U prošlosti su je nazivali bolesnikom Europe, sada bilježi gospodarski rast. U čemu je tajna uspjeha?

U prošlosti se Francusku često nazivalo „bolesnikom Europe“. Razlozi su bili manjkava spremnost te zemlje za provođenjem reformi, a dugo vremena i relativno visoka stopa nezaposlenosti. U ovom trenutku ta titula ipak ne bi bila nikako primjerena. Dok u sjevernoeuropskim zemljama poput Njemačke ili Švedske privreda u ovoj godini bilježi pad, u Francuskoj ona raste. U drugom kvartalu 2023. je BDP rastao, doduše skromno, ali je ipak porastao – za 0,5%. Ekonomisti tvrde da razlog za to leži između ostaloga u strukturi francuskoga gospodarstva, odnosno da su za to zaslužne strukturne reforme provedene proteklih godina. No, to je samo jedna strana medalje. Ona druga je nešto mračnija.

„Francuske firme su u ovoj godini zaradile milijarde eura prodajom kruzera i zrakoplova. To se odražava na podacima o našem rastu", objašnjava za Deutsche Welle Philippe Crevel ekonomist i šef pariškog think-tanka Cercle de l‘Epargne. „Francuska prije svega ima veliki uslužnu sektor koji je ostvario dobre rezultate poslovanja, pogotovo u području turizma." I upravo je to ono što Francusku povezuje sa Španjolskom, naime i ta zemlje se aktualno može pohvaliti pozitivnim privrednim rastom.

Sjever u problemima

Rastom kojim se trenutno ne mogu pohvaliti sjevernoeuropske zemlje poput Njemačke, kaže ovaj stručnjak. „Njemačka ekonomija počiva na jakom industrijskom sektoru, koji je tradicionalno uvijek puno robe izvozio“, napominje Crevel. „A sad ta zemlja trpi posljedice činjenice da međunarodna trgovina stagnira. Kineska privreda bilježi slabije stope rasta, a SAD i Europa se nalaze u trgovinskom sporu s Kinezima, tako da sve strane zapravo podižu trgovinske barijere. Problem su i visoke cijene energenata, na koncu konca industrijska poduzeća troše jako puno struje.“

Njemačka se u prošlosti, napominje Crevel, znatno oslanjala na uvoz plina iz Rusije, koji sad, nakon ruske invazije na Ukrajinu, više ne „teče“ prema zapadu. Francuska je pak profitirala od svoje relativno jeftine struje dobivene u nuklearkama, one su zaslužne za oko 70% proizvedene struje u toj zemlji. A osim toga problem Njemačke je i da se zbog klimatskih promjena prelazi s motora s unutarnjim izgaranjem na elektro-automobile: „Njemačka je tradicionalno bila veliki proizvođač automobila, ali baterije koje su zaslužne za najveći dio dodane vrijednosti kod e-auta, za sada dolaze uglavnom iz Kine“, kaže Crevel.

Satovi plesa u Lyonu koje je organizirala državna agencija za zapošljavanje ‘Od plesa do zaposlenja‘. Na ovaj način i oni koji traže posao i poslodavci imaju priliku pod drugačijim okolnostima upoznati, i na koncu, zaposliti radnike

Jeff Pachoud/Afp

Stabilna domaća potražnja

Anne-Sophie Alsif, glavna ekonomistica pariškog revizorskog društva BDO, u tom kontekstu dodaje još jednu fundamentalnu razliku između dvije velike nacionalne ekonomije Europe: „Francuski rast se temelji prvenstveno na domaćoj potražnji. Iako je kupovna moć francuskih potrošača opala zbog raznih kriza proteklih godina, ona nije kolabirala“, kaže Alsif za DW. Do krize je, dodaje ona, došlo zbog rata u Ukrajini, ali i globalne pandemije koronavirusa, čije se posljedice kriznog menadžmenta počelo osjećati od 2020.

