S rastom životnog standarda i napretkom medicinske znanosti postalo je gotovo samorazumljivo da se povećava i potrošnja lijekova, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj.
U 2017. godini, pokazuju posljednji podaci Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), objavljeni u veljači ove godine, ukupan promet lijekovima iznosio je 6,132 milijarde kuna, 5,7 posto više nego godinu prije. To znači da je svaki stanovnik Hrvatske na lijekove u toj godini potrošio 1464 kune. Brojke upućuju na zaključak da je to mnogo.
“Gotovo svaki stanovnik Hrvatske u prosjeku je trošio jednu dozu lijeka na dan”, stoji u radu “Tržište lijekova i financijski položaj farmaceutskih tvrtki u RH” koji su prije nekoliko mjeseci objavili autori Anto Bajo, Sanja Čavić i Marko Primorac.
Skupi lijekovi
U razdoblju od 2013. do 2017. godine, pokazuje analiza HALMED-a, potrošnja je povećana za petinu, odnosno sa 5,1 milijardu na 6,1 milijardu kuna. Pritom 90,7 posto potrošenih kuna odlazi na lijekove koji se izdaju uz recept, a preostalih desetak posto čine lijekovi koje građani kupuju bez recepta. Taj je omjer uglavnom stabilan tijekom godina. Na koje lijekove Hrvati najviše troše novac?
Ukupno gledano, u financijskom smislu najveće povećanje udjela u ukupnoj potrošnji imali su skupi lijekovi koji se koriste za liječenje zloćudnih bolesti i imunomodulatori. To se može objasniti, stoji u analizi HALMED-a, “povećanom uporabom novih bioloških i biosličnih lijekova za liječenje neoplazmi i autoimunih bolesti (npr. reumatoidnog artritisa) te drugih bolesti koje se sada učinkovitije liječe novim biološkim lijekovima”. Na te je lijekove otišlo 17 posto raspoloživog novca u 2013. godini, a do 2017. godine njegov je udjel narastao na 21,6 posto. Tako je prosječni godišnji prirast potrošnje za te lijekove 12 posto, znatno više od porasta ukupne potrošnje u promatranom razdoblju, prosječno 4,4 posto.
S obzirom na velik broj stanovnika koji pate od tih bolesti, očekivano, velik novac izdvaja se i za liječenje kardiovaskularnih bolesti, za reguliranje tlaka, dijabetesa, a raste i potrošnja skupine lijekova “psiholeptici”.
Međutim, u financijskom smislu udjel nekih od njih ipak je smanjen zbog veće upotrebe jeftinijih generičkih lijekova.
Usporedba s drugim zemljama pokazuje da hrvatski zdravstveni sustav previše novca daje farmaceutskim kompanijama i veledrogerijama.
Od ukupnih izdataka za zdravstvo, pokazuju podaci Europske komisije, Hrvatska izdvaja čak 28,5 posto za lijekove dok je prosjek za EU 18,5 posto. Razloga za to sigurno je više, od slabijih rezultata koje država postiže pri pokušaju da ograniči cijene lijekova na tržištu, do lošijeg zdravstvenog stanja građana, sklonosti liječnika u primarnoj skrbi da olako propisuju lijekove, kao i navici građana da rado posežu za njima. Svemu tome, naravno, treba dodati i često agresivne marketinške kampanje samih proizvođača lijekova.
Generički lijekovi
“Farmaceutska su poduzeća stabilan sektor koji bilježi kontinuiran rast prihoda, ukupno oko 20 posto u promatranom razdoblju od četiri godine”, navode autori Bajo, Čavić i Primorac, koji su također analizirali razdoblje od 2013. do 2017. godine. Više od polovice ukupnih prihoda farmaceutske industrije ostvaruje Pliva, a slijede veledrogerija Phoenix-farmacija te proizvođači Jadran Galenski Laboratorij i Belupo.
Hrvatski proizvođači lijekova, naravno, suočavaju se i s brojnim teškoćama. Jedna od njih je usmjerenost na proizvodnju generičkih lijekova (42 posto ukupnih prihoda), što znači da gube tržišnu poziciju jer, unatoč porastu prodaje generičkih lijekova, navode autori analize, smanjenje cijena negativno utječe na prihode. Ipak, u domaćem farmaceutskom sektoru oni rastu i brže od same potrošnje lijekova. Tome u prilog ide činjenica da 50 posto prihoda dolazi iz inozemstva, a primjetan je i znatan rast uvoza.
