Ove stranice pripadaju predviđanjima za 2024., na kojima raščlanjujući geopolitička i makroekonomska kretanja analiziramo što će i kako usmjeriti naša poduzeća u još jednoj turbulentnoj godini prepunoj globalnih i domaćih silnica. Ipak, započet ću referencom na otrežnjujući ručak koji je AmCham organizirao na temu direktnih stranih ulaganja s fokusom na produktivnost. Svjetska banka je tijekom 2023. godine objavila odličnu analizu produktivnosti hrvatskog gospodarstva. Izrazito cijenimo jasnoću i preciznost njezinih analiza i zamolili smo ih da pripreme prezentaciju za naš tradicionalni ručak na temu direktnih stranih ulaganja s osvrtom na utjecaj poduzeća u stanom vlasništvu na hrvatsku produktivnost. I dok s pravom Hrvatska može biti zadovoljna gospodarskim rastom posljednjih nekoliko godina i konvergencijom dohotka prema prosjeku EU, ostaje gorka istina da hrvatska produktivnost raste sporo i da nismo riješili ključni problem koji nas odvaja od bržeg rasta plaća i europske konkurentnosti. Tajna nije u strukturi hrvatskog gospodarstva, kako obično mislimo.
Naime, prema Svjetskoj banci i sa strukturom gospodarstva poput Njemačke, Hrvatska bi imala 55 posto slabiju produktivnost. Slabo ulaganje u istraživanje i razvoj, nedovoljno usvajanje tehnologije, ali i nedostatne menadžerske vještine i zahtjevno poslovno okruženje ključ su za nadoknađivanje jaza koji Hrvatsku dijeli od razvijenijih gospodarstava, pri čemu se zaostajanje jasno vidi (ne samo) u prerađivačkoj industriji, na koju smo ponosni kao rijetki preživjeli industrijski sektor. Jasno je da se radi o vlastitoj domaćoj zadaći i da vrijeme bez pravih promjena tj. značajnih ulaganja u inovaciju i usvajanje tehnologija, bez rigorozne edukacije i selekcije menadžmenta radi protiv nas. Sve druge makroekonomske okolnosti svijeta oko nas jesu bitne, ali ne ako odvraćaju pozornost od očitog izazova koji ne može riješiti nitko drugi do hrvatski gospodarstvenici. S druge je strane pitanje fokusa, usmjerenosti da dio nedostatka kompenziramo kvalitetnim i preciznim privlačenjem direktnih stranih ulaganja koja donose višu produktivnost u zemlju i prenose je na vlastite zaposlenike i dobavljače. Za rješavanje ovog ključnog problema trebalo bi simultano raditi unutar domaćih poduzeća, privući ona strana koja će donijeti dodatnu produktivnost u zemlju, raditi na jednostavnom, transparentnom poslovnom okruženju na kojem će tržište nagraditi najbolje, te dugoročno upregnuti snage u razvoj izvrsnog obrazovnog sustava. Stoga, ako mogu nešto poželjeti za 2024., onda je to da ovaj problem prepoznamo kao ključan i upregnemo snage i u privatnom sektoru i na razini javnih politika za njegovo rješavanje. Što god nam donijela 2024., iz svega navedenog jasno je vidljivo da će rješenje biti u ljudima i tehnologiji kao katalizatoru promjena.
I dok se mnogi boje da će tehnologija istisnuti ljude, vjerojatniji je scenarij da će zahtjevi prema ljudima biti sve veći. Ne nužno u smislu količine posla koliko potreba za novim vještinama i prilagodbe agilnom načinu rada u svijetu punom nepredvidljivosti. Već godinama istraživanja poslovne klime koja provodi AmCham ukazuju na to da je nedostatak odgovarajuće radne snage među ključnim čimbenicima koji ograničavaju poslovanje. Godinama se zalažemo za daljnje rasterećenje rada u svim razredima dohotka, za povećanje neoporezivih primitaka te za omogućavanje opcijskih dionica. Pohvala Ministarstvu financija za odličnu vijest da 2024. započinjemo korak bliže zdravom poduzetničkom ekosustavu koji može nagrađivati zaposlenike ne samo opcijskim dionicama nego i udjelima u društvima s ograničenom odgovornošću. Napravit će to razliku na hrvatskoj startup sceni, čineći je bogatijom za ključni alat u zadržavanju važnih zaposlenika - mogućnosti da svoj uspjeh vežu uz uspjeh poduzeća. Zalog je to za više upornosti u inovacijama i novim poslovnim modelima kojih nema bez ideja i talenta niti ekosustava koji će ih poticati.
Gotovo je šokantna nepredvidljivost svijeta koji se naočigled mijenja posljednjih godina. Mijenjaju se odnosi političke moći, klimatske i tehnološke promjene stvaraju nove rizike i prilike, migracije mijenjaju strukturu radne snage, ratovi, bili blizu ili daleko, efektom leptira utječu na odnose ponude i potražnje, lance opskrbe i još jednom potvrđuju da je svijet globaliziran. Gospodarska je kretanja sve teže predvidjeti i razumjeti. Unutar takvih tektonskih promjena, horizont predviđanja u poslovnom svijetu teško da može prelaziti dvije, tri godine, a sigurno je samo da promjene postaju sve brže. Naočigled se mijenja način na koji radimo i gdje radimo, mijenjaju se potrebne vještine zaposlenih, nove generacije koje ulaze na tržište rada zahtijevaju nove vještine upravljanja. Gledajući kako riješiti akutni hrvatski problem produktivnosti i kako odgovoriti na nesmiljenu brzinu promjena, odgovor je isti - obrazovanje ljudi i primjena tehnologije. I dok znamo da je umjetna inteligencija već ovdje i da utječe na konkurentnost globalnih igrača, a to znači i na odnose na lokalnom tržištu, mi smo tek implementirali vaučere za digitalizaciju. Svijest o brzini promjena i o važnosti brze prilagodbe treba biti prvi instinkt za opstanak. Nisam sigurna da je svijest o hitnosti doista prisutna na hrvatskom tržištu. Da jest, već bismo dublje uronili u cjeloživotno učenje. Iako smo pojam uredno usvojili i s nama je već godinama, te ga hranimo povremenim edukacijama, do sada je već svaki menadžer stariji od 30 trebao potpuno obnoviti svoj set znanja i vještina u odnosu na sveučilišnu diplomu. Jesmo li? Pred nama je potpuno nov i nepoznat svijet, s novim tehnološkim izazovima i valovima mladih zaposlenika čiji nas skup vrijednosti i vještina iznenađuju, neke od njih pozitivno, a neke negativno. Stoga je, ako je promjena riječ koja će obilježiti ovo razdoblje, najbolje krenuti od sebe i propitati jesmo li adekvatno opremljeni znanjima i vještinama za izazove koji su pred nama, a onda jednako visok standard vještina omogućiti i zaposlenicima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....