Uče hrvatski i troše 200 eura dnevno: 'Nema boljih turista od njih'

Kada ih je prošle godine sa zanimljivim prijedlogom kontaktirala Linda Rabuzin, profesorica/direktorica Škole hrvatskog jezika (Croatian Language School) iz Londona - vlasnici pitoresknog, bajkovitog obiteljskog pansiona Maksimilian, u srcu barokne osječke Tvrđe, Jasmina i Vladimir Poznić, nisu dvojili. Odlučili su sastati se s Lindom, razraditi plan i krenuti. U subotu su ugostili 23 polaznika londonske škole - Engleza i Amerikanaca, a koji će sve do sljedeće subote u njihovom pansionu uz stručne predavače učiti hrvatski jezik, kulturu i povijest, uz turističke ture i obilaske slavonskih i baranjskih bisera. Prema Jasmininim riječima ovo je sasvim nova vrsta turizma, prvi put viđena u Hrvatskoj, piše Glas Slavonije.

- Cijelu godinu uče hrvatski jezik u Londonu, a svake godine tjedan dana imaju tzv. study trip negdje u Hrvatskoj. Najčešće bi to bilo negdje na obali, ovo je prvi put da su u povodu toga odlučili doći u Slavoniju. Naime, profesorica Linda nas je kontaktirala nakon što je pročitala jedan članak o našem pansionu. Bila je oduševljena. Javila nam se i pitala možemo li organizirati ovakav oblik boravka. Organizirali smo cjelokupni program za tjedan dana - uz smještaj, predavanja, svakodnevne izlete i turističke obilaske - priča im Jasmina koja je 2008. godine zajedno sa suprugom ponajprije otkupila kat 150 godina stare, derutne kuće, danas potpuno obnovljenog pansiona.

- Krenuli smo s četiri sobe, i taj se broj postupno povećavao. Uredili smo jedan kat, prizemlje, vrt, potkrovlje... U početku nije bilo zaposlenih, a suprug i ja imali smo druge poslove. Nakon dvije godine dala sam otkaz i fokusirala se na pansion. Nakon nekog vremena i suprug je dao otkaz na poslu, i sada uz nas dvoje imamo još petero zaposlenih - priča Jasmina. Upravo su hrabrost i srčanost osječkog bračnog para oduševile Lindu i ponukale da se javi vlasnicima uspješnog pansiona u koji dolaze turisti iz cijeloga svijeta.

- Zaintrigirala me spoznaja da su se Jasmina i Vladimir upustili u takav pothvat. Mislila sam da bi nama kao školi bili dobar partner u projektu upoznavanja i Slavonije, i evo nas danas, svaki smo dan sve više oduševljeni - kaže Linda koja Školu za hrvatski jezik vodi od 1997. Ubrzo su uočili potrebu organiziranja povremenih posjeta i tečajeva hrvatskog jezika u Hrvatskoj.

- Shvatili smo važnost povezivanja učenja jezika i upoznavanja kulture zemlje. Otada se naši intenzivni programi realiziraju u lipnju svake godine u Dalmaciji i Istri, o kojima Britanci najviše znaju, ali, kao i sama Hrvatica, shvatila sam da trebaju upoznati i unutrašnjost Lijepe Naše. Polaznici škole u Hrvatskoj nastavljaju učiti hrvatski jezik, ali uz izlete i dodatne programe upoznaju kulturu, povijest i lokalne ljude - priča Linda. Za dobro poznavanje jezika, potrebno je, kaže, dvije godine kontinuiranog učenja.

- Svakome kome je engleski materinski jezik, gramatika je najteži dio. Čak ne toliko izgovor, nego padeži - dodaje Linda.

Motivi učenja hrvatskog jezika ove grupe ljudi protežu se od čiste znatiželje, hrvatskog su podrijetla oni sami, ili njihovi supružnici, ljetuju na Jadranu ili su na obali vlasnici nekretnine, fasciniraju ih Balkan, slavenski jezici, u mirovini su, vole izazove i učiti, a visokoobrazovani su i s dobrim predznanjem.

- Obožavam izazove! Bio sam u Hrvatskoj petnaest puta u pet godina - u Dubrovniku, Cavtatu, Zadru, Plitvicama, na Kornatima... Kada govoriš jezik zemlje, potpuniji je doživljaj - kaže Glasu Slavonije umirovljeni engleski liječnik, u grupi poznat kao "doktor John". Oduševljen je kavom, pivom, ergelom u Đakovu i lipicancima koje su dan ranije vidjeli. S druge strane, 60-godišnjeg kardiologa Phillipa, Amerikanca hrvatskog podrijetla, frustriralo je što se do prije šest godina u Hrvatskoj nije mogao sporazumijevati na hrvatskom. No sada ga tečno govori. A Kakvi su Englezi gosti?

- Englezi koji uče hrvatski, nema boljih! - kaže Jasmina. Ova je grupa turista, pravih potrošača koji troše oko 200 eura dnevno. Svaki dan jedu u restoranima, na izletima su. Ideja je bila pokriti što veći dio Slavonije. Nismo ih "zarobili" u Osijeku, nego će proći naše krajeve od Našica, Iloka, Vučedola, Vukovara i vrha Baranje sve do Đakova - dodaje Vladimir koji je u ovom obiteljskom biznisu fokusiran na turističko vođenje i poslovanje turističke agencije, bez koje ovakva jedinstvena organizacija ne bi bila moguća.