Bliže se jesenski dani kada bi se trebala znati konačna sudbina nekadašnjeg industrijskog diva Uljanik u Puli. Upravo zato posljednjih dana Uljanik je postao tema kojom se bave političari i novinari, pa čak je i Grad Pula odlučio još jednu tematsku sjednicu idućeg tjedna, gotovo godinu dana nakon prve, posvetiti baš brodogradilištu koje su lani u ovom periodu obilježili najveći štrajkovi radnika u njegovoj povijesti. Tada se još vjerovalo da bi se pulski škver mogao spasiti. Radnici su na ulicama zazivali i Vladu i političare. Malo su ih kritizirali, malo apelirali da im pomognu kako bi se spasila zadnja velika industrija u Istri. Bilo je napeto gotovo svaki dan. Varile su se kapije, držali govori, političari svih stranaka imali su nešto reći, pa čak i sam zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je pred Uljanikom držao konferenciju za novinare. Ministar gospodarstva Darko Horvat na dnevnoj je bazi novinarima govorio da je rješenje na pomolu krajem tjedna.
Rješenje nije bilo na pomolu krajem tjedna, barem ne ono koje su radnici Uljanika priželjkivali. U svibnju je proglašen stečaj, luksuzni polarni kruzer, zadnji porinuti brod u Uljaniku, u međuvremenu dovršen i isporučen, u škveru nema gotovo nikog osim masivnih ruzinavih nedovršenih brodova. Možda dvjestotinjak radnika povremeno dovršava neke sitne poslove. Situacija je otužna.
Čeka se daljnji razvoj situacije, ali rijetko tko vjeruje da je pokretanja proizvodnje u Uljaniku moguće. To još zaziva najjača istarska stranka, IDS, te, naravno, sam pulski gradonačelnik i čelnik te stranke Boris Miletić. Na gradsku sjednici pozvali su ni više ni manje nego samog premijera Andreja Plenkovića, potpredsjednika Vlade i ministra financija Zdravka Marića, ministra gospodarstva Darka Horvata te stečajnog upravitelja Uljanika d.d. u stečaju Damira Majstorovića. Kao i do sada, vjerojatno će i ova sjednica proći bez njih.
- Iako Grad Pula kao jedinica lokalne samouprave nema izravnih nadležnosti da odlučuje o nastavku rada Uljanika, kontinuirano prati razvoj situacije oko Uljanika te u interesu opstojnosti brodogradnje u Puli, u razmaku manjem od godinu dana, organizira drugu tematsku sjednicu čija je svrha jasno iskazati podršku Grada Pule donošenju stečajnog plana za nastavak djelatnosti brodogradilišta Uljanik. Republika Hrvatska najveći je pojedinačni vjerovnik Uljanika, stoga Grad Pula poziva Vladu da podrži stečajni plan i nastavak proizvodnje u Uljaniku - poručuju u Gradu Puli, koji je svojedobno s Istarskom županijom donijela i Deklaraciju o Uljaniku. Međutim, osim slova na papiru, on u stvarnosti nije ništa donijela.
Što ako se dogodi ono što je uljanikovcima bila noćna mora, a zapravo sve ide u tom smjeru, a to je potpuno gašenje škvera i svih djelatnosti na tom ogromnom području na čak na 358.000 četvornih metara obale i 340 kvadrata mora, praktički u centru jednog od najperspektivnijih gradova u Hrvatskoj?
Hoće li se i u ovom slučaju slijediti dosadašnji trend nečinjenja kao što je to slučaj s bivšim vojnim zonama oko Pule, koje u više od dva desetljeća nisu privedene nijednoj jedinoj svrsi te se jedino oko njih prepucavaju političari, civilne udruge, politikanti i svih koji imaju nešto reći? Hoće li uistinu tamo niknuti ograđeni luksuzni turistički kompleks, marine, stanovi, grad duhova? Ili će ostati zapušteno i napušteno te u konačnici devastirano kao što je to slučaj s Muzilom, Hidrobazom i Katarinom - Monumentima u sklopu megaturističkog projekta Brijuni Riviera na nevjerojatnih 300 hektara uz samo more u jednoj od najrazvijenijih hrvatskih regija, koja je ujedno i najjača turistička regija u Hrvatskoj. Gotovo pa paradoksalno.
