VIDEO Dino Rađa: 'Baratati novcima je teško i brzo sve može otići kvragu'

Naš svjetski poznati košarkaš Dino Rađa gostovao je u novoj epizodi BizCasting poslovnog podcasta gdje je govorio o svojim poslovnim i sportskim pričama, a dotakao se i privatnog života.

Na pitanje kako mu je izgledao život u Americi u koju je otišao davne 1993. godine odgovorio je da je on tamo bio čovjek s misijom i da ga nije previše zanimalo ništa drugo osim košarke. Želio je biti najbolji među najboljima i tome je posvetio sve svoje vrijeme.

„Nisam nikad, ali baš nikad bio vani dok sam igrao u SAD-u. Posvetio sam se treninzima jer sam želio vidjeti koji je moj maksimum, a ne da kasnije mislim jesam li mogao bolje ovo ili ono. Smatram da sam ostvario svoj potencijal, ali cijela ta atmosfera tamo mi nije ležala. I kad bi izgubili po 20 razlike navijači bi nas dočekivali i čestitali, igrači bi se iza poraza šalili kao da ništa nije bilo, a to ne odgovara mom mentalitetu. Zato sam se vratio u Europu i utažio želju da se borim za titule u pravom okruženju“, ispričao je Rađa za kojeg prijatelji kažu da je Splićanin s germanskim mentalitetom.

Primio se posla u košarkaškom savezu jer želi vratiti stari sjaj tom sportu koji je kod nas već 20 godina na marginama.

„Za sve to treba strpljenja, vremena su drugačija danas. Gledam po svojoj djeci, da ih ne potjeram vani bili bi cijeli dan doma na mobitelu. Tu im ode koncentracija i pronaći djecu koja baš vole sport i spremna su žrtvovati se da uspiju u njemu je sve teže naći. Meni je nepojmljivo i da profesionalci danas na poluvremenu provjeravaju mobitele i gledaju što ima na facebooku ili portalima, to mi je nevjerojatno. Kažu mi – promijenila su se vremena, jesu, ali ja znam da je pristup koji smo mi imali donosio medalje, a sada ih već 20 godina nema. Pa idemo onda opet probati raditi kao nekad jer mislim da taj način koji je mene doveo do svih uspjeha formula koja provjereno radi“, objasnio je, dodavši da je košarka njegov život i da mu je dala sve pa dio toga želi vratiti mladima.

Sa suprugom Viktorijom odgaja tri sina, najstariji je trenutno na fakultetu u SAD-u, a srednji i najmlađi još uvijek žive s njima. Dino za Viktoriju, kao i obično, ima samo riječi hvale i njihova je ljubavna idila općepoznata stvar. No kaže uz smijeh da ga je satrala s korona virusom.

„Pogotovo u početku je stalno s tim dezinficijensima sprejala, udahnuo sam toliko dezinficijensa i alkohola da mi korona ne prilazi blizu, a ni kilometar od kuće. Garaža nam je tampon zona, tu skidamo svu odjeću i obuću prije ulaska u kuću. Satrala me oko toga, ali sve zlo u tom bilo“, objasnio je uz smijeh, dodavši kako ih je potres dodatno istraumatizirao.

„Taj moment kad je bio najveći smo do četiri ujutro gledali neku seriju pa kad je zatreslo u šest, bili smo van sebe. Nestalo je struje, sve se treslo, padale su stvari, nismo znali što je, je li pala bomba ili što. Djeca nam spavaju na donjem katu pa kad smo shvatili da je potres morali smo čekati da stane jer ne smiješ na stepenište dok trese, a kad je završio zaletjeli smo se dolje. Stariji je čak uspio prespavati cijeli potres, legli smo svi skupa na krevet kad je zatresao i drugi pa treći. Onda je najmlađi dobio jednu od onih poruka iz 'visokih izvora' pa je počeo paničariti. Izašli smo u auto i sjedili par sati. Srećom zgrada je novija pa nije bilo oštećenja, ali sve nam je odletjelo s polica“, strah mu je, kao i svima, još uvijek ostao pa ga i danas, ispričao je, kad zagrmi bas na televiziji uhvati onaj nelagodni grč u želucu.

Sva trojica sinova su u sportu, a što se odgoja djece tiče, on i žena podjednako dijele teret i obaveze.

