Još od djetinjstva, Dragica Jović slušala je priče o tome kako kamena okna probijena u oštrim stijenama kanjona Velike Paklenice u svojoj unutrašnjosti kriju veliku priču. Na ogromnoj klisuri koja se uzdiže prema nebu, na mjestu gdje ne postoji ništa osim vapnenačkih gromada, ti zatvoreni ulazi desetljećima su ostali vidljivi kao jedini svjedok nevjerojatnog građevinskog pothvata u samom planinskom masivu. No, više od toga - s kojim su ciljem probijane stijene i što se nalazi u njihovoj unutrašnjosti - nitko nije znao. Bila je to vojna tajna koja se strogo čuvala punih 40 godina.
- U tih dvije godine, od 1950. do 1952. koliko su trajali radovi, park je bio u potpunosti zatvoren. Lokalno stanovništvo vidjelo je u kanjonu samo tadašnju vojsku, JNA, ali nitko nije znao što se tamo radilo niti se o tome govorilo - prisjeća se Dragica koja je odrasla u susjednom Starigradu, a u Paklenici je počela raditi kao srednjoškolka sredinom 80-ih godina. Još uvijek se dobro sjeća 1991. godine kada su okna u stijenama konačno otvorena, a iza njih otkriven nevjerojatan sklop hodnika, skloništa i dvorana iskopanih doslovno u kamenoj klisuri. Bio je to cijeli jedan podzemni grad na gotovo dvije tisuće metara četvornih!
U njemu su bila postavljena vrata, pločice, čak i cisterna za vodu te dovod zraka na vrhu litice. Izvedba je fascinantna i za današnje, tehnološki puno naprednije, vrijeme. U međuvremenu se saznalo kako je podzemno sklonište iskopano nakon što je Tito pao u nemilost Staljina i vrhuške SSSR-a, pa je u strahu od ruske invazije 1950. godine donesena odluka o hitnoj izgradnji niza ovakvih objekata.
Tragovi prošlosti
Ovo sklonište u Paklenici bilo je posebno zanimljivo jer se ulaz nije mogao napasti zrakoplovima, a kamena litica odlično je štitila tunele u dubini od osamdeset metara. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, radovi su naglo obustavljeni i na sve se zaboravilo do početka Domovinskog rata kada su podzemni tuneli, kasnije prozvani Titovim tunelima, služili za potrebe Hrvatske vojske. S krajem rata, prepušteni su na upravljanje Nacionalnom parku Paklenica.
Više od 20 godina kasnije, 20. srpnja ove godine, na tom mjestu otvoren je spektakularni "Podzemni grad Paklenice", moderan i interaktivan posjetiteljski centar koji je uređen kao dio velikog europskog projekta "Podzemni grad u srcu Velebita: razvoj cjelogodišnjeg održivog i sigurnog turizma u NP Paklenica i širem velebitskom području". Projekt je zajedno s partnerima, Hrvatskom gorskom službom spašavanja (HGSS) i Klasterom za eko-društvene inovacije CEDRA Split, provela Javna ustanova Nacionalni park Paklenica. Sufinancirala ga je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Vrijedan je 33.918.221,30 kuna, od čega dodijeljena bespovratna sredstva iznose 19.469.497,06 kuna.
Tri mjeseca od službenog otvorenja, razgledavamo svjetlosni tunel i dvorane Podzemnog grada. Radni je dan, posjetitelja ima taman dovoljno da ne bude gužva, a u pozadini osluškujemo zvukove bure mitskog Velebita kroz jednu od brojnih multimedijalnih aplikacija u ovom sjajno opremljenom podzemnom muzeju.
Glavni vodič nam je upravo Dragica Jović. Ona je danas voditeljica Službe za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost u Nacionalnom parku Paklenica i jedna od članica projektnog tima ovog velikog europskog projekta koji inovativnom, atraktivnom i edukativnom izložbom donosi jedinstvenu i najopsežniju interpretaciju i prezentaciju planine Velebit, predstavljajući njegove prirodne fenomene i povijest života ljudi.
Angažirano jako puno ljudi
Kreativno osmišljenim i jedinstvenim rekreativnim i edukativnim sadržajima ovaj projekt ustoličuje Paklenicu kao najznačajnije penjačko središte u ovom dijelu Europe, a odaje priznanje i jednoj od najpožrtvovnijih i najplemenitijih organizacija na ovim prostorima – Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Po prvi puta sve je na jednom mjestu.