Hotelski sektor
Doduše, natječaji se pripremaju za pronalazak investitora. Katarina - Monumenti je još 2011. “dana” Danku Končaru, natječaj za Hidrobazu je u tijeku i ponovno je produljen do početka listopada jer su dva investitora tražila produljenje roka. Navodno se radi o najvećoj turističkoj tvrtki u Hrvatskoj, Valamar Rivieri, te francuskom gigantu Bouygues, koji bi ovim potezom mogao ući u hotelski sektor u Hrvatskoj. Jesu li zaista zainteresirani, vidjet će se brzo. A ako budu, to bi napokon mogao biti preokret iz mrtve točke na kojoj Pula već predugo tapka, gubi novac i ne razvija se.
Boris Miletić i dalje ustrajno tvrdi da bi se na području Uljanika trebala održati brodogradnja.
- Likvidacija Uljanika nije opcija za Grad Pulu i ne, ne razmišljamo o tome. Sljedeći tjedan, 28. kolovoza imamo drugu tematsku sjednicu Gradskog vijeća na koju smo pozvali svi ključne aktere i od kojih očekujemo da se odazovu. Tu prije svega mislim na predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, ministra financija Zdravka Marića i ministra gospodarstva Darka Horvata. To im je prilika da konačno kažu što će učiniti s brodogradnjom u Hrvatskoj i u Puli. Tražit ćemo da podrže Stečajni plan i nastavak proizvodnje u Uljaniku, ništa manje od toga. Grad Pula uvijek bio podrška Uljaniku i njegovim radnicima. Prije 20-ak godina kompenzirali smo tadašnja dugovanja Uljanika u iznosu od 65 milijuna kuna i osigurali nastavak proizvodnje. Danas smo aktivirali sve moguće opcije kako bi pomogli našim sugrađanima i radnicima Uljanika koji su se našli u užasnoj situaciji, od podrške pri daljnjem zapošljavanju do novčane pomoći, pomoći za pomirenje troškova stanovanja, subvencije nabavke školskih udžbenika, obročne otplate duga za pojedine komunalne usluge, a podmirit ćemo i dugovanja svim bivšim radnicima Uljanik Grupe s prijavljenim prebivalištem u Puli, koji po osnovi troškova marende, prijevoza i neplaćenog smještaja imaju otvorena dugovanja prema Uljanik Standardu. Osim toga Grad Pula je svojim prostornim planovima jasno definirao razvojni put područja Uljanika određujući ga kao zonu unutar koje je moguće razvijati isključivo brodograđevnu djelatnost. Moja pozicija i pozicija Grada Pule kristalno je jasna i želim da isto tako jasni budu i članovi Vlade, od premijera do ministara, izričit je pulski gradonačelnik.
U nastavak brodogradnje na tom području nimalo ne vjeruje pulski ekonomski stručnjak Marinko Škare. Tom scenariju daje tek 15 posto mogućnosti da se realizira, a razlog vidi u dosadašnjem načinu postupanja prema Uljaniku.
- Majka svih problema u hrvatskom gospodarstvu i društvu je politička korupcija, a svaka korupcija, pa tako i politička, kako je znanstveno utvrđeno, kreće uvijek od samog vrha. Uljanik je samo jedna od žrtava upravo te iste političke korupcije i dok se naše društvo ne bude puno jače angažiralo u borbi protiv političke korupcije, ne možemo se nadati boljoj budućnosti. Vjerujem da će ta ista politička korupcija dopustiti da se Uljanik likvidira, rekao bih da postoji tek 15 posto vjerojatnosti da se izbjegne takav scenarij, koji će imati jake negativne reperkusije na gospodarstvo Pule, Istre i Hrvatske. Vlada tom problemu pristupa krajnje neprofesionalno i ponaša se kao što je bilo i s krizom 2008., kada se uporno tvrdilo da nismo u krizi. Za par godina, kada Uljanika više ne bude, ta će ista ili neka druga Vlada opet reći ‘u banani smo’ i bit ćemo u banani, ovaj put još i većoj, a djelomično baš i zbog toga što se nonšalantno dopustila likvidacija Uljanika - ističe Škare. Vjeruje da će se nakon toga tamo događati isto što se događa trenutno i na bivšim vojnim zonama. Jedno veliko ništa. Kaže da veliki investitori nemaju namjeru doći jer je investicijska klima u Hrvatskoj loša, što znači da se mogu javiti samo špekulanti, što je, ističe, slučaj u posljednjih 30 godina.