Razlog za to da je zemlja tako dobro navigirala kroz ta teška vremena leži prije svega u činjenici da je država brzo reagirala, kaže Christopher Dembik, investicijski bankar koji radi u pariškoj filijali švicarskog društva za upravljanje investicijama Pictet Asset Management. „Francuska nije samo velikodušno dijelila pomoć i kredite tijekom covid-krize, kako bi kućanstva i poduzeća mogli održati kupovnu moć i investicijsku sposobnost“, naglašava on za DW. Te dodaje: „Zemlja je ekstremno brzo pružanjem financijske pomoći zaštitila privredu od rastućih cijena energije, i to godinu dana prije nego što je Njemačka poduzela takve mjere. To je bila ta razlika, iako je Njemačka, ako gledamo po udjelu u BDP-u, za tu pomoć izdvojila nešto više novca.“

Spora reakcija je ono što kritizira i Armin Steinbach, njemački profesor prava i ekonomije na pariškom sveučilištu HEC i član briselskog think-tanka Bruegel. „Trebali bismo se ugledati na francuski predsjednički sustav i način donošenja odluka, kako bi u kriznim vremenima mogli učinkovitije reagirati“, kaže on za Deutsche Welle. „Dok se u Njemačkoj zbog federalnog uređenja zemlje, koje počiva na konsenzualnom donošenju odluka, Francuska je već odavno bila provela mjera.“ No, francuski dobar performans ima i dublje razloge, kaže naš sugovornik. „Predsjednik Macron ubire plodove svojih odlučnih gospodarskih reformi, koje je počeo provoditi tijekom svog prvog mandata od 2017. On je smanjio porezno opterećenje za firme, liberalizirao tržište rada, reformirao osiguranje za nezaposlene, a nedavno je progurao i bolnu reformu mirovinskog sustava“, naglašava Steinbach. “Sve to se odražava na stopi nezaposlenosti, koja trenutno iznosi oko sedam posto, tako niska nije bila u posljednjih 20 godina.”

Njemačko-francuski motor u krizi?

Francuski dobri privredni pokazatelji rezultirali su i neskladom u njemačko-francuskom odnosu, u kojem već neko vrijeme ima trzavica. Dvije zemlje su na glasu kao „motor“ Europske unije. „Njemačka je uvijek privredno bila ispred Francuske. Moguće je da se taj poredak trajno promijeni, što izaziva veliku nervozu na njemačkoj strani – pa i zbog toga što Francuska samouvjereno nastupa zbog dobrih ekonomskih pokazatelja“, kaže Steinbach. On je deset godina radio za njemačku vladu, između ostaloga u Ministarstvu financija u Berlinu.

Analiza Catherine Mathieu, ekonomistice s pariškog sveučilišta Sciences Po neće baš umanjiti brige Nijemaca: “Kada pogledamo podatke iz 2019., dakle prije korona-krize, i kad ih usporedimo s 2023., Francuska nije uzoran učenik, već je Njemačka prije svega posebno loša“, objašnjava ona za DW. „U prosjeku je BDP eurozone od konca 2019. godine porastao za 3,1%, u Francuskoj za 1,7%. Ali njemačka je privreda praktički stagnirala, s minimalnom stopom rasta od 0,2%.“

Preveliki dugovi?

No, francuska uspješna priča ima i mračnu stranu – a druga strane medalje je ogroman porast državnog zaduženja. Dug u međuvremenu iznosi više od 3.000 milijardi eura, što je 112,5% BDP-a. U 2019. je on bio manji od 100% BDP-a. Osim toga se francuski proračunski deficit popeo na pet posto, što je znatno više od granice od 3% koja je definirana za članice eurozone.

Ekonomisti su doduše uvjereni da čak ni aktualni podaci u bližoj budućnosti neće rezultirati bankrotom Francuske. Ali ipak u dugovima vide jedan veliki problem, kaže Steinbach. „Kada neka zemlja mora servisirati visoko zaduženje, onda ona ima manje novca za druge, važne izdatke“, tvrdi on. „Tako se stvara pritisak štednje u zemlji, koji može imati politički destabilizirajući efekt. A jednoga dana možda neće ni biti više dovoljno novca za velikodušne državne programe pomoći.“