Željko Lovrinčević: 'Bez poreza na nekretnine nema ni manjeg poreza na plaće'

Ministar financija Zdravko Marić do kraja mjeseca trebao bi imati dovršen paket mjera za daljnje porezno rasterećenje, kako bi od iduće godine na snagu stupili potrebni zakoni iz porezne domene, no ne treba očekivati da će nastavak te reforme donijeti toliko puno benefita koje je donijela prva sveobuhvatna reforma.

Zaključujemo to nakon razgovora s jednim od naših najuglednijih ekonomista, Željkom Lovrinčevićem s Ekonomskog instituta, koji je sudjelovao i u prvoj radnoj skupini za poreznu reformu. Lovrinčević tako upozorava na brojna ograničenja s kojima se Hrvatska suočava, pa zbog toga ne treba očekivati “spektakl”, iako će se prostor za određeno daljnje porezno rasterećenje sigurno naći.

Kao prvo, ističe Lovrinčević, Hrvatska je propustila donijeti jedan krovni zakon uz pomoć kojeg bi se moglo očekivati značajnije porezno rasterećenje rada, a to je Zakon o porezu na nekretnine kao potencijalni prihod jedinica lokalne samouprave. Da smo se na to odlučili, onda bi i mjesta za daljnje smanjenje poreza na dohodak bilo jer je to izvorni prihod lokalnih sredina. No, premijer Andrej Plenković populistički je odustao od uvođenja poreza na nekretnine, što zbog pobune u javnosti, što zbog pritiska HNS-a, koji se tome protivio i u bivšoj Milanovićevoj Vladi. Neki bi zlobnici rekli da je to zato što sami članovi HNS-a imaju velik broj nekretnina.

Teritorijalna reforma

Kao bitnu stavku ograničenja u nastavku porezne reforme Lovrinčević navodi i to što nismo proveli teritorijalni preustroj.

- Velik broj lokalnih jedinica nema svoj izvorni prihod, a daljnje rasterećenje plaća još smanjuje broj poreznih obveznika i povećava broj jedinica koje praktički nemaju nikakav prihod, bilo od poreza na dohodak, bilo od prireza, a ni od poreza na imovinu – kaže Lovrinčević.

Hrvatska i sada ima među najnižim efektivnim stopama poreza na dohodak u Europi, koja iznosi oko 6,5 posto, jer je velik broj izuzetih iz tih poreznih škara, a dvojbe se pojavljuju u tome treba li ili ne ukinuti najvišu stopu poreza na dohodak od 36 posto, ili barem povećati granicu za ulazak.

- Zemlje istočnije ili malo sjevernije od Hrvatske su išle na nižu stopu poreza na dohodak i na jednu stopu koja je od 10 do 15 posto i puno su konkurentnije na nižim dohocima. Zapadnije zemlje, počevši od Slovenije sve imaju uglavnom progresivne poreze na dohodak s više stopa. Ključno je pitanje u Hrvatskoj tko su joj konkurenti i kako želi izgledati taj porez ako se razmišlja o drugoj stopi od 36 posto. S druge strane, sustav PDV-a je najvažniji porez, poznat je regresivni učinak i određena progresivnost se mora ostvariti na porezu na dohodak, što vrlo vjerojatno znači ostavljanje druge stope, ali uz širenje razreda - ističe Lovrinčević, koji misli da će ta druga stopa ipak ostati, ali da treba preispitati limite za ulazak u stopu od 36 posto.

Lovrinčević dodaje kako se tu postavlja i pitanje visokih stopa prireza te da se o tome jako malo govori.

- Mi pored doprinosa na plaće imamo visoke stope prireza (Zagreb 18 posto), i onda se opet vraćamo na porez na imovinu i teritorijalni preustroj s fiskalnom decentralizacijom. Bez toga, većih promjena neće biti ni na dohotku niti na drugim segmentima. To moraju shvatiti političari, bilo ili ne popularno – upozorava Lovrinčević.

Kaže da su se elementi demografske politike već ugradili u prvoj poreznoj reformi kroz uzdržavane članove i progresiju kroz broj djece, te da se tu nema što bitnije mijenjati, uz napomenu da je drugo pitanje univerzalnog dohotka za djecu.

Također, navodi Lovrinčević, sustav poreza na dobit funkcionira dobro bez potrebe za većim zahvatima, a kada je riječ o PDV-u, Lovrinčević kaže da je pitanje smanjenja opće stope sa 25 na 24 posto čisto političko i da to ne želi uopće komentirati.

- Najveći problem PDV-a je izbjegavanje ulaska u sustav, odnosno zloporaba instituta kroz osnivanje novih j.d.o.o početkom godine nakon što ste već imali prihod. Porezna uprava nije na odgovarajući način djelovala represivno jer je riječ o fiktivnom pravnom poslu i ta se rupa mora zatvoriti, i to hitno, po mogućnosti do ljetne stanke. Ne treba čekati poreznu reformu - napominje Lovrinčević.

Nastavlja kako treba ići s pojednostavljenjem i daljnjim prebacivanjem tereta PDV-a prema nerezidentima te smanjenju regresivnog učinka na najsiromašnije skupine.

- No i ako se ništa kod PDV-a ne bude diralo, on će nastaviti funkcionirati bez većih anomalija. A odluka o smanjenju opće stope je politička i o tome nećemo ni razgovarati. Hoće li je koalicijski partneri poduprijeti ili će je uvjetovati određenim ucjenama s obzirom na tanku većinu, treba vidjeti. Ali, ako je očekivana štetnost ucjena partnera veća od potencijalne koristi, možda je bolje ne raditi ništa. Nikakvo rasterećenje lobističkih skupina u turizmu ne dolazi u obzir - kaže Lovrinčević.

Šutnja o rashodima

Kada je, pak, riječ o doprinosima, Lovrinčević kaže da ne treba očekivati smanjenje doprinosa za zdravstvo i mirovinski sustav, jer u tim resorima nisu napravljene reforme, ali da prostor za određeno rasterećenje na plaće postoji. No, to će se morati kompenzirati učinkovitijim povlačenjem sredstava iz EU. Iako ne želi govoriti o čemu se radi, može se pretpostaviti da misli na doprinos za zapošljavanje koji se sada plaća po stopi od 1,7 posto. Pa ako imate, primjerice, neto plaću od 10.000 kuna, plaćate doprinos za zapošljavanje od 260 kuna.

Lovrinčević upozorava i na brojna druga ograničenja koja stoje pred novom poreznom reformom, a to su, prije svega, izdaci za obranu, branitelje, te sanacija tvrtki. Tu se misli na Uljanik čija bi sanacija mogla stajati 2,5 milijarde kuna, ali tu je i Petrokemija, o čemu je odluka već donesena. Trošak sanacija, dakle, veći je od troška poreznog rasterećenja.

- Mnogi su bučni kada se radi o rastu plaća, ali proračun je zbirka rashodne i prihodne strane, a kad je bila riječ o novim rashodima, nitko nije niti pisnuo jer je to bilo nepopularno. Sada su svi dosta aktivni ne bi li koju kunu priskrbili građanima, ne shvaćajući da su taj prostor potrošili svojom neaktivnošću, populizmom i neprovođenjem reformi u drugim resorima - kaže Lovrinčević, te zaključuje:

- Porezna reforma može u određenoj mjeri pomoći gospodarstvu, ali ona je ograničena u svojim mogućnostima. Toliki interes za drugu fazu reforme proizlazi iz činjenice da se u drugim resorima nije događalo ništa i zato su očekivanja toliko narasla. Treba ih objektivno ohladiti jer ne mogu zamijeniti nerad po drugim resorima.