika, ali manje na platforme koje imaju standardan udjel provizije na svaku dostavu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....