Špekulanti zemljištem uvijek žele graditi turističke kapacitete, stambena naselja i resorte s malom dodatnom vrijednošću, a velikim financijskim rizikom i neizvjesnošću, koji samo doprinose stvaranju nekretninskog balona u Hrvatskoj.
- A on je koji je među najvećima u Europi. I kada dođe kriza 2020./21. naša će ekonomija biti u velikim problemima. Prijeti nam 15 do 20 godina recesije i stagnacije - ističe Škare.
Da se brodogradilište odavno trebalo izmjestiti iz centra grada, kao što je to nekada predlagao i nekadašnji istarski župan i predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić, pa je doživio veliku osudu javnosti koja ga zbog te izjave i dandanas prati, smatra pak ugledni konzultant Miroslav Dragičević iz tvrtke Horwath HTL iz Zagreba, koji jako dobro poznaje istarske prilike, velike projekte i situaciju oko nikad realizirane Brijuni Riviere.
Urbana rehabilitacija
- Iako Uljanik ima dugu povijest na ovoj lokaciji, on se odavno morao izmjestiti na drugu lokaciju, izvan urbanog tkiva grada Pule. Tako bar nalaže zdrav razum. Jer ako biste danas došli u Dubrovnik, Split, Zadar ili Šibenik i u samom urbanom srcu tih gradova predlagali gradnju brodogradilišta, rekli bi vam da ste ludi. Ne ulazeći u analizu cijele komplicirane situacije zbivanja s Uljanikom u novije vrijeme, treba konačno priznati da tamo mora doći projekt koji odgovara ili bi trebao odgovarati urbanoj rehabilitaciji i konverziji Pule, koja ima najveći razvojni potencijal ne samo u turizmu nego i u inovativnim industrijama u Hrvatskoj. U tom smislu na ovoj lokaciji ne treba očekivati isključivo turistički projekt u klasičnom smislu, nego jedan kompleksni mješoviti urbani projekt za globalno tržište biznisa per se, kao i nekretnina. No, i ovdje ne bi trebalo raditi stvari po uobičajenoj lokalnoj špranci koju odražava veza naših tajkuna i političara, da ne navodim imena. Ovdje treba organizirati globalni natječaj za rješenje urbanog razvoja i ponuditi ga globalnom tržištu te tako Pulu globalizirati, što ona svakako zaslužuje. Konačno - izričit je Dragičević, koji poput generacija Puljana i Istrana nije emocionalno vezan za Uljanik.
Reprezentativna zona
Ukratko, taj bi prostor trebao biti ogledalo grada. Istog je mišljenja i Aljoša Vitasović, voditelj Katedre za turizam pri Ekonomskom fakultetu “Mijo Mirković” u Puli. To znači da bi ovdje svoj interes trebali pronaći svi - turizam, gospodarstvo, civilne udruge i građani kroz stanovanje.
- Prostor Uljanika jednog bi dana trebao biti reprezent grada i njegova imidža. Trebao bi pokazati povijest, bogatstvo i snagu grada. To bi trebala biti reprezentativna zona koju bi trebali koristiti svi. Ne bi trebalo biti fizičkih barijera ni u jednom dijelu - smatra Vitasović.
No, tko bi to trebao napraviti? Dosad se vlasnici zemljišta, a to je država te u manjoj mjeri Grad Pula, nisu pokazali kao dobri gospodari. Potencijali se nisu iskoristili, a stagnacija u današnje vrijeme ne znači stajanje na mjestu, nego propadanje. Vitasović kaže da se iz takve situacije jako teško izdignuti jer se na mjestu stoji već jako dugo.
