Istraživanje među alumnima DIGI AWARDS-a, nagrade koju je pokrenuo Vlater Flego, izvjestitelj Europskog parlamenta za Digitalnu Europu i član odbora Europskog parlamenta za industriju, istraživanje i energetiku zajedno s Jutarnjim listom, pokazalo je da upravo ti, naši najbolji mladi inovatori, smatraju da je danas u Hrvatskoj lakše uspjeti nego prije deset do dvadeset godina. Po mišljenju Valtera Flege - to je velik korak naprijed.
- Fantastično je vidjeti kako je iz godine u godinu sve više motiviranih, ambicioznih i upornih mladih u finalu DIGI AWARDS-a, i svima im želim čestitati. Puno je faktora koji prethode uspjehu. Uz generalnu volju i marljiv rad, obrazovanje je svakako visoko na ljestvici - kaže Flego.
Kako komentirate da smo od zemlje u kojoj mladi inovatori vide prepreke postali zemlja u kojoj smatraju da se danas može lakše uspjeti nego prije?
- Nekada su izvrsni studenti bili većinom oni koji su 'samo' polagali ispite na vrijeme, danas isti ti studenti imaju sate i sate izvannastavnih aktivnosti, vlastite startupove i po završetku fakulteta već impozantne životopise. A to što je svaka informacija danas od nas udaljena svega nekoliko klikova, veliki je vjetar u leđa, kao i poslovna povezanost u vidu networkinga, alata poput LinkedIna i mogućnosti financiranja vlastitih projekata primjerice crowdfundingom.
To briše mnogobrojne prepreke s kojima su se mladi prije deset, da ne govorim 20 godina, itekako borili.
Koliko se to ubrzalo unazad dvije-tri godine?
- Mogućnosti koje dolaze uz razvoj novih tehnologija iz temelja su promijenile društvo i poslovanje, i stavile mladima na raspolaganje nepregledne prilike. Do prije samo nekoliko godina nezamislivo nam je bilo da posao obavljamo iz dnevnog boravka ili plaže, a danas su digitalni nomadi, zaposlenici neovisni o fizičkom radnom mjestu, normalna pojava.
Ovisni smo o novim tehnologijama i internetu, konsenzus Europske unije je ulaganje u digitalne tehnologije kao jedan od stupova oporavka, i gledamo li samo pozitivne strane tog fenomena, mladi u Hrvatskoj koji su u samom vrhu digitalne pismenosti u EU, imaju razloga za optimizam.
U protekle tri godine na DIGI AWARDS prijavilo se stotinjak studentskih startupa. Inovacije idu ruku uz ruku sa startupima. Kakvu vi budućnost vidite za startupe, posebno u svjetlu EU smjernica za razvoj digitalnog društva i gospodarstva do 2027.?
- Iako alternativa digitalnom danas više ne postoji, problem u Hrvatskoj i dalje je, nažalost, manjak strateške digitalne vizije na nacionalnoj razini. Za uspješnu i pravovremenu digitalnu transformaciju potrebna je aktivacija svih razina vlasti. Potreban je ozbiljan pristup izradi operativnih programa. Imamo na raspolaganju sredstva iz programa Digitalna Europa i Horizon Europe, europski novac iz višegodišnjeg proračuna novac iz Fonda za oporavak, i želimo li biti puna podrška ambicioznim mladima, potrebno je to maksimalno iskorištavati.
S pokretanjem vlastitog startupa općenito je potrebno riskirati i biti svjestan da uspjeh, naravno, nije zajamčen.
Je li, po vama, u Hrvatskoj rizik za pokretanje startupa još uvijek veći nego u zapadnim članicama Unije?
- Da, u Hrvatskoj je taj rizik veći. Prije svega jer država ne investira dovoljno u to područje, kao ni u samu edukaciju i informiranje poduzetnika koji žele koristiti EU fondove. Nemamo uređen ni ESOP odnosno radničko dioničarstvo, što znači da zaposlenici startupova još uvijek nemaju mogućnost kupovanja dionica, što je u većini zemalja sasvim uobičajeno i dodatno motivira zaposlenike.
