Prvoplasirani s Liste prioriteta za najam socijalnih stanova u vlasništvu Grada Zadra je samohrani otac s petero djece – oni će uskoro useliti u trenutno prazan gradski stan od 86,54 kvadrata na Bulevaru. Natječaj će definitivno biti zatvoren sljedećeg tjedna kada prođe rok za podnošenje žalbi, a po neslužbenim informacijama moglo bi doći do malih korekcija već objavljene Liste.
Brzom rješenju stambenog pitanja može se nadati i još jedan od 59 Zadrana uvrštenih na Listu, ali će biti riječ o samcu jer se na Poluotoku nalazi drugi prazan stan od 21 kvadratnog metra. Svi ostali s Liste od ukupno 59 Zadrana morat će sačekati dok se ne „oslobodi” neki gradski stan za kojega ispunjavaju uvjete natječaja. O kolikom se broju stanova radi, ilustrira podatak da su lani umrla tri samca-korisnika gradskog stana, dok je jedan naslijedio nekretninu i Gradu vratio socijalni stan.
- Frustriran sam! Komisija za davanje stanova u najam je šminkerski ukras demokracije. Mi smo tamo samo da prihvatimo ili odbijemo unaprijed pripremljene materijale gradske uprave, a u Komisiji ionako većinu čine predstavnici HDZ-a. Osim toga, stan će dobiti svega dvije obitelji. Ispada da dobro plaćeni sustav socijalne skrbi radi četiri godine da bi dodijelio dva stana, što je apsurdno, kaže Antonio Baus, gradski vijećnik Akcije mladih i član Komisije.
Pritom Baus skreće pažnju da „nitko od članova Komisije ne bi stavio ruku u vatru da stan neće dobiti netko tko ga ne zaslužuje”.
- Živimo u društvu koje se raspada, ne postoji kriterij kojega nismo u stanju izigrati, a problem je još gori kada se vlast postavi na način „zakoni su nam takvi da ih je teško provesti”, iako upravo ta ista vlast donosi i zakone i propise. Zato ova Lista više odražava „papirnato” nego stvarno siromaštvo naših sugrađana, ona nije realni odraz socijalne situacije u gradu. Veliki broj stvarnih socijalnih slučajeva se uopće ne javlja na natječaj, mnogi niti ne znaju za njega. Na Listi su oni najagilniji, a među njima su i „koristoljupci” koji su na vrijeme shvatili da samo moraju predati „papire” do kojih u nesređenim vlasničkim odnosima nije teško doći. Takvi „papirnati siromasi”, a stvarni bogataši, jednostavno igraju lutriju, pa ako prođu - imaju stan. Naravno, time ne želim reći da velika većina tih ljudi zaista nisu socijalni slučajevi, nastavlja Baus navodeći primjer POS-ovih stanova:
- Kao društvo, pucamo sebi u nogu, pa u drugu i tome nema kraja. Previše je slučajeva u kojima smo potrošili milijun kuna za nečiji apartman: stanovi toliko koštaju, a onda se iznajmljuju! Nelogično je da ova Lista za socijalne stanove nastaje tako što se ljudi sami javljaju i onda ispunjavaju ili ne ispunjavaju nekakve uvjete umjesto da sustav socijalne skrbi zna situaciju na terenu i potom reagira. Čini mi se da je jedini način da Grad Zadar kupuje stanove i onda ih dodjeljuje, ne samo socijali, nego i potrebnim profilima nedostajućih stručnjaka, pa i zaslužnim građanima. Time bi se koliko-toliko utjecalo i na nenormalno visoke stanarine, pa i na cijene nekretnina koje su otišle u nebo, smatra Baus.
Poseban problem je kontrolni mehanizam čiji „rezultati rada” pokazuju da su država i lokalna samouprava neefikasni. Što se događa nakon što se „papirnati siromasi” ipak nekako usele u gradske stanove? Za to zaduženi ljudi iz Upravnog odjela za gradsku imovinu, u prosincu su obišli tri gradska stana provjeravajući tko doista živi u njima. Poznat je slučaj jedne korisnice gradskog socijalnog stana koja je najprije dobila stan, a onda – odselila u Chicago! Naknadno, gradska je uprava s njom, posredstvom punomoći poslane iz SAD, produžila ugovor o najmu gradskog stana!? Tek po dojavi nekog „susjeda” ispostavilo se da ta „siromašna” Zadranka socijalni stan godinama iznajmljuje, pa joj je na koncu ugovor raskinut.
U aktualnoj raspodjeli gradskih kvadrata u oko upada još jedna činjenica: od ukupno 59 socijalnih slučajeva, na Listi je čak 39 žena!
- Među njima su 22 samohrane majke. Iz iskustva znam da socijalno najugroženija kategorija u Zadru nisu umirovljenici, mada i među njima ima onih koji stvarno teško žive, već samohrane majke sa srednjom stručnom spremom koje žive kao podstanarke. Zato smo razmišljali o uvođenju neke vrste podstanarske subvencije za samohrane roditelje, ali se tu onda pojavi problem: malo tko ima podstanarski ugovor! Podaci pokazuju da u mnogim tranzicijskim zemljama 60 posto podstanara ima uredne ugovore, dok je kod nas to svega 10 posto, kaže Mario Pešut, gradski pročelnik za socijalnu skrb.
A tu se priča opet vraća na neefikasnu državu i lokalnu samoupravu, te kaotične vlasničke knjige kroz koje se u gradske stanove uvlače i „papirnati siromasi”.
Za četiri godine „stasala” je nova sirotinja
Svojedobno su u zadarskoj gradskoj upravi odlučili određeni broj bodova dodijeliti ljudima koji nisu ušli u najam socijalnog gradskog stana do trenutka kada je Lista prioriteta prestala važiti. Ako bi se javili i sljedeći put, imali su pravo na dodatne bodove. Međutim, ovog se puta dogodilo da među pet prvoplasiranih nema ni jednog čovjeka s prošle Liste prioriteta, a na cijeloj ih je listi svega 10 od 59.
A to onda znači da je u protekle četiri godine u Zadru „stasala” neka nova sirotinja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....