- Sva ta zemljišta uglavnom u vlasništvu države i da su ovlasti Grada tu ograničene. Da smo autonomni u donošenju takvih odluka i da su ta područja u vlasništvu grada ili županije, ona bi odavno bila stavljena u funkciju, to vam garantiram. No, na žalost, mi svi tu ovisimo o vlasniku, odnosno državi i oni su ti kojima treba postaviti ovo pitanje. Podržavamo svaku odluku Vlade koja ide u tom smjeru te iskreno vjerujem da će potencijalni investitori prepoznati ogromnu razvojnu priliku, uložiti sredstva i stvoriti dodanu vrijednost, prije svega za građane Pule, ističe gradonačelnik Pule Boris Miletić. Vjeruje da će se na natječaje javiti investitori.
- Mislim da će ozbiljni investitori prepoznati i Hidrobazu i ostale lokacije koje pružaju velik potencijal i da će biti spremni investirati u danas zapuštena, ali vrlo prosperitetna područja. Smatram da je lokacija nasuprot Nacionalnog parka Brijuni i iznimno atraktivna i ima potencijal razvoja kakvoga se rijetko gdje može pronaći.
Površina na kojoj je moguće ovaj projekt razviti dovoljno je velika, čak i ako se njen manji dio registrira kao kulturno dobro. Riječ je o tek nekoliko građevina i to ne bi trebalo predstavljati prepreku za realizaciju. Dapače, s obzirom da je i za njih konzervatorskom podlogom ponuđen način rekonstrukcije, oni mogu predstavljati zanimljivost u ponudi i osmišljavanju cijelog prostora. S druge strane, javna plaža je uređena i dostupna svima. Mislim da smo postigli jedan prihvatljivi balans između očuvanja pristupa javnim plažama od strane građana i turista s jedne strane, i atraktivnosti same lokacije za investicije s druge strane.
Isto se odnosi i na plažu u uređenje koje Grad Pula već nekoliko godina, zajedno s Ministarstvom turizma, ulaže značajna sredstva, a prostornim je planovima zabranjeno bilo kakvo ograđivanje. Dakle, ona i ovako uređena može predstavljati samo benefit za investitore, s tim da će se u njezino uređenje i dalje nastaviti ulagati, veli Miletić. Posebno ističe Muzil kao veliku vrijendost koju Pula ima.
- Pri tom, naravno, inzistiramo da svaki investitor poštuje prirodno okruženje i ustrajemo na sadržajima koji će biti primarno usmjereni na zadovoljavanje potreba Puležana i njihovih gostiju, dipomatski kaže prvi čovjek Pule.
Dragičević smatra da se u Puli nije realizirao niti jedan veliki projekt zbog političkih igara, želje za vlašću i pridobivanjem birača, ali i velikog neznanja i nezainteresiranosti.
- Istra i IDS dugo nisu bili podobni kod centralnih vlasti, uključujući i SDP za kratko trajanje obnašanja vlasti. S druge strane, riječ je o aktu nečinjenja javnih vlasti iz Zagreba, odnosno neznanju i nezainteresiranosti da se vojna imovina na transparentan i održiv način privede svrsi. Drugim riječima, riječ je o općoj posljedici tranzicijskog abortusa u Hrvata, koji je doveo do toga da Hrvatska gospodarski zaostaje, a demografski propada. Posao privođenja državne imovine svrsi nije posao koji država može i treba operativno raditi jer za to nije kvalificirana i jer je taj posao, ako ga država radi, podložan korupciji. Pogledajte samo primjer Kupara, projekta koji je napravila država izravno s klijentom prije pet godina površno i pogrešno, pa se on još kuha i tko zna kada će ugledati svjetlo dana ako ga uopće ugleda. Takvi se projekti, naime, dodjeljuju nezavisnim institucijama koje rade za opći, to jest državni interes. Kao što je riječ o Ini, za čije je rješenje sada zadužen Lazards - ističe ovaj konzultant bez dlake na jeziku.
Investicijski potencijal
Zato predlaže da država te projekte jednostavno prepusti Gradu Puli, koji bi onda provedbom internacionalno priznate procedure stavio raspoloživu imovinu na tržište.