No, posebno pitanje predstavlja odnos farmaceutskih kompanija i veledrogerija sa sustavom zdravstva, s obzirom na to da im državne bolnice ne uspijevaju na vrijeme podmiriti obveze. Godišnji iznosi nepodmirenih računa bolnica za lijekove često prelaze i milijardu kuna, što smanjuje i razinu likvidnosti samih kompanija. Unatoč tim teškoćama, čini se, konačan rezultat za njih nije tako loš.
“Sudionici na tržištu lijekova, unatoč duljim rokovima naplate svojih potraživanja, strpljivi su jer znaju da će se i uz prekoračenje rokova dospijeća ipak naplatiti, uz uvećane troškove penala zbog prekoračenja rokova. Državne zdravstvene institucije ipak su glavni klijent s kojim vrijedi poslovati i kojega vrijedi čekati jer je naplata potraživanja zajamčena uz dobre marže”, navode autori analize o tržištu lijekova i farmaceutskih kompanija. Glavni uzrok tim problemima, smatraju, zapravo su državne institucije “zbog neodgovornog ponašanja, lošeg planiranja i upravljanja potrošnjom lijekova”. Pritom dodaju kako se HZZO ponaša “prilično bezbrižno jer na kraju država, posredovanjem Ministarstva financija, podmiruje sve obveze”.
Savjeti
Vladi savjetuju da obavi analizu poslovanja poduzeća iz područja veledrogerija i maloprodaje lijekova, posebno ljekarni, zatim da usporedi rad domaćih i stranih farmaceutskih kompanija koje posluju na području Hrvatske i detaljno analiziraju tržište skupih lijekova. Također, smatraju da bolnice moraju racionalizirati poslovanje i smanjiti godišnje nepodmirene obveze na razinu ispod 300 milijuna kuna. Također, Vlada ih mora “evaluirati prema kriteriju kontrole troškova i sprečavanja nastanka novih dospjelih, a nepodmirenih obveza prema dobavljačima”.
Ministrima zdravstva, međutim, očito teško polazi za rukom, kako racionalizirati sustav bolnica i njihovu potrošnju lijekova tako i provoditi mjere kojima bi snažnije utjecali na formiranje i kontrolu cijene lijekova. Premda je u posljednjih desetak godina, ocjenjuje se, postignut određen napredak u nacionalnom sustavu određivanja cijena lijekova i naknada, tako da više nalikuje onom u EU, prostora za dodatna poboljšanja ostalo je jako mnogo.
Ministri 15 godina pokušavaju ograničiti potrošnju lijekova
Zašto Hrvatska od raspoloživog novca za zdravstvo troši znatno više na lijekove (28,5 posto) nego što je to prosjek EU (18,5 posto)? U proteklih 15-ak godina gotovo svi ministri zdravstva bavili su se pitanjem ograničavanjem izdataka za lijekove. Doneseni su brojni pravilnici koji se odnose na politike određivanja cijene lijekova, počele su se razlikovati cijene inovativnih i generičkih lijekova, uvedene su referentne cijene prema terapijskim grupama, utvrđuju se usporedne cijene lijekova. Od prosinca 2018. godine na snazi je novi Zakon o lijekovima kojim je definirano da najvišu cijenu lijekova više ne određuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, nego Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Najvišu dozvoljenu cijenu lijeka HALMED će izračunavati, kao i HZZO dosad, temeljem prosječnih usporednih cijena istog lijeka u referentnim državama. No, HZZO može u daljnjem postupku, prilikom stavljanja na listu, ugovoriti i nižu cijenu od utvrđene najviše dozvoljene cijene. Također, propisuju se mogućnost i uvjeti po kojima cijena lijeka može biti i niža od najviše dozvoljene cijene lijeka i iznimno viša od najviše dozvoljene cijene lijeka.
Usto je Vlada je najavila objedinjenu nabavu generičkih, inovativnih i skupih lijekova, očekujući da je kroz zajedničku javnu nabavu s drugim državama članicama EU moguće smanjenje troškova za lijekove. Slični primjeri takve suradnje već postoje između Njemačke i Austrije, Austrije i Slovenije te Rumunjske i Bugarske. Taj, bolji nadzor nad potrošnjom lijekova na kojem se stalno radi, nažalost, nedovoljno se vidi na brojkama.