- U šali znam reći da je ovo jedan od najdužih gradnji u Hrvatskoj jer nam je trebalo 22 godine da u potpunosti uredimo svaki segment Podzemnog grada. Ali nitko nije znao što nas čeka kad smo krenuli u njegovu provedbu. Jako puno ljudi je na njemu bilo angažirano, napravljene su brojne tehničke predradnje da bi uopće krenuli s osmišljavanjem sadržaja. Uz brojne elemente koji su sami po sebi bili izazovni, usred svega nam se dogodila pandemija i lock down. Zastoj materijala, zabrana radova, more problema ukratko. Ali sada, kad je sve završeno, osjećam ponos. Pogotovo zbog reakcija lokalne zajednice, jer ipak smo mi usmjereni jedni na druge i jedni prema drugima najkritičniji. Evo, baš jučer smo dobili još jednu pohvalu kako je sve još ljepše nego na fotografijama - smije se Natalija Andačić, ravnateljica Nacionalnog parka Paklenica, ujedno i voditeljica zadnje faze ovog velikog projekta.
Prije nje, još su tri ravnatelja radila na njegovoj provedbi. Ugovor za zadnju fazu kojom je konačno sve završeno potpisan je 4.4.2018. godine, a provedba je trajala do 30.06. 2022. godine.
Kroz to vrijeme proveden je niz aktivnosti zaštite i valorizacije prirodne baštine kroz razvoj prikladnih oblika turizma za podvelebitsko područje te je nabavljena i vrijedna oprema za potrebe spašavanja i održan niz edukacija u svrhu podizanja kapaciteta. Brojni stručnjaci koji Paklenicu doživljavaju kao svoj dom, sudjelovali su i pomagali na osmišljavaju sadržaja, o čemu najbolje svjedoče bogatstvo i raznolikost postava.
Posjetitelje već na ulazu dočekuje svjetlosni tunel koji ih bojama i zvukovima prirode uvodi u mistični svijet Podzemnog grada. U tri dvorane prezentirana je bogata prirodna i kulturna baština ovog područja te predstavljena povijest penjanja kroz brojne multimedijalne sadržaje. Tu je umjetna špilja u kojoj s UV lampom možete pratiti tragove špiljskog medvjeda, veliki herbarij, te brojni interaktivni sadržaji i video igre, poput leta iznad Velebita, koje su jednako zanimljive djeci i odraslima.
Posjetitelj može iskušati i jačinu velebitske bure, ali i saznati sve o prirodnim fenomenima na ovom, po mnogo čemu jedinstvenom prostoru koji u sebi, međutim, krije i brojne opasnosti. Zato ne čudi što baš u Nacionalnom parku Pakelnica Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) ima najduži staž organiziranih dežurstava. Zahvaljujući ovom projektu konačno su dobili i prostor koji zaslužuju.
Jana Mijailović, poznata hrvatska alpinistica, u Paklenici radi kao koordinator dežurstava gorskih spasitelja, a ujedno je i jedna od autorica elaborata sigurnosti HGSS-a koji je napravljen baš za ovaj projekt. Zatvorene i vlažne tunele nekad je s kolegama istraživala spuštajući se kroz ventilacijski otvor, a danas u tom prostoru HGSS po prvi put ima svoju uređenu oružarnicu.
- Najveći dio ove kvalitetne opreme nabavljen je baš zahvaljujući projektu Podzemni grad. Konačno imamo mjesto gdje možemo dežurati, a da nismo pod vedrim nebom. Na ovaj način, samom prisutnošću, možemo osvijestiti i informirati posjetitelje kako smanjiti broj intervencija. Jer naš cilj jest da budemo ovdje, ali da nas ljudi ne trebaju - govori nam Jana dok obilazimo oružarnicu HGSS-a. Uz unutašnji prostor, uređena je i pristupna staza od parkirališta do ulaza te je nabavljen električni turistički vlak.
Mjesto okupljanja
No, vrijednost Podzemnog grada nemoguće je mjeriti samo kroz infrastrukturu.
Ranko Milić i njegova ekipa iz splitske CEDRE, clustera za eko-društvene inovacije i razvoj, na ovom su projektu bili zaduženi za takozvane soft aktivnosti.
- Ovi tuneli danas su mjesto okupljanja, educiranja, animiranja i informiranja, ne samo posjetitelja već cijele lokalne zajednice. Kroz projekt je educiran cijeli niz sudionika, od lokalnih OPG-ova do vodiča, odrađene su brojne radionice i promotivne aktivnosti, a sva sa željom da se Velebit, kao mitsko mjesto Hrvata, prepozna i kao mjesto osvještavanja ljepote. I važnosti da se ta ljepota ekonomski kapitalizira na kvalitetniji i ekološki prihvatljiv način - kaže Milić.
Sve veći interes posjetitelja, ali i lokalne zajednice s kojom ovaj projekt živi, svjedoči o tome da je Podzemni grad u srcu Velebita prepoznat upravo na taj način: kao destinacija održivog turizma i kvalitetnog upravljanja koje će očuvati njegovu jedinstvenost.