- Dakle, Pula i Istra su odgovorne, a Hrvatska ima samo stratešku kontrolu. Pula je vjerojatno grad s najvećim razvojno-investicijskim potencijalom na jadranskoj obali. Dakle, nema sumnje da se vrijeme bespotrebno gubi. Zato političke elite Istre i Pule moraju aktivnije i agresivnije krenuti ofenzivu i lomiti populizam i druge barijere modernizacije Pule. Pretpostavka je da će IDS i vodstvo Pule zasukati rukave i krenuti u razvoj brojnih politikom opterećenih projekata i da neće špekulirati glasačkim preferencijama. Budući da je zapravo Europa kao uljudba preko Istre ušla u Hrvatsku, zaista se mora očekivati od IDS-a da bude prvi u Hrvatskoj koji će biti spreman izgubiti vlast u korist reformi i modernizacije, a nasuprot korupciji, populizmu i inim današnjim društvenim bolestima Hrvatske - smatra Dragičević.
Pa ipak, planovi su odavno zastarjeli, vrijeme donosi nove ideje, a sada treba razmišljati 50 godina unaprijed. Zato Škare u sadašnjem modelu Brijuni Riviere ne vidi perspektivu.
- Ovako kako je osmišljen, projekt Brijuni Riviera više odgovara gospodarskom modelu 1910-ih do 1930-ih godina, kada je turizam bio prateća grana tadašnjoj, drugoj industrijskoj revoluciji. Danas, kada je u tijeku peta industrijska revolucija, zbog globalizacije i problema okoliša to više nije slučaj. Danas svaki projekt trebate tako promatrati ako želite da se ostvari i ako želite da se ekonomski rast ubrza s vremenskim odmakom od najmanje 50 godina. Svijet je na granici završetka ere, ciklusa, vala eksponencijalnog ekonomskog rasta i vraća se linearnom rastu, a nakon 2050. i ekonomskom propadanju. Kako će ta priča završiti, ovisit će o inovacijama, tehnološkom napretku i umjetnoj inteligenciji - kaže Škare i dodaje kako taj projekt u današnje vrijeme, bude li ikad realiziran, mora sadržavati elemente pete industrijske revolucije.
Kao primjer toga navodi sam Muzil, nekadašnju vojarnu, za koji se natječaj tek očekuje, a čak je i bivši ministar imovine Goran Marić lani, kada je s pulskim gradonačelnikom Miletićem sklapao sporazum o provedbi ovih projekta, bio skeptičan oko pronalaska investitora za Muzil po sadašnjim uvjetima. Škare ima širu viziju, o kojoj bi svakako trebalo razmisliti.
Znanstveni turizam
- Mislim da bi na Muzilu trebalo sagraditi svjetski tehnološki park - think tank 22. stoljeća u kojem će se naći mjesta za smještaj i prebivanje svjetski poznatih znanstvenika, instituta, znanstvenog kampusa s laboratorijima za potrebe znanstvenih istraživanja iz svih područja znanosti. Jedna svjetska priča za sljedećih stotinu godina. Ako takve tehnološke parkove mogu graditi u Saudijskoj Arabiji, gdje pustinju pretvaraju u tehnološki park, pokušajte zamisliti što se može učiniti s čudom prirode kakav je Muzil. Muzil je idealan za znanstveni turizam, to je turizam budućnosti, nasuprot masovnom turizmu koji se prakticira u Hrvatskoj. Procijenite koliko bi studenata, doktoranada, poslijedoktoranada bilo spremno doći u prostore Muzila usavršavati se u jednom takvom tehnološkom parku - društveno odgovornom i održivom. Oni bi tu boravili minimalno šest mjeseci, pa i nekoliko godina, zamislite koliko bi se dodane vrijednosti stvorilo i kakav bi to ekonomski rast bio - vizionarski govori Škare.
Pa ipak, zasad se takve mogućnosti za tu lokaciju, koja će se dati investitorima u koncesiju na 99 godina, ne razmatraju, pa ni taj period neće nikoga privući. Dragičević objašnjava zašto - jer se njima ne bave profesionalci.