Međutim, unatoč navedenom, moram istaknuti da se Hrvatska startup scena u posljednja dva desetljeća snažno razvija, sigurnim korakom prerastamo u regionalni startup hub s preko 500 startupova, među kojima su i oni poznati daleko van granica Hrvatske, i ja vjerujem da će to ići samo nabolje.
Ali dok pričamo o velikim uspjesima hrvatskih startupa poput Infobipa i Rimca, ostaje gorak okus današnjeg vremena i rata u Ukrajini zbog kojeg nam prijeti globalno usporavanje gospodarstva i inflacija, posebno zbog cijena goriva. Može li pomoći ograničenje cijena goriva?
- Nije pitanje može li, već mora. Do kad će građani živjeti u strahu od svakog idućeg utorka i novog vala poskupljenja? Zbog divljanja cijena energenata inflacija je u eurozoni prošli mjesec dosegla najvišu razinu od uvođenja eura. Moramo osigurati da svatko na kraju mjeseca može platiti režije i izbjeći povećanje energetskog siromaštva, koje već pogađa i do 15 posto hrvatskih kućanstava. Zamrzavanje cijena na 3 mjeseca nije dugoročno rješenje već samo trenutno gašenje vatre. Zato sam od Komisije zatražio da zajedno s državama članicama uvede tzv. price cap odnosno gornju granicu iznad koje cijene ne smiju i neće rasti.
U kojoj je fazi vaš prijedlog Europskoj uniji?
- O tome će se raspravljati ovoga tjedna u Strasbourgu na plenarnoj sjednici i ja se zaista nadam da ću čuti konkretne prijedloge, koji će čim prije zaživjeti.
Da li se politički prepoznaje koliko su to veliki problemi i građanima i biznisima?
- Krizna vremena zahtijevaju nova rješenja, kako naši građani ne bi živjeli u strahu od nemogućnosti podmirivanja osnovnih životnih troškova. Ekonomski sukob s Rusijom dodatno je osnažio inflaciju i jasno da smo u strahu zbog neizvjesnosti divljanja cijena. I nije to samo enormno visoka cijena goriva. Rečenicu "od idućeg tjedna usluge poskupljuju" čujemo na gotovo svakom koraku, a u jednom smo danu svjedočili najavi poskupljenja čak četiri za život neophodne usluge - goriva, telekomunikacijskih usluga, grijanja i registracije auta. Na EU i državama članicama je sada da modificiraju fondove i proračune, te ublaže ekonomski udar na gospodarstvo i one najpotrebitije.
EU želi do kraja 2022. postati energetski neovisna o Rusiji pa se, ovako gledajući iz Zagreba, ne čini da će se cijene samo tako smanjiti. Kako iz Brisela to izgleda, odnosno što vi vidite da poduzimaju ostale zemlje članice da bi ublažile energetski udar i obuzdale inflaciju?
- Mjere koje uvode zemlje članice na nacionalnoj razini uglavnom su kratkoročne, kako bi se čim prije pomoglo građanima u krizi. Uzet ću primjer Belgije. Smanjila je porez na cijenu benzina i dizela za 17,5 centi po litri, po uzoru na Francusku najavila je produljenje rada svojih nuklearnih elektrana još deset godina. Mjera će odgoditi belgijsko postupno ukidanje nuklearne energije koje je planirano za 2025. Također, Belgija će povećati ulaganja u obnovljivu energiju, uključujući dodatnu milijardu eura za projekte energije vjetra i sunca. Proširila je i socijalne kategorije pomoći u kućanstvima s 424 na 880 tisuća obitelji, što je oko 16% svih kućanstava, i to će državu dodatno koštati 600 milijuna eura za razdoblje od siječnja do rujna 2022. - gotovo dvostruko više od 2021.
Posljednje mjere austrijske Vlade uključuju 90% smanjenje tarifa za prirodni plin i električnu energiju do sredine 2023. te veće subvencije za putovanja radnika na posao. Vlada će također ponuditi potporu tvrtkama odgađanjem plaćanja nekih poreznih obveza, a osigurat će i 250 milijuna eura potpore za dodatna ulaganja.