„Viktorija je blaga i nježna prema njima, kao i svaka majka, ja sam dosta stroži, ali imamo situacija gdje se dogovorimo kad će tko preuzeti ulogu 'Hitlera'. Najmlađi je najsličniji meni po mentalitetu, nekad se znam naljutiti pa mu zabranim slatko na tjedan dana, a onda dođe baka pa ga nutka slatkišima dok mene nema, ali nema šanse da ih uzme. Kad se nešto dogovoriš s njim, odradit će to bez obzira na sve. Lud je za nogometom i što su gori uvjeti za trenirati, on je sretniji kad ga odradi“, ponosno je ispričao pa otkrio da nije zahtjevan po pitanju hrane.

„U kuhanje se ne miješam, niti znam niti imam želje. Žena me svaki dan ispituje – što ćemo za ručak, što ćemo za večeru – ma što god da spremiš ja ću pojest. Ima stvari koje ne volim, primjerice gljive, to maknem sa strane i pojedem ostalo, spiza mi je čisto preživljavanje“, kazao je.

S obitelji se prije dvije godine preselio u Zagreb, ali se kao fetivi Splićanin jako brzo prilagodio životu u metropoli, a danas se već redovno penje na Sljeme i uživa u gradskim sadržajima koji su, kako kaže, ipak dosta bogatiji nego u Splitu.

„Jako mi je dobro tu, puno bolje nego što sam mislio u startu. Razmišljao sam, imam 50 godina, kud ću se sad seliti i počinjati sve ispočetka. No, u Zagrebu sam imao jednak broj pravih prijatelja kao u Splitu i sad sam samo zamijenio rutu, prije sam ih išao vidjeti ljude iz Splita u Zagreb, a sada obrnuto. Zagreb pruža puno više mogućnosti, koncerata, kazališta, sve je blizu što se tiče putovanja po Europi“, objasnio je Rađa pa se prisjetio svog prvog uspona na Sljeme nakon kojeg su mu, našalio se, „ispale plombe“ od napora.

„Teška je uzbrdica od par kilometara, a najgore je što je zadnjih 500 metara najstrmije, kad si već na izmaku snaga. Prvi put kad sam došao gore nisam mogao kavu naručiti, legao sam na stol i disao jedno sat vremena, da mi prijatelj nije donio vode ne znam kako bi to završilo. Penjem se i dalje, ali sad idem manje strmom stazom. Ja inače svaki dan nastojim odraditi neki trening, super mi je što mi je Maksimir blizu“, kazao je Dino koji obožava putovati i putovanja smatra puno vrjednijim od materijalnim bogatstava jer na njima upoznaje kulturu drugih zemalja. Jako ga zanima i povijest pa na putovanjima iskorištava priliku da posjeti neke povijesne destinacije. Prošao je mnogo država, od Azije do SAD-a, a odradio je i neke poduže rute na motoru, kao npr. čuvenu Route 66 s dr. Sinišom Glumičićem.

Kaže da mu novac nikad nije igrao ključnu ulogu u životu, ima ga dovoljno da se ne mora brinuti i može pomoći obitelji, ali nije fasciniran njim niti vrijednost ljudi gleda kroz prizmu bogatstva.

„Tako sam odgojen, ne smatram se vrjednijim od nekog zato jer sam bio poznati košarkaš – po meni si čovjek ili nisi. Baratati novcima je teško i brzo sve može otići kvragu, ako ulažeš u nešto o čemu nemaš pojma. Svi gledaju kako će te iskoristiti, zato sam ja od prvog ugovora prepustio brigu o novcima profesionalcima. Ulažem konzervativno i nemam nikakvih financijskih briga“, izjavio je, uz napomenu kako se i dan danas brine o ocu i sestri i da mu je obitelj prioritet.

U BizCastingu se prisjetio svog prvog tinejdžerskog pijanstva nakon kojeg mu prisjelo vino koje ni dan danas ne može piti. Dotaknuo se i ljubavi prema Hajduku, svog filma „Rađa“ čije je prikazivanje u kinima prekinuto zbog korone, uspomena na Dražena Petrovića i nekih anegdota s Vladom Divcem, kojeg smatra najvećim zafrkantom među kolegama.

„Divac je bio kolovođa za gluposti, bilo je brdo situacija za nasmijati se. Sjećam se kad je vozio Yugo 45, išli smo kod njega kući, padao je snijeg, a on je bio mlad i neiskusan vozač s 18 godina. Neki lik ispred nas je tražio parking i naglo zakočio, a mi smo udarili u njega, blago, samo smo se naslonili. I sad čovjek izlazi van vidjeti kolika je šteta, a kad smo i mi izašli i kad je vidio koliki smo pobjegao je natrag u auto i otišao“, prepričao je Rađa u BizCastingu.