- Brijuni Riviera neće se realizirati jer to operativno radi država, to jest DUUDI ili Ministarstvo imovine, a o toj vrsti posla nemaju pojma jer za to nisu obrazovani i jer to nigdje na svijetu ne radi državno tijelo. Kad ozbiljni investitori čuju da taj posao radi država, oni bježe. To jedino uspješno mogu raditi za taj posao specijalizirane institucije, to jest specijalni savjetnici. Dakle, taj projekt još nije niti došao u poziciju da se profesionalno predstavi internacionalnim investitorima. Dok je tako, sve će ostati isto osim ako se opet s nekim Končarima i inim lokalnim igračima ne nastavi muljati. I jasno, tako i dalje davati argumente kritičarima i nevladinim udrugama, to jest i dalje davati prostor za rast populizma - kaže ovaj konzultant, ističući da je isto napravljeno i u slučaju obnove otočja Brijuni, koje zbog neinvestiranja iz godine u godinu propada pod naletom konkurencije u hotelskom segmentu poslovanja.
- Naša je tvrtka dobila javni natječaj da artikulira projekt Brijuna i pronađe internacionalne investitore s reputacijom. To je bilo u mandatu SDP-a na vlasti, a projekt je nakon dolaska nove vlasti divljački zaustavljen od ministra Ćorića. Nikad nije odgovoreno zašto, a mi, jasno, nismo htjeli tužiti državu jer ministri dolaze i dolaze, a država ipak ostaje, kakva je takva je - zaključuje zagrebački konzultant.
Hidrobaza, Saccorgiana i Muzil: U Muzil bi se trebalo uložiti najviše 2,5 milijardi kuna
U tijeku je natječaj za pronalazak investitora za područje Hidrobaze koje se prostire na površini od 281.000 četvornih metara, a moguće je pravo gradnje na 50 godina. Početna vrijednost godišnje naknade za osnivanje prava gradnje iznosi 2,3 milijuna kuna, koja će se revalorizirati svake tri godine. Rok za gradnju zone turističke namjene sa 1200 kreveta kategorije četiri zvjezdice je pet godina. Nakon Hidrobaze slijede javni pozivi za Saccorgianu, koja će se također dati na koncesiju od 50 godina, te za Muzil, za koji je predviđena koncesija od 99 godina.
Na Muzilu je na 170 hektara površine predviđena mogućnost gradnje hotela, plažnih objekata, marine, sportske lučice, javnih i društvenih sadržaja, golf-igrališta, uzletišta balona i drugih sličnih namjena. Ukupno bi tu bilo 2270 kreveta s četiri i pet zvjezdica, a vrijednost čitavog projekta procijenjena je na 150 do 200 milijuna eura, navode u Ministarstvu.
Davanje u koncesiju Saccorgiane najavljivao je još svojedobno bivši ministar turizma Veljko Ostojić, ali od tada se ništa nije pomaknuo s mrtve točke. Riječ je o greenfield projektu uz poluotok Verudelu, koji na oko 26 hektara predviđa razvoj novih turističkih sadržaja od onih smještajnih do zabavnog centra. Tu je planirano do 1910 kreveta, također s četiri i pet zvjezdica.
Kada se zbroje sve tri lokacije, riječ je o 260 hektara najatraktivnijeg zemljišta u okolici Pule uz samo more. Najveća ulaganja trebala bi se dogoditi upravo na Muzilu - kako se procjenjuje, od oko 2,5 milijardi kuna, a u Hidrobazu i Saccorgianu trebalo bi uložiti oko 200 milijuna.:
Megaturistički projekt: Sveta Katarina nije ni blizu dovršetka
Megaturistički projekt Sveta Katarina - Monumenti u Puli investitor Danko Končar još je prije dvije godine predstavio javnosti u Puli, ali do danas je obnovljen jedino most do otoka i doveden dio infrastrukture. Njegov projekt od 65 milijuna eura trebao bi oživjeti 42 hektara zasad napuštene strane pulskog zaljeva koja je još od doba Austro-Ugarske bila vojna. Projektom je planirano 400 vezova oko otoka Sveta Katarina, suha marina u obližnjem kamenolomu te gradnja hotela, odnosno hotelskog kompleksa koji će se sastojati od tri zgrade. Bit će to gradski hotel sa 98 soba. Tada je rekao da bi cjelokupni projekt trebao biti gotov 2020. godine, dakle iduće sezone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....