Nova njemačka Vlada je još početkom siječnja najavila paket jednokratnih potpora u vrijednosti od 130 milijuna eura kućanstvima s niskim primanjima, koji će biti isplaćeni tijekom ljeta kada kućanstva zaprime svoje račune od dobavljača energije. Prvi paket olakšica tiče se pomoći pri putovanju u školu i na posao, pa će tako Nijemci osigurati jednokratnu isplatu od 135 eura za studente i ugrožene građane, smanjiti porez na dohodak, povećati plaćanja za siromašnu djecu te isplatiti 100 eura subvencije nezaposlenim osobama. Osim toga, mjesečna cijena javnog prijevoza u Njemačkoj je sada 9 eura, što je potaknulo brojne Nijemce na veće korištenje javnog prijevoza.
Može li i Hrvatska u tom smjeru?
- Svakako mislim da se moramo zapitati zašto mi ne idemo u tom smjeru, jer osim voznog parka osobnih automobila koji je star gotovo 15 godina, izrazito malo koristimo javni prijevoz.
Vidimo da države članice donose različite kratkoročne mjere kako bi osigurale što normalnije funkcioniranje gospodarstva, ali i spriječile ulazak u recesiju. Ono što smatram ključnim, Unija mora donijeti zajednički okvir kako bi ovladala divljanjem cijena i usmjerila zemlje članice. Mislim da pojedinačne mjere bez zajedničkog okvira nisu rješenje, mogu doprinijeti kratkoročnom oporavku, ali dugoročno moramo hitno djelovati zajedno.
Zato sam i tražio od Komisije kao prvu zajedničku mjeru postavljanje gornje granice kada govorimo o rastu cijena energenata. Ovo ograničavanje rasta cijena na dva-tri mjeseca nije rješenje, jer kada to razdoblje prođe, opet smo na energetskom udaru!
Ova kriza otvorila je i veliku stratešku priliku za Hrvatsku. Proširit će se LNG terminal na Krku čime se čini da bi Hrvatska mogla postati središnja točka za opskrbu plinom zemalja istočne Europe, a što je već uzbudilo duhove u Mađarskoj. Koliko je realna strateška prilika koju je dobila Hrvatska i kakav potencijal ona stvarno otvara gospodarstvu i gospodarskom rastu u Hrvatskoj?
- Dogradnja LNG terminala u ovom trenutku svakako ima smisla. Europska je unija u jeku krize s ratom u Ukrajini i ovisnosti o ruskom plinu donijela zaokret u svojoj energetskoj politici. Plin i nuklearna energija po prvi puta nisu samo "prijelazno rješenje", već spadaju u kategoriju zelene energije u sklopu EU taksonomije.
Europska komisija vidi plin i nuklearnu energiju kao potencijalno održiva ulaganja, što je i predstavila kroz novi nacrt o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti radi ubrzanja dekarbonizacije. Mislim da konačno možemo vidjeti da u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i Vladi RH razmišljaju o izgradnji kopnenog LNG terminala, što je pozitivno. To su i zahtjevi lokalne zajednice u Omišlju, koja već godinama potiče upravo ovakav projekt, koji je kao takav i ugrađen u prostorne planove Općine Omišalj i Primorsko-goranske županije.
Novi LNG terminal ne donosi samo nama, našim građanima i gospodarstvu, povećanje sigurnosti opskrbe plinom, nego i zemljama u okruženju. Sigurnost opskrbe energijom i diversifikacija energetskih dobavnih pravaca sigurno mogu Hrvatsku pozicionirati kao strateški važnog partnera za istočne zemlje, posebno zemlje Zapadnog Balkana. Približavanje naših susjeda Hrvatskoj, i veća ovisnost o "europskom" odnosno "hrvatskom plinu", svakako je prednost jer će značiti i zaokret energetske politike Zapadnog Balkana od Rusije. EU će zajedničkim naporima osigurati dovoljno energenata i stvoriti alternativnu mrežu za svoje građane i gospodarstvo kako bi konačno prestali biti ovisni o Rusiji.
Da li je to put da Hrvatska postane energetski lider u regiji?
Mislim da jest. Povećanjem kapaciteta LNG terminala na Krku, Hrvatska tako preuzima ulogu energetskog regionalnog lidera. Mislim da iskorištavanje potencijala kojeg trenutno imamo ne smijemo podcijeniti jer i EU ide ukorak s tim.
