U Europskoj uniji prijeti nova velika kriza: Svi čekaju što će se dogoditi 19. svibnja!

U sklopu izvještaja u kojem su se bavili pitanjem kako su prošle države kojima je smanjen kreditni rejting na razinu ‘smeća‘ u posljednja tri desetljeća analitičari jedne od najbitnijih globalnih rejting agencija, Moody‘s, napisali su kako je Italija jedina članica Europske unije kojoj prijeti takav scenarij.

Eksperti Moody‘s-a nisu otkrili kolike su šanse da talijanski rejting završi na neinvesticijskoj junk razini, ali je jasno da će investitori s visokom pažnjom iščekivati novu kreditnu procjenu Italije najavljenu za 19. svibnja. Trenutačno je Moody‘s-ov rejting Italije Baa3- tj. neposredno iznad razine koja se kolokvijalno naziva ‘smećem‘. U slučaju da Italija izgubi kreditni rejting to bi najvjerojatnije dovelo do drastičnog rasta cijene zaduživanja za Italiju. Bio bi to novi veliki izazov za europsku središnju banku koja je već forsirala tzv. antifragmentacijska rješenja.

No, nove antifragmentacijske mjere ESB-a ciljane smanjivanju razlike u cijeni duga koju plaćaju manje uspješne članice, u odnosu na uspješnije, u suštini je intervencija koja suspendira procjene tržišnih sudionika te zapravo čini posao procjene kreditnog rejtinga država besmislenim; u osnovi to je poruka kako se loši tj. puno rizičniji dužnici moraju financirati po uvjetima kao da su dobri dužnici, odnosno daleko manje rizični nego što to doista jesu. A na rejting države vežu se i ocjene kreditnih sposobnosti kompanija i u privatnom, i u javnom sektoru.

Bilo kako bilo, posljednjih mjeseci talijanske javne financije prolazile su kroz nešto mirnije razdoblje na obvezničkom tržištu. Razlika u cijeni (spread) koju Talijani moraju plaćati u odnosu na manje rizične 10-godišnje njemačke obveznice trenutačno je samo 183 bazna poena, što je uočljivo manji spread nego krajem 2022., kada je razlika iznosila 250 baznih poena.

Bloomberg tumači kako su nešto mirniji dani za Italiju na tržištima kapitala posljedica činjenice da je talijanska politika bila manje glasna u promoviranju loših ideja, ali ponajviše zbog toga što se investitori boje ići protiv Europske središnje banke, koja je lani najavila intervenciju ako dođe do stresa u financiranju prezaduženih nacija s juga Europe.

S&P je prošli tjedan potvrdio rejting Italije na BBB razini, što je razina više u odnosu na staru procjenu Moody‘s-a, a i u Fitchu se slažu da su izgledi za Italiju stabilni, što će se najvjerojatnije vidjeti i u novoj procjeni 12. svibnja.

Analitičari Moody‘s-a napisali su u izvještaju kako se Italija suočava s povećanim rizicima implementacije ključnih reformi kako bi oživjeli potencijale rasta, i to uz pomoć Fonda za oporavak EU-a. U slučaju da Italija ostane bez investicijskog rejtinga bit će pod pritiskom rasta cijene duga, ali je vrlo teško prognozirati ishode jer se de facto radi o neistraženom teritoriju. Za Italiju je sreća što su pravila ESB-a takva da Italija može i dalje sudjelovati u programima otkupa vrijednosnica uz uvjet da joj samo jedna od četiri glavne rejting agencije zadrži ocjenu rejtinga na investicijskoj razini, što je vrlo izvjesno. Međutim, gubitak investicijskog rejtinga Italije, bez obzira na to što europske institucije ocjenjuju situaciju kontrolabilnom, može inicirati niz problema na europskom tržištu kapitala.

Bilo kako bilo, Moody‘s-ovo istraživanje o državama koje su izgubile rejting utvrdilo je 28 zemalja koje su posrnule od 1995. godine, od koji je samo 12 uspjelo vratiti investicijski rejting. Tim zemljama trebalo je od tri do 14 godina da prođu kroz duboke transformacije; institucionalna poboljšanja te jačanje javnih financija.

Ocjene talijanske financijske perspektive vrlo su raznolike. Goldman Sachs preporučuje prodaju talijanskih obveznica te prebacivanje u slične španjolske instrumente te prognozira rast spreada prema njemačkim bundovima na 235 baznih poena. Za razliku, S&P očekuje pad omjera duga i BDP-a Italije u razdoblju 2023.-2026., kao i ubrzanje rasta sljedeće godine temeljeno na europskim investicijama, stabilizaciji trgovinskih aktivnosti te jačanju eksterne potražnje.

Situacija s Italijom zapravo je vrlo neobična: procjenitelji i investitori se iz tjedna u tjedan tješe da vlada premijerke Meloni nije toliko desno-radikalna i neodgovorna, kao što se moglo naslutiti iz premijerkinih mladenačkih neofašističkih stavova. Drugim riječima: Za Italiju se ocjenjuje pozitivnim da ne rade greške kakve bi se teoretski mogle očekivati od najdesnije populističke vlasti još od doba Benita Mussolinija.

No, je li dovoljno dobro za zemlju u kojoj je javni dug iznad 140 posto BDP-a to što ne rade baš očigledne gluposti? Uostalom, zamislite situaciju u kojoj bi bilo koja od nekadašnjih ‘tranzicijskih država‘ dobila viši kreditni rejting zahvaljujući tome jer čini manje grešaka u odnosu na broj i vrstu grešaka kakve se mogu očekivati zbog političke reputacije. Tako nešto za Hrvatsku, Slovačku, Mađarsku, Češku, Poljsku, Sloveniju u potpunosti je nezamislivo te se otvara pitanje imaju li rejting agencije ipak dva poprilično različita aršina.